Artemidorov tumač snova

Najopsežniji sačuvani antički priručnik o snovima pisao je praktičar koji je godinama obilazio svetkovine i slušao gatare; njegovo je pravilo da isti san ne znači isto svakome.

Noćna spavaonica rimske kuće: krevet s lanenom posteljinom i crvenim pokrivačem, stol s papirusnim svitkom, voštanom pločicom sa stilusom, uljanicom, vrčem i čašom, a kroz luk grad uz more pod mjesecom
Ilustracija izrađena za ovu stranicu uz pomoć alata umjetne inteligencije

Ukratko

  • Artemidor je u pet knjiga napisao priručnik za tumače snova, najopsežniji koji je sačuvan iz antike; nastajao je desetljećima, prema Scholtzu oko 200. godine. [1][2]
  • Svoje prethodnike kritizira da su pisali bez iskustva, kako ih je ponijelo, a sam tvrdi da je nabavio sve dostupne knjige o snovima i godinama razgovarao s javnim gatarima po gradovima i svetkovinama Grčke, Azije i Italije. [1]
  • Načelo mu je da tumač mora znati tko sanja: zanimanje, podrijetlo, imovinsko stanje, zdravlje i dob, jer ishod mijenja i najmanji dodatak ili izostavljanje u snu. [1]

Zanimljivost

Trgovac mirisima tri je puta sanjao da nema nos: prvi put izgubio je trgovinu, drugi put je uhvaćen pri krivotvorenju potpisa i pobjegao, a treći put, u bolesti, umro je. [1]

Tko je bio Artemidor?

Prema opisu na stranici Attalus, Artemidor iz Efeza, zvan i Daldijanac, živio je u 2. stoljeću i napisao najopsežniji vodič za tumačenje snova koji je sačuvan iz antike; djelo je u pet knjiga. [1] Prema studijskom vodiču Andrewa Scholtza (Sveučilište Binghamton), rođen je u Efezu, a majka mu je bila iz Daldisa, pa je htio da ga se zna kao građanina Daldisa. Knjiga je, prema Scholtzu, nastajala desetljećima na prijelazu iz 2. u 3. stoljeće, oko 200. godine; Attalus samo navodi 2. stoljeće. Prve tri knjige posvetio je prijatelju Kasiju Maksimu, a četvrtu i petu sinu, također Artemidoru; riječ je o priručniku za tumače, uključujući njegova sina. [2]

Što je san, a što viđenje?

Artemidor već na početku razlikuje san i viđenje: san naviješta ono što će doći, a viđenje ono što jest. Zaljubljenik sanja da je s voljenom osobom, plašljivac vidi ono čega se boji, gladan sanja da jede, a žedan da pije: takvi prizori ne govore o budućnosti, nego ponavljaju iskustva koja već postoje u tijelu ili duši. [1] San je, kaže, pokret ili raznoliko oblikovanje duše koje upućuje na dobro ili zlo što dolazi. [1]

Kako se tumači san?

Artemidor dijeli snove na teorematske, koji se ostvaruju točno onako kako su viđeni, i alegorijske, koji jedno znače drugim, to jest duša izražava nešto prikriveno slikama. Kao primjer teorematskog sna navodi čovjeka na moru koji je sanjao brodolom; kad je brod doista potonuo, ishod je bio kao u snu. [1] Alegorijski se snovi čitaju po značenju simbola. Zmija, na primjer, znači kralja zbog svoje snage, a znači i vrijeme, jer odbacuje staru kožu, te bogatstvo, jer čuva blago, pa i sva božanstva kojima je posvećena. [1]

Isti san, različiti ljudi

Primjeri iz priručnika pokazuju zašto jednostavni rječnik simbola ne vrijedi. Artemidor navodi trgovca mirisima koji je sanjao da je izgubio nos i zatim izgubio trgovinu. Kad više nije bio trgovac, isti je čovjek sanjao isto, uhvaćen je pri krivotvorenju potpisa i pobjegao iz zemlje, a san je sada govorio o njegovu ugledu. Treći put je san došao dok je bio bolestan, i umro je ubrzo nakon toga. Artemidor zaključuje da se isti san na tri načina ostvario istom čovjeku. [1] Sedam je žena sanjalo da je rodilo zmiju, a njihova su djeca postala: istaknut govornik, svećenik, prorok, razuzdan preljubnik, razbojnik uhvaćen i obezglavljen, odbjegli rob i uzet čovjek (paralitičar). Za svako dijete Artemidor povezuje ishod sa zmijom i s prilikama majke: govornik, jer zmija ima rašljast jezik, a majka je bila bogata i bogatstvo plaća obrazovanje; svećenik, jer je zmija svetinja, a majka svećenikova žena; paralitičar, jer zmija za kretanje mora upotrijebiti cijelo tijelo, a majka je u času sna bila bolesna. [1]

Odakle mu građa?

Artemidor tvrdi da je nabavio svaku knjigu o snovima do koje je mogao doći. Javne gatare, koje su kritičari sramotili kao prosjake, vračare i lakrdijaše, godinama je obilazio po gradovima i svetkovinama Grčke, Azije i Italije, prezrevši ogovaranje, da bi čuo stare snove i njihove ishode. Drugog načina za takvu izobrazbu, kaže, nije bilo. [1] Scholtz dodaje da je pisao običnim govornim grčkim (koine), a ne uzvišenim atičkim jezikom sofista, te da su mu klijenti bili i obrtnici i robovi, pa knjiga pruža rijedak uvid u živote ljudi ispod elite. [2]

Kronologija

  1. Oko 200.: Artemidor, prema Scholtzu, sastavlja priručnik u pet knjiga tijekom nekoliko desetljeća. [2]

Ključne osobe i pojmovi

  • Artemidor iz Efeza (Daldijanac): Autor *Oneirocritica*, priručnika o tumačenju snova. [1][2]
  • Teorematski san: San koji se ostvaruje točno onako kako je viđen. [1]
  • Alegorijski san: San koji jedno znači drugim, pa traži tumačenje simbola. [1]
  • Viđenje: Doživljaj koji prikazuje ono što već jest, za razliku od sna koji naviješta budućnost. [1]

Što znamo

  • Priručnik ima pet knjiga; primjeri i definicije u ovom članku prepričani su iz odabranih odlomaka prijevoda, uglavnom Roberta J. Whitea (1975.), a manjim dijelom Naphtalija Lewisa (1976.). [1]
  • Prema Scholtzu, djelo je nastajalo desetljećima oko 200., posvećeno je Kasiju Maksimu i sinu, a pisano je govornim jezikom. [2]
  • Artemidor sam naglašava da njegova građa dolazi iz iskustva i razgovora s gatarima, a ne iz prepisivanja prethodnika. [1]

Otvorena pitanja

  • Tko je bio Kasije Maksim kojemu su posvećene prve tri knjige? Scholtz navodi da ga učenjaci razumno poistovjećuju s Maksimom iz Tira, ali to nije potvrđeno. [2]

Povezane stranice

Za daljnje istraživanje

  • Cjelovit grčki tekst (izdanje R. A. Packa) dostupan je u Bibliotheca Augustana. [1]

Izvori