Olaus Magnus i morske nemani s Carte marine
Švedski nadbiskup u progonstvu nacrtao je more puno nemani i tvrdio da ih opisuje po riječima ribara. Što je od toga čuo, što pročitao, a što stvarno vidio?

Ukratko
- Olaus Magnus, katolički svećenik u izbjeglištvu, objavio je kartu Carta marina (Venecija, 1539.) i knjigu *Historia de gentibus septentrionalibus* (Rim, 1555.); o morskim nemanima govori njezina XXI. knjiga. [1][8][9]
- U toj knjizi nema riječi "kraken". Zmiju od više od 200 stopa Olaus donosi kao jednoglasnu tvrdnju ljudi s norveške obale, a kita-otok prepisuje iz starijih pisaca; sam kaže da je jednog dugog crva "često vidio". [3][5][6][7]
- Erik Pontoppidan (1752.-1753.) nazvao je Olausovu priču o kitu-otoku izmišljotinom, a vlastitog krakena zamislio kao životinju iz roda polipa ili zvjezdolikih životinja. [10] Divovska lignja dobila je znanstveni opis i ime *Architeuthis* sredinom 19. stoljeća zahvaljujući Japetusu Steenstrupu, premda raniji zapisi o takvim životinjama postoje. [12]
Karta i knjiga
Carta marina tiskana je 1539. u Veneciji, i to na više listova; u muzeju na Orkneyju čuvaju primjerak sastavljen od devet listova označenih slovima od A do I. [8][9] Olaus je bio izbjeglica: s bratom Johannesom, nadbiskupom Uppsale, napustio je Švedsku zbog sukoba s Gustavom Vasom i reformacije. Nadbiskupom je postao nakon bratove smrti 1544., ali se u Švedsku više nije mogao vratiti. [9][8] Knjiga Historia de gentibus septentrionalibus objavljena je u Rimu 1555., kao pratnja karte, a u zaglavlju XXI. knjige naslovljen je kao "Gotski nadbiskup uppsalski". [1][8]
XXI. knjiga zove se De piscibus monstrosis, "O čudovišnim ribama", i ima pedeset poglavlja. [1] Prema Public Domain Reviewu, XXI. knjiga dokumentira gotovo sve morske zvijeri s karte. [9]
Što točno piše u XXI. knjizi
U predgovoru Olaus kaže da golemi ocean rađa neobična stvorenja i da treba vjerovati da sve što nastaje igdje u prirodi postoji i u moru. [1] Spominje i morske ljude, koji se noću penju na brodove, a brod se pod njima spusti; prema pouzdanoj tvrdnji norveških ribara nastaje strašna oluja ako se uhvaćeni ne pusti, pa ribarski običaj nalaže da se takva stvorenja odmah puste, a užad s udicama prereže. [1] U 1. poglavlju spominje i nemani oblika "čovjeka pod kukuljicom"; ako ga ribari nepromišljeno uvuku u brod, zaglušuje ih zavijanje i buka drugih morskih zvijeri, pa ne mogu ni bacati udice ni veslati dok ga ne puste. [2]
Najvažnije tvrdnje, poglavlje po poglavlje: [1][2][3][4][5][6][7]
- Nemani s obale Norveške (V.). Glave su četvrtaste i bodljikave, s dugim rogovima "poput iščupanog korijena stabla", dugačke deset ili dvanaest lakata, crne, s očima čija je zjenica velika kao lakat i crvena poput vatre; dlake su guste kao guščje perje i vise poput brade, a tijelo je prema glavi maleno. Jedna takva zvijer, piše Olaus, lako potopi mnogo velikih brodova. [3]
- Fiziter i kitovi (VI., XXV., XXVI.). Fiziter se diže iznad jarbola brodova i izbacuje vodu koja ih može slomiti; Olaus se tu poziva na Strabona, Plinija i druge. [4] Kita-otok opisuje u 25. poglavlju: mornari ga zamijene za otok, spuste se na njega, zabiju kolce i nalože vatru, a kit, osjetivši vatru, zaroni. [6]
- Zmija (XLIII.). Mornari i trgovci na norveškoj obali jednoglasno tvrde da u hridima i spiljama kraj Bergena obitava zmija duža od dvjesto stopa i debela dvadeset; u ljetnim noćima izlazi jesti telad, janjce i svinje, ima dlake duge kao lakat, oštre crne ljuske i plamene oči, a oko brodova se diže poput stupa i grabi ljude. [7]
- Crv (XXXVII.). Na norveškoj obali živi sivozelen crv dug četrdeset lakata ili više, debljine tek dječje ruke; Olaus za njega kaže da ga je "često vidio". [5]
Što je čuo, što je pročitao, što je vidio
Čuo. Zmija je izričito ribarska i mornarska tvrdnja: Olaus ne piše "vidio sam", nego da to jednoglasno svjedoče oni koji se bave morem. [7] Nemane iz 5. poglavlja opisuje bez "vidio sam", a kao potvrdu navodi dugo pismo nidaroskog nadbiskupa Erika Valkendorfa papi Lavu X. oko 1520., uz koje je bila priložena posoljena glava druge takve nemani (prema Olausu). [3] Pismo i glavu ovdje ne možemo provjeriti; znamo samo što Olaus o njima piše.
Pročitao. Najslavnija slika, kit kao otok, nije mornarska priča s Norveškog mora, nego citat. Olaus ga potkrepljuje redom autoritetima: Ambrozijem, Jeronimom, knjigom De natura rerum i putovanjem svetog Brendana, koji je s drugovima sletio na golemu ribu po imenu Iason. [6] Poglavlje o fiziteru i kitovima slično se oslanja na stare pisce. [4] Opis nasukane nemani iz 1532. (XIII.) nije njegovo opažanje, nego prijepis opisa jednog engleskog plemića, koji kaže da je 27. kolovoza 1532. sam bio na obali kod Tynemoutha; dužinu od oko devedeset stopa (trideset lakata) navode oni koji su životinju prvi vidjeli. [11]
Vidio. Za crva iz 37. poglavlja Olaus tvrdi: "Hunc vermem saepius vidi" ("Ovog sam crva često vidio"); dodaje da se, po uputi mornara, uzdržavao od dodira s njim. [5] Među poglavljima koja ovaj članak navodi to je jedini slučaj da Olaus izričito govori iz vlastitog iskustva. Pontoppidan piše da za takvog crva nije čuo od nikoga drugog i da bi Olausu jedva povjerovao da ovaj ne tvrdi kako to zna iz vlastitog iskustva; duljinu od osamdeset stopa drži vjerojatnom tiskarskom pogreškom. [10]
Zmiju koja se 1522. vidjela kraj otoka Moos u biskupiji Hamar Olaus opisuje bezlično ("viđena je") i procjenjuje na pedeset lakata, zaključivši to iz daljine; prema njegovu pripovijedanju za njom je slijedilo svrgavanje kralja Kristijana II. [7] Tako i u 1. poglavlju: nemani s lavljim ili ljudskim licem, izvučene iz mora, prema Olausu naviještaju razdor i ratove na kopnu. [2][7]
Tu je i morska svinja iz 27. poglavlja, 1537. viđena u Njemačkom moru: glava svinjska, četiri zmajeve noge, rašljasti rep. Olaus pripominje da je u Rimu tada tiskano tumačenje što koji dio znači, i to kao opomena protiv krivovjeraca. [15]
Kako su ga čitali
Nemani s karte ubrzo su se rasule drugim knjigama. Gesnerov drvorez zmije (1558.) obrnuta je Olausova slika, ali Gesner izričito odbija odgovornost za ono što Olaus piše o morskim zvijerima; Edward Topsell prenio ga je 1608. [9] O Topsellu vidi i članak Bazilisk od Plinija do Topsella. Ortelijev atlas, prema Mariners' Museumu, preuzima mnoge nemani iz Olausovih crteža, ali ih češće prikazuje kao primjerke nego kao napadače. [14] Olausova morska neman s golemim rogom na čelu jedna je od naznaka da "rog jednoroga" dolazi iz mora: vidi Narval i "rog jednoroga". Za srednjovjekovnu predaju o životinjama vidi i Aberdeenski bestijarij.
Pontoppidan, biskup bergenski, u djelu o prirodnoj povijesti Norveške (1752.-1753.) govori o "krakenu": okrugloj, plosnatoj životinji punoj "ruku ili grana" i najvećoj na svijetu. Ribari, piše, na pučini naiđu na plićinu gdje je mora manje nego što bi smjelo biti, a ribe je mnogo; tada znaju da se pod njima diže kraken. [10] Olausovu priču o kitu-otoku nazvao je općepoznatom izmišljotinom ("notoriously fabulous and ridiculous romance"), a pokretne otoke koji se pojavljuju i nestaju pripisao je krakenu. [10] Smatrao je da kraken pripada vrsti polipa ili zvjezdolikih životinja, a ne lignji. [10]
Znanost je do divovske lignje došla drugim putem. Prema Salvadoru i Tomotani, čini se da je najstariji potvrđeni zapis divovske lignje lešina na Thingøre Sandu na Islandu 1639.; Steenstrup je životinju opisao nakon što se divovski glavonožac nasukao na plaži Raabjerg u Danskoj u prosincu 1853., a ime Architeuthis objavio je 1857. [12] Isti autori navode da se među Olausovim opisima, prema Ellisu (2004.), jedan čini odnositi na divovsku lignju; koji, ne navode. [12] Henry Lee je 1883. tvrdio da se Olausova zmija temelji na pričama o divovskim lignjama, a Oudemans 1892. da je većina od 187 prijavljenih "morskih zmija" bila tuljana. [9]
Legenda
Prema ribarima s norveške obale, kraj Bergena u hridima živi zmija duža od dvjesto stopa, koja izlazi noću i grabi ljude s brodova. [7]
Prema Olausu, nemani s četvrtastim glavama i rogovima mogu potopiti mnogo brodova; kao potvrdu navodi da je nidaroski nadbiskup papi poslao pismo uz posoljenu glavu druge takve nemani. [3]
Prema starijim piscima koje Olaus navodi, kit može izgledati kao otok pa mornari na njemu ložu vatru. [6]
Prema norveškim ribarima, morski ljudi nose oluju ako se uhvaćeni ne puste. [1]
Kronologija
- oko 1520.: Nidaroski nadbiskup Erik Valkendorf šalje papi Lavu X. pismo uz posoljenu glavu morske nemani (prema Olausu). [3]
- 1522.: Prema Olausu, viđena je morska zmija kraj otoka Moos. [7]
- 1539.: Tiskana Carta marina u Veneciji. [9]
- 1544.: Umro je Johannes Magnus; Olaus postaje nadbiskup Uppsale. [8]
- 1555.: *Historia de gentibus septentrionalibus*, Rim. [1][8]
- 1639.: Najstariji pouzdani zapis lešine divovske lignje, Island. [12]
- 1752.-1753.: Pontoppidan, *Natural History of Norway* (norveški izvornik); engleski prijevod 1755. [10]
- 1857.: Steenstrup objavljuje ime *Architeuthis*. [12]
Ključne osobe i pojmovi
- Olaus Magnus: Švedski svećenik, autor Carte marine i Historije; živio izvan Švedske. [8][9]
- *Historia de gentibus septentrionalibus*, XXI. knjiga: *De piscibus monstrosis*, pedeset poglavlja o morskim nemanima. [1]
- Erik Valkendorf: Nidaroski nadbiskup čije pismo Olaus navodi kao dokaz. [3]
- Erik Pontoppidan: Bergenski biskup; u prirodopisnom djelu iz 1752.-1753. opširno opisuje kraken. [10]
- Japetus Steenstrup: Danski prirodoslovac koji je 1857. opisao divovsku lignju. [12]
Što znamo
- Olaus u XXI. knjizi razlikuje što kaže ribarska predaja, što stari pisci i što on sam; u poglavljima navedenim u ovom članku samo za crva izričito tvrdi da ga je često vidio. [5][7][6]
- Riječ "kraken" ne pojavljuje se u XXI. knjizi. [1]
- Pontoppidan je zamislio kraken kao polipa ili zvijezdu, a ne kao divovsku lignju. [10]
- Divovsku lignju znanost je opisala sredinom 19. stoljeća (1857.). [12]
- Olausovo poglavlje o polipu (XXXIV.) opisuje običnu hobotnicu s osam krakova i malim tijelom, bez mjera nemani. [13]
Otvorena pitanja
- Koji je opis u Olausovoj knjizi odgovarao divovskoj lignji (Ellis, 2004., prema [12]); autori ne preciziraju.
- Nije otvoren prijevod Hakluytova društva (1996.-1998.), pa se citati temelje na latinskom izdanju iz 1555.
- Pismo nadbiskupa Valkendorfa i priložena glava u izvorima nisu provjereni.
Povezane stranice
Za daljnje istraživanje
- Olaus Magnus. *Description of the Northern Peoples*, ur. P. G. Foote. London: Hakluyt Society, 1996.-1998.
- Lee, Henry. *Sea Monsters Unmasked and Sea Fables Explained*. London, 1883.
- Oudemans, A. C. *The Great Sea-Serpent*. Leiden, 1892.
Izvori
- Olaus Magnus, *Historia de gentibus septentrionalibus*, Rim 1555., Liber XXI, Praefatio (Project Runeberg). Preuzeto 14. 11. 2026.
- Olaus Magnus, *Historia*, Liber XXI, cap. I: O opasnom ribolovu u Norveškom oceanu (Project Runeberg). Preuzeto 14. 11. 2026.
- Olaus Magnus, *Historia*, Liber XXI, cap. V: O strašnim nemanima norveške obale (Project Runeberg). Preuzeto 14. 11. 2026.
- Olaus Magnus, *Historia*, Liber XXI, cap. VI i VII: O fiziteru (Project Runeberg). Preuzeto 14. 11. 2026.
- Olaus Magnus, *Historia*, Liber XXI, cap. XXXVII: O morskim zvijezdama i najdužim crvima (Project Runeberg). Preuzeto 14. 11. 2026.
- Olaus Magnus, *Historia*, Liber XXI, cap. XXV i XXVI: O sidrima na leđima kita; o veličini kita (Project Runeberg). Preuzeto 14. 11. 2026.
- Olaus Magnus, *Historia*, Liber XXI, cap. XLIII: O veličini norveške zmije (Project Runeberg). Preuzeto 14. 11. 2026.
- The Carta Marina of Olaus Magnus, 1539 (Orkney Museums). Preuzeto 14. 11. 2026.
- Olaus Magnus' Sea Serpent (The Public Domain Review). Preuzeto 14. 11. 2026.
- Pontoppidan, Erich. *The Natural History of Norway*, London 1755., II. dio, o krakenu (Internet Archive). Preuzeto 14. 11. 2026.
- Olaus Magnus, *Historia*, Liber XXI, cap. XIII: O čudovišnoj ribi nađenoj 1532. na obali Engleske (Project Runeberg). Preuzeto 14. 11. 2026.
- Salvador, R. B.; Tomotani, B. M. The Kraken: when myth encounters science. *História, Ciências, Saúde-Manguinhos* 21(3), 2014.
- Olaus Magnus, *Historia*, Liber XXI, cap. XXXIV: O polipima (Project Runeberg). Preuzeto 14. 11. 2026.
- Sea Monsters Revisited: The Carta Marina and Beyond (The Mariners' Museum). Preuzeto 14. 11. 2026.
- Olaus Magnus, *Historia*, Liber XXI, cap. XXVII: O čudovišnoj svinji Njemačkog oceana (Project Runeberg). Preuzeto 14. 11. 2026.