Suđenja životinjama: svinje, štakori i kukci pred sudom
Svinja obješena 1386. u Falaiseu, štakori u Autunu kojima je, prema priči, odvjetnik tražio drugu citaciju i kukci proklinjani u Beauneu: što je dokumentirano, a što je samo priča?

Ukratko
- E. P. Evans 1906. skupio je izvore o kaznenom progonu životinja i popis procesa od devetog do devetnaestog stoljeća; većinu primjera čine svinje optužene za ubojstvo djece, a novija studija za 14. i 15. stoljeće bilježi isto. [1][2]
- Prema Evansu, najbolje su dokumentirani svinja iz Falaisea (1386.; račun krvnika, čiji tekst Evans donosi posredno, uz navod popisa iz 1764.) i svinja iz Savignyja (1457.; zapisnik postupka, prema Evansu sačuvan u cijelosti). [1]
- Priča o štakorima iz Autuna i odvjetniku Chassenéeu temelji se na izvješću koje Evans navodi iz 1820., a presuda u njemu nije zabilježena. [1]
Što je suđeno svinjama?
Evans bilježi da je 1266. u Fontenay-aux-Roses kraj Pariza svinja osuđena zbog toga što je pojela dijete javno spaljena po odluci redovnika Sainte-Geneviève. [1] Prema Evansu, 1386. je sud u Falaiseu osudio svinju da joj se unakaze glava i prednje noge, a potom da bude obješena zato što je dijetetu rastrgala lice i ruke i tako izazvala smrt; Evans u tome vidi strogu primjenu načela "oko za oko". [1] Za taj slučaj postoji račun krvnika od 9. siječnja 1386. (ovjeren pred bilježnikom u Falaiseu), čiji tekst Evans donosi posredno, uz navod Charangeova popisa izvornih naslova (Dictionnaire des Titres Originaux, Pariz, 1764.) i Statistique de Falaise (1827.). [1] Prema njemu je krvnik primio deset sola i deset denara tournoisa za to što je trogodišnju svinju, koja je pojela lice dojenčetu Jonneta le Mauxa u kolijevci, odvukao i objesio, te deset sola za jednu novu rukavicu ("un gant neuf"). [1] U glavnom tekstu Evans dodaje da je svinja bila obučena u ljudsku odjeću i da je krvnik dobio nove rukavice kako bi mogao otići "čistih ruku"; to u računu krvnika ne stoji. [1]
Godine 1394. u Mortainu je svinja osuđena zbog ubojstva djeteta, a krvnik Jehan Micton primio je za vješanje pedeset sola. [1] Godine 1457. svinja u Savignyju osuđena je za ubojstvo petogodišnjeg Jehana Martina i da bude obješena za stražnje noge; njezinih šest odojaka, koji su bili isprskani krvlju, optuženo je kao suučesnici, ali su zbog nedostatka dokaza vraćeni vlasniku uz jamstvo, a kad ih je on odbio, dosuđeni su gospodarici Savignyja kao ničija imovina. [1] Evans navodi da je zapisnik tog postupka sačuvan u cijelosti. [1]
Vlasnici se uglavnom nisu kažnjavali: 1499. kraj Chartresa bailiff opatije Josaphat osudio je vlasnike svinje na novčanu kaznu i zatvor zbog nepažnje prema djetetu, dok se vlasnik prema Evansu općenito smatrao posve nedužnim, a katkad bio i obeštećen. [1] Prema Evansu, jednom su svinja i magarica osuđene na vješanje, a nakon žalbe i novog suđenja samo su ubijene udarcem u glavu. [1]
Što je s kukcima i štakorima?
Prema priči koju Evans navodi, Bartholomew Chassenée, francuski pravnik iz 16. stoljeća (rođen 1480.), stekao je ugled braneći pred crkvenim sudom u Autunu štakore optužene da su pojeli ječam u pokrajini. Tražio je drugu citaciju koja bi se objavila s propovjedaonica svih župa u kojima štakori žive, a kašnjenje je opravdavao opasnostima puta od mačaka, njihovih smrtnih neprijatelja. [1] Evans piše da se to "kaže"; izvješće o suđenju objavio je Berriat Saint-Prix 1820. prema Jacquesu Augusteu de Thou, ali presuda u njemu nije zabilježena, a drugih zapisa o Chassenéeovim sličnim slučajevima nema. [1]
Chassenée je pitanje obradio u spisu Consilium primum (puni naslov: Consilium primum, quod tractatus jure dici potest, propter multiplicem et reconditam doctrinam, ubi luculenter et accurate tractatur quaestio illa: De excommunicatione animalium insectorum), prvom od 69 consilia, objavljenom 1531. i pretiskanom 1581. i 1588.; Evans se služio pretiskom iz 1581. Spis je nastao iz zahtjeva stanovnika Beaunea autunskom crkvenom sudu da kukce zvane huberes izopći, što je odobreno; Chassenée se pita je li to doista dopušteno. [1] Evans prenosi i priču, uz upućivanje na Desnoyersa, da je 1540., kad je Chassenée kao predsjednik provansalskog parlamenta predsjedao raspravom o istrebljenju valdenza, Renaud d'Alleins podsjetio ga da je u Autunu tvrdio kako ni životinje ne smiju biti osuđene bez odvjetnika; Chassenée je potom izdejstvovao kraljevski dekret o saslušanju valdenza, ali je ubrzo umro. [1]
Koliko su dokumenti pouzdani?
Frontispis Evansove knjige nije kopija freske iz Falaisea, nego rekonstrukcija prema opisima iz Manginova djela iz 1872., kojemu su sve ilustracije "više ili manje maštovite skice". Freska je, prema Evansu, nestala kad je crkva oko 1820. bila prebijeljena i nikad nije bila gravirana. [1] Novija studija (L. B. MacGregor, 2019.), koja se oslanja na račune burgundske Chambre des Comptes, uspoređene sa zapisima iz Normandije i okolice Pariza, bilježi da je optuženik za 14. i 15. stoljeće najčešće bila svinja, a žrtva dijete, uz katkad optužene bikove i konje; zapisi, prema njezinu sažetku, ne otkrivaju zašto su se pogubljenja događala niti kakvu su ulogu imala u zajednici. [2]
Evans u Dodatku donosi najvažnije dokumente i popis procesa i izopćenja iz deset stoljeća "koliko smo uspjeli otkriti" te napominje da nije iscrpan. [1]
Legenda
Prema priči koju Evans navodi, Chassenée je slavu stekao braneći štakore iz Autuna: tražio je drugu citaciju zbog opasnosti puta od mačaka. [1]
Prema Evansovu glavnom tekstu, svinja iz Falaisea izvedena je na gubilište u ljudskoj odjeći. [1]
Prema priči koju Evans prenosi uz upućivanje na Desnoyersa, Chassenée je 1540. izdejstvovao dekret o saslušanju valdenza podsjećajući na svoje autunsko načelo o obrani životinja. [1]
Ključne osobe i pojmovi
- E. P. Evans: Autor knjige iz 1906. [1]
- Bartholomew Chassenée: Francuski pravnik (rođen 1480.), prema priči branitelj štakora u Autunu. [1]
- *Consilium primum*: Prvi od 69 Chassenéeovih *consilia*; obrađuje pitanje izopćenja kukaca (*De excommunicatione animalium insectorum*). [1]
- Maître des hautes œuvres: Službeni naziv krvnika u Falaiseu. [1]
- Proces verbal: Zapisnik postupka u Savignyju. [1]
Što znamo
- Dokumenti iz Evansova dodatka potvrđuju da su svinje 14. i 15. stoljeća osuđivane i vješane, uz račune krvnika. [1]
- Priča o štakorima iz Autuna temelji se na izvješću iz 1820. bez presude. [1]
- Račun krvnika iz Falaisea poznat je preko Evansa i popisa iz 1764., a priča o Chassenéeu i valdenzima samo preko Evansa. [1]
- Evansova tumačenja iz 1906. ne mogu se uzeti za konačna. [1]
Za daljnje istraživanje
- Berriat-Saint-Prix, J. Rapport et recherches sur les procès et jugemens relatifs aux animaux. Mémoires de la Société royale des Antiquaires de France, sv. 8, str. 403-450 (prema Evansovu popisu literature).
- Chassenée, B. Consilium primum, quod tractatus jure dici potest ... De excommunicatione animalium insectorum. 1531. (pretisci 1581. i 1588., prema Evansovu popisu literature)
- Ewald, W. B. (1995). Comparative Jurisprudence (I): What Was It Like to Try a Rat? University of Pennsylvania Law Review 143(6), str. 1889.
Izvori
- Evans, E. P. (1906). The Criminal Prosecution and Capital Punishment of Animals. London: William Heinemann, str. 15-22, 139-141, 153-155, dodaci G, H, M.
- MacGregor, L. B. (2019). Criminalising Animals in Medieval France: Insights from Records of Executions. Open Library of Humanities 5(1), članak 15 (pročitan sažetak).