Cagliostro

Pariški ga je Parlament 1786. oslobodio, ali je morao napustiti Francusku; Rim ga je 1791. osudio, a ime pod kojim je slavljen možda nije bilo njegovo.

Bijela mramorna bista muškarca podignuta pogleda, u kratkoj kosi i jakni s naboranim ovratnikom, na postolju s uklesanim natpisom "Cagliostro"
Jean-Antoine Houdon, Giuseppe Balsamo, grof Cagliostro, mramor, 1786., National Gallery of Art, Washington, CC0, Wikimedia Commons

Ukratko

  • Djelovao je po Europi kao alkemičar, vidovnjak i "veliki Kofta" egipatskog ritusa slobodnog zidarstva, koji je sam uveo i širio. [1][2][4]
  • Smrtna kazna iz 1791. preinačena je u doživotni zatvor u tvrđavi, a njegova knjiga "Egipatsko zidarstvo" osuđena je na spaljivanje. [2]
  • Rimski spis o njegovu životu iz 1791. izdan je po nalogu Apostolske komore i pristran je, pa ga treba čitati kao optužnicu. [1][2]

Tko je bio Cagliostro?

Prema spisu koji je izdao Rim, Joseph (Giuseppe) Balsamo rođen je u Palermu 8. lipnja 1743., kao sin trgovca Petera Balsama i Felicije Braconieri; otac mu je umro dok je bio dijete. [1] Treccanijev Dizionario Biografico degli Italiani navodi drukčiji dan: rođen je 2. lipnja 1743. u Palermu. [3] Ista knjiga navodi da je Cagliostro u memoaru objavljenom u Engleskoj izjavio da ne može sa sigurnošću reći gdje je rođen ni tko su mu roditelji, a njegovi su pristaše širili priče o njegovu podrijetlu. [1] Prema Trowbridgeu (1910.), brak s Lorenzom Feliciani sklopljen je u travnju 1769. u crkvi San Salvatore in Campo u Rimu, što on drži jednim od rijetkih potvrđenih događaja iz Balsamova života. [2]

Je li Cagliostro doista Giuseppe Balsamo?

Trowbridge piše da je tvrdnju da je Cagliostro zapravo Balsamo prvi put iznio list Courier de l'Europe u rujnu 1786., nakon što je Cagliostro napustio Francusku, i da je pariški šef policije potom dobio anonimno pismo iz Palerma u kojem se to potkrjepljuje svjedočanstvom Balsamova ujaka Antonia Braconierija. [2] Trowbridge navodi argumente zagovornika identiteta (isto djevojačko prezime žene, usporedba rukopisa, ime Giuseppea Cagliostra iz Messine, Balsamova prastrica) i ističe da svaki počiva na podudarnosti, a da je stručni nalaz o rukopisu nastao u trenutku kad je francuska vlast imala interes prikazati Cagliostra u najgorem svjetlu. [2] Trowbridge najjačim argumentom smatra to što nitko tko je poznavao Balsama, prema njemu, nikada nije prepoznao Cagliostra, ni u Londonu ni u Parizu, premda su portreti Cagliostra bili posvuda; to je zaključak iz šutnje izvora, a ne dokaz. [2] Trowbridge još bilježi da je Carlyle, uvjeren da je veliki Kofta egipatskog zidarstva morao biti varalica, odbio zaviriti iza "zavjese" i sav bijes izlio na Cagliostra, što naziva moći predrasude. [2] To je Trowbridgeovo stajalište iz 1910., a ne zaključak ovog članka; rimski spis tvrdnju o identitetu prihvaća bez rezerve. [1]

Što se dogodilo u aferi ogrlice?

Rimski spis kaže da je Cagliostro u Parizu postao predmetom općeg razgovora, a zbog afere dijamantne ogrlice uhićen je i zatvoren u Bastillu. [1] Spis tvrdi da je znao za planove Jeanne de la Motte, koja je, prema optužbi, preko kardinala de Rohana nastojala doći do ogrlice, i da je neprestano držao oko uprto u ogrlicu, pozivajući se na njegove vlastite ispitne iskaze. [1] Taj je spis pristran, a Parlament je 1786. donio suprotnu presudu. [1][2] Trowbridge piše da su Parlament i javnost bili na Cagliostrovoj strani i da je 31. svibnja 1786. kardinal i Cagliostro jednoglasno oslobođen. [2] Grofica de la Motte osuđena je na bičevanje, žigosanje i doživotni zatvor u Salpêtrièreu, odakle je pobjegla u Englesku. [1][2] Treccani bilježi da je nakon uhićenja okrivila Cagliostra, dok je prema Trowbridgeu kasnije priznala njegovu nevinost; to je njezina izjava izvan presude Parlamenta. [2][3] Unatoč oslobađanju Cagliostro je ubrzo protjeran iz Francuske: Treccani navodi da je progonstvo odredio ministar de Breteuil, a prema Trowbridgeu otišao je 21. lipnja 1786. [2][3]

Kako je tekao proces u Rimu?

Prema Trowbridgeu, 27. prosinca 1789. uvečer on i njegova supruga uhićeni su i zatvoreni u Castel Sant'Angelo; istoga dana policija je upala i u slobodnozidarsku ložu "Vrais Amis". [2] Rimski spis tvrdi da je Cagliostro tijekom ispitivanja priznao pojedinosti o slobodnom zidarstvu i egipatskom ritusu. [1] Trowbridge opisuje taj spis kao žestoki napad na slobodno zidarstvo prije nego životopis. [2] Presuda od 21. ožujka 1791., koju Trowbridge navodi, proglasila ga je krivim kao heretika i širitelja magije i praznovjerja te zbog slobodnog zidarstva; smrtnu kaznu preinačila je u doživotni zatvor u tvrđavi bez nade u pomilovanje, a njegovu rukopisnu knjigu "Egipatsko zidarstvo" osudila je na spaljivanje. [2]

Kako je završio?

Trowbridge piše da je zatvoren u tvrđavi San Leo, u ćeliji u koju mu se hrana spuštala kroz otvor; posljednji natpis na zidu ćelije nosi datum 6. ožujka 1795. [2] Francuski list Moniteur u listopadu 1795. javlja da se u Rimu priča kako je preminuo, a Trowbridge navodi da kad i kako je umro nije poznato. [2] Noviji izvori smještaju smrt u San Leo 1795.: Treccani navodi 26. kolovoza 1795., kako se čini od moždanog udara, a Encyclopedia.com piše da je ondje umro i bio pokopan 1795., dok je način smrti nepoznat. [3][4] Blavatskyinu priču o bijegu i jagodama ubraja među najnevjerojatnije pokušaje da se razotkrije njegov kraj. [2]

Legenda

Prema priči koju spis iz 1791. navodi, njegovi su pristaše tvrdili da je sin velikog meštra Malte i zarobljene Turkinje ili jedini preživjeli sin vladara Trebizonda, koga je u Medini odgojio musliman u vjeri njegovih kršćanskih roditelja. [1]

Prema Madame Blavatsky, Cagliostro je pobjegao iz San Lea i poslije 1795. susretan u Rusiji, gdje je u zimi čarolijom stvorio tanjur svježih jagoda. [2]

Ključne osobe i pojmovi

  • Jeanne de la Motte: Središnja osoba afere ogrlice, osuđena na doživotni zatvor. [1][2]
  • Kardinal de Rohan: Pariški kardinal, oslobođen s Cagliostrom 1786. [1][2]
  • Lorenza (Serafina) Feliciani: Cagliostrova supruga, uhićena zajedno s njim u Rimu. [2]
  • Egipatsko zidarstvo: Obred slobodnog zidarstva koji je Cagliostro sam uveo i širio, s titulom velikog Kofte; Treccani bilježi egipatsku ložu "Isis" (kolovoz 1785.) u koju su primani muškarci i žene. Njegova knjiga o obredu osuđena je na spaljivanje. [1][2][3][4]
  • Castel Sant'Angelo: Tvrđava u Rimu, mjesto zatočenja 1789.-1791. [1][2]

Što znamo

  • Pariški parlament oslobodio ga je 1786., a rimska Inkvizicija osudila 1791. [2]
  • Rimski spis nije nepristran životopis. [1][2]
  • Identitet s Balsamom spor je. [1][2] Smrt u tvrđavi San Leo 1795. navode Treccani (26. kolovoza) i Encyclopedia.com, a okolnosti smrti nisu poznate. [3][4]

Otvorena pitanja

  • Je li Cagliostro doista bio Giuseppe Balsamo? Rimski spis to tvrdi bez rezerve, a Trowbridge to osporava. [1][2]

Za daljnje istraživanje

  • McCalman, I. The Last Alchemist: Count Cagliostro, Master of Magic in the Age of Reason. HarperCollins, 2003.
  • Carlyle, T. Count Cagliostro: In Two Flights. London, 1833.
  • Mémoire pour le Comte de Cagliostro, accusé. Pariz, 1786.

Izvori