Cagliostro
Pariški ga je Parlament 1786. oslobodio, ali je morao napustiti Francusku; Rim ga je 1791. osudio, a ime pod kojim je slavljen možda nije bilo njegovo.

Ukratko
- Djelovao je po Europi kao alkemičar, vidovnjak i "veliki Kofta" egipatskog ritusa slobodnog zidarstva, koji je sam uveo i širio. [1][2][4]
- Smrtna kazna iz 1791. preinačena je u doživotni zatvor u tvrđavi, a njegova knjiga "Egipatsko zidarstvo" osuđena je na spaljivanje. [2]
- Rimski spis o njegovu životu iz 1791. izdan je po nalogu Apostolske komore i pristran je, pa ga treba čitati kao optužnicu. [1][2]
Tko je bio Cagliostro?
Prema spisu koji je izdao Rim, Joseph (Giuseppe) Balsamo rođen je u Palermu 8. lipnja 1743., kao sin trgovca Petera Balsama i Felicije Braconieri; otac mu je umro dok je bio dijete. [1] Treccanijev Dizionario Biografico degli Italiani navodi drukčiji dan: rođen je 2. lipnja 1743. u Palermu. [3] Ista knjiga navodi da je Cagliostro u memoaru objavljenom u Engleskoj izjavio da ne može sa sigurnošću reći gdje je rođen ni tko su mu roditelji, a njegovi su pristaše širili priče o njegovu podrijetlu. [1] Prema Trowbridgeu (1910.), brak s Lorenzom Feliciani sklopljen je u travnju 1769. u crkvi San Salvatore in Campo u Rimu, što on drži jednim od rijetkih potvrđenih događaja iz Balsamova života. [2]
Je li Cagliostro doista Giuseppe Balsamo?
Trowbridge piše da je tvrdnju da je Cagliostro zapravo Balsamo prvi put iznio list Courier de l'Europe u rujnu 1786., nakon što je Cagliostro napustio Francusku, i da je pariški šef policije potom dobio anonimno pismo iz Palerma u kojem se to potkrjepljuje svjedočanstvom Balsamova ujaka Antonia Braconierija. [2] Trowbridge navodi argumente zagovornika identiteta (isto djevojačko prezime žene, usporedba rukopisa, ime Giuseppea Cagliostra iz Messine, Balsamova prastrica) i ističe da svaki počiva na podudarnosti, a da je stručni nalaz o rukopisu nastao u trenutku kad je francuska vlast imala interes prikazati Cagliostra u najgorem svjetlu. [2] Trowbridge najjačim argumentom smatra to što nitko tko je poznavao Balsama, prema njemu, nikada nije prepoznao Cagliostra, ni u Londonu ni u Parizu, premda su portreti Cagliostra bili posvuda; to je zaključak iz šutnje izvora, a ne dokaz. [2] Trowbridge još bilježi da je Carlyle, uvjeren da je veliki Kofta egipatskog zidarstva morao biti varalica, odbio zaviriti iza "zavjese" i sav bijes izlio na Cagliostra, što naziva moći predrasude. [2] To je Trowbridgeovo stajalište iz 1910., a ne zaključak ovog članka; rimski spis tvrdnju o identitetu prihvaća bez rezerve. [1]
Što se dogodilo u aferi ogrlice?
Rimski spis kaže da je Cagliostro u Parizu postao predmetom općeg razgovora, a zbog afere dijamantne ogrlice uhićen je i zatvoren u Bastillu. [1] Spis tvrdi da je znao za planove Jeanne de la Motte, koja je, prema optužbi, preko kardinala de Rohana nastojala doći do ogrlice, i da je neprestano držao oko uprto u ogrlicu, pozivajući se na njegove vlastite ispitne iskaze. [1] Taj je spis pristran, a Parlament je 1786. donio suprotnu presudu. [1][2] Trowbridge piše da su Parlament i javnost bili na Cagliostrovoj strani i da je 31. svibnja 1786. kardinal i Cagliostro jednoglasno oslobođen. [2] Grofica de la Motte osuđena je na bičevanje, žigosanje i doživotni zatvor u Salpêtrièreu, odakle je pobjegla u Englesku. [1][2] Treccani bilježi da je nakon uhićenja okrivila Cagliostra, dok je prema Trowbridgeu kasnije priznala njegovu nevinost; to je njezina izjava izvan presude Parlamenta. [2][3] Unatoč oslobađanju Cagliostro je ubrzo protjeran iz Francuske: Treccani navodi da je progonstvo odredio ministar de Breteuil, a prema Trowbridgeu otišao je 21. lipnja 1786. [2][3]
Kako je tekao proces u Rimu?
Prema Trowbridgeu, 27. prosinca 1789. uvečer on i njegova supruga uhićeni su i zatvoreni u Castel Sant'Angelo; istoga dana policija je upala i u slobodnozidarsku ložu "Vrais Amis". [2] Rimski spis tvrdi da je Cagliostro tijekom ispitivanja priznao pojedinosti o slobodnom zidarstvu i egipatskom ritusu. [1] Trowbridge opisuje taj spis kao žestoki napad na slobodno zidarstvo prije nego životopis. [2] Presuda od 21. ožujka 1791., koju Trowbridge navodi, proglasila ga je krivim kao heretika i širitelja magije i praznovjerja te zbog slobodnog zidarstva; smrtnu kaznu preinačila je u doživotni zatvor u tvrđavi bez nade u pomilovanje, a njegovu rukopisnu knjigu "Egipatsko zidarstvo" osudila je na spaljivanje. [2]
Kako je završio?
Trowbridge piše da je zatvoren u tvrđavi San Leo, u ćeliji u koju mu se hrana spuštala kroz otvor; posljednji natpis na zidu ćelije nosi datum 6. ožujka 1795. [2] Francuski list Moniteur u listopadu 1795. javlja da se u Rimu priča kako je preminuo, a Trowbridge navodi da kad i kako je umro nije poznato. [2] Noviji izvori smještaju smrt u San Leo 1795.: Treccani navodi 26. kolovoza 1795., kako se čini od moždanog udara, a Encyclopedia.com piše da je ondje umro i bio pokopan 1795., dok je način smrti nepoznat. [3][4] Blavatskyinu priču o bijegu i jagodama ubraja među najnevjerojatnije pokušaje da se razotkrije njegov kraj. [2]
Legenda
Prema priči koju spis iz 1791. navodi, njegovi su pristaše tvrdili da je sin velikog meštra Malte i zarobljene Turkinje ili jedini preživjeli sin vladara Trebizonda, koga je u Medini odgojio musliman u vjeri njegovih kršćanskih roditelja. [1]
Prema Madame Blavatsky, Cagliostro je pobjegao iz San Lea i poslije 1795. susretan u Rusiji, gdje je u zimi čarolijom stvorio tanjur svježih jagoda. [2]
Ključne osobe i pojmovi
- Jeanne de la Motte: Središnja osoba afere ogrlice, osuđena na doživotni zatvor. [1][2]
- Kardinal de Rohan: Pariški kardinal, oslobođen s Cagliostrom 1786. [1][2]
- Lorenza (Serafina) Feliciani: Cagliostrova supruga, uhićena zajedno s njim u Rimu. [2]
- Egipatsko zidarstvo: Obred slobodnog zidarstva koji je Cagliostro sam uveo i širio, s titulom velikog Kofte; Treccani bilježi egipatsku ložu "Isis" (kolovoz 1785.) u koju su primani muškarci i žene. Njegova knjiga o obredu osuđena je na spaljivanje. [1][2][3][4]
- Castel Sant'Angelo: Tvrđava u Rimu, mjesto zatočenja 1789.-1791. [1][2]
Što znamo
- Pariški parlament oslobodio ga je 1786., a rimska Inkvizicija osudila 1791. [2]
- Rimski spis nije nepristran životopis. [1][2]
- Identitet s Balsamom spor je. [1][2] Smrt u tvrđavi San Leo 1795. navode Treccani (26. kolovoza) i Encyclopedia.com, a okolnosti smrti nisu poznate. [3][4]
Otvorena pitanja
- Je li Cagliostro doista bio Giuseppe Balsamo? Rimski spis to tvrdi bez rezerve, a Trowbridge to osporava. [1][2]
Za daljnje istraživanje
- McCalman, I. The Last Alchemist: Count Cagliostro, Master of Magic in the Age of Reason. HarperCollins, 2003.
- Carlyle, T. Count Cagliostro: In Two Flights. London, 1833.
- Mémoire pour le Comte de Cagliostro, accusé. Pariz, 1786.
Izvori
- The Life of Joseph Balsamo, commonly called Count Cagliostro (1791). London: C. and C. Kearsley; engleski prijevod spisa objavljenog u Rimu po nalogu Apostolske komore.
- Trowbridge, W. R. H. (1910). Cagliostro: The Splendour and Misery of a Master of Magic. London: Chapman and Hall.
- Treccani, Dizionario Biografico degli Italiani: Balsamo, Giuseppe, alias Alessandro Cagliostro.
- Cagliostro (1743-1795). Encyclopedia.com.