"Friedrich Spee: isusovac koji je napisao protiv mučenja"
Isusovac koji je osuđenima za vještičarenje pružao duhovnu utjehu napisao je knjigu protiv mučenja, koja je izašla bez njegova imena.

Ukratko
- Friedrich Spee (1591.-1635.) bio je njemački isusovac, svećenik i profesor moralne teologije u Paderbornu, koji je pastoralno radio i s osuđenima za vještičarenje. [2]
- Godine 1631. u Rintelnu je bez njegova imena tiskana latinska knjiga *Cautio criminalis* ("Oprez u kaznenom postupku"), koja kritizira postupke protiv vještica, a osobito mučenje. Na naslovnici je autor "nepoznati rimski teolog". [1][3][4]
- Često se kaže da je Spee dugo bio ispovjednik osuđenih vještica u Würzburgu, ali za to nema dokumenata; knjiga ipak pokazuje da je s optuženima razgovarao u zatvorima. [1][4]
Tko je bio Friedrich Spee?
Friedrich Spee rodio se 25. veljače 1591. u Kaiserswerthu na Rajni, a 1610. ušao je u Družbu Isusovu. [1][2] Za svećenika je zaređen 1622. [1][2] Poučavao je i propovijedao u više gradova, među njima u Paderbornu, Kölnu, Speyeru i Trieru. [1] U Paderbornu je poučavao filozofiju (1623.-1626.), a 1630. postao je profesor moralne teologije. [2] Neki izvori godinu njegova imenovanja za profesora u Paderbornu navode kao 1624. [1] U Paderbornu je radio i kao dušobrižnik, a to je uključivalo duhovnu pomoć onima koje su osuđivali i pogubljivali zbog vještičarenja. [2][3] U Peineu je 1629. na njega izvršen napad: jedan izvor govori o pokušaju ubojstva, a drugi o tome da ga je fanatični protivnik katoličanstva teško ranio dok je propovijedao. [1][2]
Umro je u Trieru 7. kolovoza 1635. od zaraze koju je dobio njegujući bolesne i ranjene nakon što su carske postrojbe u ožujku te godine zauzele grad. [1][2]
Što je Cautio criminalis i kako je nastala?
Cautio criminalis, seu De processibus contra sagas liber ("Oprez u kaznenom postupku, ili knjiga o procesima protiv vještica") tiskana je 1631. u Rintelnu bez Speeova imena; Catholic Encyclopedia navodi da je tiskana i bez njegova dopuštenja, ali dodaje da je isusovački general sumnjao da ju je Spee barem dopustio. [1] Tiskao ju je pod oznakom autora "Theologus Romanus" luteranski tiskar Peter Lucius. Zgrada sveučilišta u Rintelnu zbog Edikta o restituciji (1629.) pripala je benediktincima, a Lucius je tiskao za njih. Prema Sobiechovoj rekonstrukciji, koju prenosi Pabel, rukopis je Luciusu vjerojatno, bez Speeova odobrenja, dostavio neki plemić iz Paderborna; to je pretpostavka, a ne potvrđena činjenica. [3]
Drugo izdanje, koje je Spee sam pripremio, izašlo je 1632. i zamalo ga je koštalo isključenja iz Družbe; za njega su znali provincijal Goswin Nickel i general Muzio Vitelleschi. [3] Knjiga ga je dovela do privremenih teškoća s poglavarima i izazvala snažne kritike. [2] Prema Pabelovu prikazu Sobiechove knjige, to je izdanje objavljeno u Kölnu. [3] U katalogu primjerka koji navodimo kao izvor izdavač je naveden kao Johannes Gronaeus, uz dopunu da je to zapravo Cornelius ab Egmondt, pa se frankfurtski impresum na naslovnici ne može uzeti kao pouzdan podatak o mjestu tiska. [4]
Što piše u knjizi?
Naslovnica kaže da je knjiga potrebna njemačkim vlastima, a savjetnicima i ispovjednicima knezova, inkvizitorima, sucima i drugima vrlo korisna za čitanje. [4] Podijeljena je na 51 pitanje (dubium), od "postoje li vještice doista" do "kakav je kratak sažetak postupka koji se danas kod mnogih rabi". [4]
Spee ne niječe da vještice postoje: na prvo pitanje odgovara potvrdno i dodaje da je, kad je više puta i pozorno razgovarao s optuženima u zatvorima, često bio u nedoumici što da vjeruje, ali ipak zaključuje da među ljudima zaista ima nekih koji čine zlodjela čarolijom. [4] Njegov je prigovor postupku: pita se, među ostalim, je li vjerojatno da Bog dopušta da se nevini ponekad upletu u procese (pitanje 10) i je li vjerojatno da se to doista događa, to jest da su i nevini stvarno upleteni (pitanje 11), treba li optuženima dopustiti obranu (17), je li mučenje prikladno sredstvo za otkrivanje istine (27) i treba li ga, jer je tako opasno, ukinuti (29). [4]
Upečatljiv je prizor u pitanju 20. Spee tamo prenosi razgovor s jednim prijateljem koji kaže da se krivci ne moraju dugo tražiti: neka sudci uhite "kapucine, isusovce, sve redovnike" i muče ih, "priznat će"; ako treba više ljudi, neka uhite prelate, kanonike i doktore. Zaključak glasi sic omnes Magi sumus, "tako smo svi vještci". [4] Smisao je u tome da priznanje iznuđeno mučenjem ne dokazuje krivnju. [4]
U pitanju 19 Spee pripovijeda što mu je poznato o jednom svećeniku koji je na lomaču ispratio gotovo dvjesto optuženih žena. Taj je prije ispovijedi pitao jesu li voljne i u ispovijedi priznati isto što su pod mučenjem priznale sucu; one koje nisu odmah obećale da hoće, odbijao ih je ispovjediti. [4]
Je li Spee bio ispovjednik u Würzburgu?
Predaja kaže da je Spee dugo bio ispovjednik osuđenih vještica u Würzburgu [1], u vrijeme velikog progona koji je ondje trajao od 1626. do 1631. (vidi članak o Würzburgu). Za tu pretpostavku nema dokumentarne potvrde. [1] U Würzburgu je Spee studirao, a pastoralni rad s osuđenima povezuje se s Paderbornom. [2]
Legenda
Rašireno je mišljenje da je Spee dugo bio "ispovjednik vještica" u Würzburgu; to je tradicionalna pretpostavka bez dokumentarne osnove. [1]
Kronologija
- 25. veljače 1591.: Rođen u Kaiserswerthu. [1][2]
- 1610.: Ulazi u Družbu Isusovu. [1][2]
- 1622.: Zaređen za svećenika. [1][2]
- 1629.: Napadnut u Peineu. [1][2]
- 1630.: Profesor moralne teologije u Paderbornu. [2]
- 1631.: U Rintelnu je anonimno tiskana *Cautio criminalis*. [1][3]
- 1632.: Drugo izdanje (prema Pabelu, Köln; na naslovnici Frankfurt). [3][4]
- 7. kolovoza 1635.: Umire u Trieru. [1][2]
Ključne osobe i pojmovi
- *Cautio criminalis*: Latinska knjiga iz 1631. o procesima protiv vještica i mučenju, objavljena bez autorova imena. [1][4]
- Družba Isusova: Isusovački red kojemu je Spee pripadao od 1610. [1][2]
- *Litterae annuae*: Godišnja izvješća isusovačkih provincija, glavni izvor za isusovačko zatvorsko dušobrižništvo. [3]
- Frank Sobiech: Autor studije o isusovačkom zatvorskom dušobrižništvu i Speeovoj biografiji (2019.). [3]
Što znamo
- Spee je bio isusovac i svećenik, profesor moralne teologije u Paderbornu, a umro je 1635. u Trieru. [1][2]
- *Cautio criminalis* tiskana je 1631. u Rintelnu bez njegova imena; na naslovnici je "nepoznati rimski teolog". [1][3][4]
- U knjizi Spee potvrđuje da vještice postoje, ali ustraje na tome da su među optuženima i osuđenima nevini, te da priznanja iznuđena mučenjem ne dokazuju krivnju. [4]
- Prema Catholic Encyclopedia (1912.), knjiga je pridonijela ukidanju spaljivanja vještica na nekoliko mjesta, osobito u Mainzu; opseg tog utjecaja nije utvrđen (vidi Otvorena pitanja). [1]
- Za tvrdnju da je bio ispovjednik u Würzburgu nema dokumenata. [1]
Otvorena pitanja
- Tko je Speeov rukopis predao tiskaru i je li to bilo bez njegova odobrenja? Sobiech pretpostavlja plemića iz Paderborna, a isusovački je general sumnjao da je Spee tiskanje barem dopustio. [1][3]
- Koliko je točno knjiga utjecala na prekid progona? Spaljivanje je ukinuto na nekoliko mjesta, osobito u Mainzu, ali koliki je točno bio udio knjige, nije poznato. [1]
Povezane stranice
Za daljnje istraživanje
- Spee von Langenfeld, F. (2003). *Cautio criminalis, or a Book on Witch Trials*. Prev. M. Hellyer. Charlottesville: University of Virginia Press.
- Sobiech, F. (2019). *Jesuit Prison Ministry in the Witch Trials of the Holy Roman Empire: Friedrich Spee SJ and his Cautio Criminalis (1631)*. Rim: Institutum Historicum Societatis Iesu.
Izvori
- Cardauns, H. (1912). Friedrich von Spee. U: The Catholic Encyclopedia, sv. 14.
- McGuire, M. R. P. Spee, Friedrich von. U: New Catholic Encyclopedia.
- Pabel, H. (2021). Prikaz knjige: Sobiech, F., Jesuit Prison Ministry in the Witch Trials of the Holy Roman Empire. ARO, IV, 2021/1.
- Cautio criminalis, seu De processibus contra sagas liber, auctore incerto theologo Romano, 1632.