Paracelzus

Kako je liječnik iz Einsiedelna, koji je u Baselu predavao na njemačkom, poslije smrti postao čarobnjak sa zloduhom u dršci mača?

Ulje na dasci: muškarac u crvenoj maramici i krznenoj beretki drži malu knjigu, iza njega su rijeka, most i grad na stijeni, a ispod je natpis "Famoso doctor Pareselsvs"
Nepoznati autor prema izgubljenom izvorniku Quintena Metsysa, portret za koji se drži da prikazuje Paracelzusa, stara kopija iz 17. stoljeća (ulje na drvu), Musée du Louvre, Pariz (RF 1730), javno vlasništvo, Wikimedia Commons

Ukratko

  • Theophrastus Bombast von Hohenheim, zvan Paracelzus, rođen je u Einsiedelnu 17. prosinca 1493. kao sin liječnika; umro je u Salzburgu 24. rujna 1541. [1]
  • U Baselu je 1526. ili 1527. postao gradski liječnik i profesor medicine (izvori se razilaze oko godine); predavao je na njemačkom i otvoreno napadao tadašnje liječničke autoritete. [1][3]
  • Njegov ugled od početka je podijeljen: jedni su ga držali velikim liječnikom i reformatorom, drugi šarlatanom i pijancem; priče da je umro u pijanstvu ili da su ga ubili ubojice koje su unajmili liječnici, prema Stillmanu, istraživanja su opovrgnula. [1][2]

Tko je bio Paracelzus?

Prema Stillmanu, rođen je u Einsiedelnu 17. prosinca 1493. Otac mu je bio Wilhelm Bombast von Hohenheim, liječnik, koji se kad je sinu bilo oko devet godina preselio u Villach. O njegovu školovanju nema pouzdanih zapisa. [1] Doktorat medicine također je sporan: Stillman navodi da su ga najraniji zapisi, strasbourški iz 1526., zvali doktorom medicine i da bi teško bio imenovan u Baselu bez zadovoljene stručne provjere, ali sam doktorat izravno nije dokumentiran. [1]

Što se dogodilo u Baselu?

Stillman piše da je u jesen 1526. u Baselu postao gradski liječnik (Stadtarzt), što je uključivalo i profesuru na sveučilištu; u predgovoru rukopisa De gradibus iz studenoga 1526. potpisuje se kao Physicus et Ordinarius Basiliensis. Imenovanju su pridonijeli tiskar Johann Froben, kojemu je pomogao u bolesti, i pismo Erazma Roterdamskog. [1] Pagel imenovanje, nasuprot tome, datira u ožujak 1527. [3] U lipnju 1527. dao je tiskati i objesiti latinsku najavu tečaja u kojoj izjavljuje da neće predavati stare knjige, nego umijeće medicine prema vlastitu poznavanju prirode i iskustvu, a predavao je i pisao na njemačkom. [1] Njegov napad na dotadašnje medicinske autoritete, prema Stillmanu, vrhunac je dosegnuo kad je u studentsku vatru na Ivanje bacio Avicenninu Kanon medicine. Taj je čin za tadašnje liječnike bio sličan Lutherovu spaljivanju papinske bule. [1] Iz Basela je naglo otišao, vjerojatno u veljači 1528. [1]

Kako i gdje je umro?

Umro je 24. rujna 1541. u Salzburgu; tri dana prije toga diktirao je javnom bilježniku oporuku, koja je sačuvana, s određenim mjestom ukopa kraj bolnice svetog Sebastijana. [1] Epitaf na njegovu grobu, prema Stillmanu, kaže da je "čudesnom vještinom" liječio teške rane, gubu, gihtu i vodenu bolest te da je ono što je stekao dao siromasima. [1] Istraživanja njegovih ekshumiranih ostataka pokazala su, kaže on, da je od djetinjstva bolovao od rahitisa. [1]

Što o pričama kažu životopisci?

Waite ne navodi izvor priče o familijaru u dršci mača, a Stillman je uopće ne spominje; za putovanja kroz Njemačku, Mađarsku, Rusiju i dvor velikog kana Waite piše da je "veći dio te nomadske legende" izmišljotina. [1][2] Priču o spaljivanju knjiga u mjedenoj posudi Waite prenosi bez izvora. [2]

Optužba da je bio pijanac potječe iz Oporinova pisma, napisanog usred žestokog spora oko Paracelzusa; Stillman to svjedočanstvo smatra obezvrijeđenim i napominje da bi je protivnici za njegova života rabili češće da je bila utemeljena. Navodi i iskaz drugog bivšeg učenika da je rado pio, ali da je kad bi nešto započeo jedva jeo i pio dok ne bi dovršio. Waite napominje da su Oporinov iskaz neki kasniji branitelji "ogorčeno odbacili". [1][2] Glasove o smrti u pijanstvu ili od ubojica Stillman drži neutemeljenima; Waite spominje i izvještaj o smrti na klupi uz kuhinjsko ognjište u strasbourškoj gostionici. [1][2]

Legenda

Prema Éliphasu Léviju, kojega Waite citira u predgovoru, Paracelzus je imao "familijara", skrivenog u dršci njegova velikog mača, koji nikad nije odlagao. [2]

Prema priči koju prenosi Waite, putovao je kroz Njemačku, Mađarsku, Italiju, Francusku, Nizozemsku, Dansku, Švedsku i Rusiju, bio zarobljen kod Tatara, boravio na dvoru velikog kana i od "darežljivog Arapina" primio tajnu alkemije. [2]

Prema priči koju Waite prenosi, u Baselu je djela starih liječnika spalio u mjedenoj posudi sa sumporom i solitrom, a prema Stillmanu bacio je Avicenninu *Kanon* u studentsku vatru na Ivanje. [1][2]

Prema optužbi iz pisma njegova nekadašnjeg tajnika i učenika Oporina, napisanog dugo poslije Paracelzusove smrti, bio je pijanac. [1][2]

Prema jednoj verziji, umro je u pijanstvu, prema drugoj su ga ubili ubojice koje su unajmili liječnici, a prema jednom izvještaju umro je na klupi uz kuhinjsko ognjište u strasbourškoj gostionici. [1][2]

Ključne osobe i pojmovi

  • Wilhelm Bombast von Hohenheim: Otac, liječnik, koji se s obitelji preselio u Villach. [1]
  • Johann Froben: Baselski tiskar koji je zaslužan za Paracelzusov dolazak u Basel. [1]
  • Oporin: Paracelzusov nekadašnji tajnik i učenik čije se pismo o njegovu piću upotrebljavalo protiv njega. [1][2]
  • Avicenna: Autor *Kanona medicine*, temelja srednjovjekovnog liječničkog školovanja. [1]
  • Éliphas Lévi: Francuski okultist 19. stoljeća, izvor priče o familijaru u maču kako je prenosi Waite. [2]

Što znamo

  • Paracelzus je bio stvarna osoba: liječnik, gradski liječnik u Baselu od 1526. ili 1527. do 1528., koji je pisao i predavao na njemačkom, a umro je 24. rujna 1541. u Salzburgu. [1]
  • Priča o familijaru u dršci mača dolazi iz okultističke literature 19. stoljeća, a ne iz izvora iz njegova doba. [1][2]
  • Je li uopće stekao doktorat medicine i gdje, ne može se potvrditi iz sačuvanih zapisa. [1]

Otvorena pitanja

  • Odakle točno potječe priča o maču i familijaru, kad se u izvorima prije Lévija ne spominje? [1][2]

Za daljnje istraživanje

Izvori