Viške, štrige i coprnice u hrvatskim zapisima iz 1896.

U vrhgorskom zapisu vještica udari šibom po ognjištu, iz njega izađe lonac pun masti, a crn ovan odnese je u Pulju pod orah.

Kamena seoska kuhinja u suton: otvoreno ognjište s kotlom na lancu, stol s kruhom, sirom i zdjelama, osušeno bilje i paprike te prozor s pogledom na brdsko selo
Ilustracija izrađena za ovu stranicu uz pomoć alata umjetne inteligencije

Ukratko

  • Prvi svezak *Zbornika za narodni život i običaje južnih Slavena* (1896.) donosi zapise o vješticama iz Kotara, Vrhgorca, Krka, Kastavštine, Praputnika, Koprivnice i Vrbove; zapisivači ih zovu vještice, viške, štrige i coprnice. [1]
  • Prema Zoriću (Kotari) vješticom se postaje rođenjem pod zlom zvijezdom ili zbog propusta svećenika pri krštenju, a prema Bujanoviću (Praputnik) rođenjem u posljednjoj četvrtini mjeseca; moć se u Praputniku stječe tek s 21 godinom. [1]
  • Zapisi bilježe i načine prepoznavanja i obrane: podnožnjak za polnoćku i tikva s ekserom u dimu (Vrbova) te stisnuta šaka u džepu (Kastavština). [1]

Gdje i tko je zapisao?

Odjeljak "Vještice" (str. 231–235) sastavljen je od pet priloga: Kotari u Dalmaciji (M. Zorić), Vrhgorac (I. Ujević), otok Krk i kajkavci (I. Milčetić), Praputnik (J. Bujanović) i Vrbova u Slavoniji (M. Kurjaković); za Koprivnicu i okolicu ima i kratka napomena R. Horvata. [1] Što su isti zapisivači javili o urocima, opisano je u članku o urocima iz 1896.

Tko postaje vještica?

Prema Zoriću, vještice su "zločeste ženetine koje se rode pod zlom zvijezdom"; vješticom ili vještakom može postati i dijete ako svećenik pri krštenju ispusti koju riječ ili dio obreda. Njihova je zadaća da čine zlo ljudima: kad se digne oluja, vještice iz oblaka sipaju krupu, a kad se ženi djeca "uznedadu", govori se da ih vještice "izidu". Vještice primaju svakojaka obličja. [1]

Za Praputnik J. Bujanović bilježi da tko se rodi u posljednjoj četvrtini mjeseca postaje vukodlak, a žensko dijete vještica; svoje posebne moći oni ne dobivaju prije 21. godine. Vukodlaci se promeću u svašta, najčešće u vola, a vještice u mačke. Bijela je životinja bezopasna, crna opasna. Nema veće uvrede, piše Bujanović, nego kad žena ženi kaže "štrigo" ili "vešćo". Najviše zla vještica i vukodlak mogu počiniti kad su kvatre. [1]

U Vrhgorcu je, prema I. Ujeviću, "koja je djevojkom mora, ona je ženom vještica"; drže i da ima muških vještaca, pa se kaže "zna kao vještac". Protiv vještica, piše on, nema obrane osim križa i molitve. [1]

Kako vještice lete i kamo?

Vrhgorski zapis opisuje: obnoć uzme vještica šibu i udari po kominu (ognjištu); izađe lonac pun masti, ona se namaže, dođe crn ovan, ona uzjaši i izgovori: "Ni o drvo, ni o kame, već u Pulju pod orah!" Ako se prevari, udara o drvo i o kamen. Tamo ih se skupi na tisuće i vijećaju čije će srce izjesti i gdje će zametnuti krupu. Pred krupom lete gole amo-tamo, a krupa ide za njima, zato u vrijeme krupe ljudi pucaju iz pušaka, u nakani da ih ubiju, jer misle da, ako njih nema, ne bi bilo ni krupe. [1] Prema istom zapisu, vještice ne mogu naškoditi čovjeku koji je prevalio "Isukrstove godine", ali mlađem svakomu. [1]

Milčetić za Krk piše da vještice prije odlaska mažu nekom mašću koju čuvaju u loncu ispod ognjišta. Vještica dolazi na svijet pod osobitim znakovima i u osobitim danima. [1]

U kotarskom zapisu M. Zorić prenosi priču stare i bogate žene: iza njezine udaje čula je noću čudno čevrljanje u sobi gdje je spavao njezin djever, a ujutro njega nije bilo. Predvečer je lađom, s popom na krmi, stigao djever, odjeven kao svećenik i sav uzbunjen. Ispripovijedao je da je u sobi vidio pet mladih žena koje su se dogovarale kada i kamo će na put, na otok Mulat, gdje ih čeka društvo; namazale su se nekom mašću i nestale. Pomislio je da se i on namaže, pa je to učinio i ujutro se našao gol usred sela Mulata. Seljaci su ga prijavili župniku, koji je prepoznao mladića kao kućnog prijatelja, obukao ga u svoje odijelo, počastio ga i otpremio lađom kući. [1]

Tuča i nevera: zvonjenje i pucanje

Milčetić piše da su viške (vještice) ili štrige (od talijanske riječi strega) zlobne žene koje se mogu pretvoriti u živa i neživa bića i da su "pune neveri", to jest oluje koja obično donosi tuču. Zato se zvoni "na neveru", jer kad vještice začuju zvono, gube moć. Dubašljani pripovijedaju kako su se viške u davnini, spremajući neveru, ovako dozivale: "Ala vč, hitimo, dokle ne počmu lajat psi svetoga Polinara", to jest dok ne zazvone zvona sv. Apolinara, župne crkve u Dubašnici. [1]

Za Kastavštinu, prema bilješkama Spinčića, vještice su žene u bijelom koje prave tuču, sakate ljude i kradu; tko ih je vidio i prepoznao, ne smije ih odati da ga ne "prekinu". U Rakovcu ih vide na brežuljku Pelinku, gdje lete amo-tamo kao svjećice dok ne odlete u dolinu; mnogi su, kažu, našli u zrnu tuče po koju "šćetinu" ili nokat primiješan od vještica. [1]

O coprnicama mnogo pričaju i hrvatski kajkavci, piše Milčetić: da coprnica čuje sve što ljudi razgovaraju u tri župe i da gradi tuču. Zato za oluje zvone po svim kapelicama na brežuljcima, a na svakom brijegu netko puca u oblake blagoslovljenim prahom; ljudi čvrsto vjeruju da jedno zrno blagoslovljena praha rastvori u vodu sto vjedara tuče. Zvonari i pucači obilaze u berbi pivnice moleći litru mošta u ime svoje službe i nitko ih ne odbija: prije nekoliko godina, kad je bilo dosta vina, takav je čovjek mogao skupiti i deset vjedara vina. Milčetić dodaje da to pucanje sluša svake godine u vinogradu na Turskom Vrhu, na međi hrvatsko-štajerskoj, da svake godine daje za nabavu praha (blagoslivljaju ga susjedni slovenski svećenici) jer bi mu inače tuča potukla vinograde, i da ga seljaci drže za bezvjerca jer želi poljuljati vjeru u pucanje i zvonjenje. [1]

U Praputniku, prema Bujanoviću, vještica može u sobi napraviti "grašicu" (tuču) u čaši vode; ako tada netko otvori prozor, potući će devet susjednih sela. U grašici su tri vlasa. Kad grmi ili kad grašica pada, pred vrata se meću stolovi i stolci s nogama okrenutim u vis. [1]

Mačke, ozljede daskom i žene s travama

Prema Bujanoviću, vještice dolaze noću kao mačke na čovjeka i sišu ga, a drugi mu dan prsa nabreknu. Ako vještica često dolazi, čovjek je se riješi ako se popne na zvonik i namaže prsa uljem sa zvona posvećenog njegovu imenjaku. Kad bi netko ubio takvu crnu životinju (vukodlaka ili vješticu), mrtvac se ne bi našao na onom mjestu, nego kod kuće. [1]

Praputničani pripovijedaju i o zloglasnoj vještici kojoj je neki čovjek došao tražiti da mu plati dug i zaprijetio joj sudom: dok je sjedio u sobi, ona je skinula dasku s krova, udarila njom po nozi, nešto izmolila i bacila je na prag. Čovjek je pri odlasku nehotice stao na dasku, a za četvrt sata noga mu je počela oticati i dva su ga čovjeka morala nositi kući. Izliječila ga je druga vještica svojim molitvama, a on je morao preskakati motike, sjekire, grablje, lopate i daske u koje je vještica hukala, nad njima molila i križala. [1]

Prema Horvatu, oko Koprivnice seljaci vjeruju da coprnice, stare i zločeste žene, beru trave i prave od njih lijekove i masti. Narod ih se boji jer mogu učiniti velika zla. [1]

Kako vještice prepoznati?

Prema zapisu iz Vrbove u Slavoniji, tko želi upoznati vještice ili coprnice, običava napraviti podnožnjak na kojem će u crkvi stajati na polnoćki, u času podizanja. Počinje ga praviti na Lucijino (13. prosinca) i svaki dan radi na njemu do Božića, makar samo malo zatesao; na badnjak mora biti gotov. Tako će na polnoćki ugledati sve vještice, kojima je lice i tijelo nagrđeno; ako je malodušan, pobjeći će vičući i gurajući se iz crkve. [1]

Vještica, prema istom zapisu, može uzeti tuđoj kravi mlijeko, a tko želi, lako dozna tko je: uzme zrelu cijelu tikvu, zabije u nju ekser i objesi je u dim da se suši. Tada će se u onoj ženi zaustaviti voda i bit će prisiljena moliti za oproštenje i vratiti kravi mlijeko. [1]

Za Kastavštinu Spinčić navodi: tko na putu sretne vješticu, bit će cijeli dan nesretan; ako u džepu drži stisnutu šaku, vještica mu neće škoditi. Prema vrbničkom zapisu vještica ostaje kod kuće, a luta samo njezin duh. [1]

Legenda

Prema Zoriću, vještica se rodi pod zlom zvijezdom ili ako svećenik pri krštenju izostavi dio obreda. Milčetić za Krk piše da se vještice prije odlaska mažu mašću iz lonca ispod ognjišta, a u vrhgorskom zapisu (Ujević) vještica šibom udari po ognjištu, namaže se mašću iz lonca i na crnom ovnu leti na skup u Pulju pod orah. [1]

Prema zapisima s Krka, iz Kastavštine i od kajkavaca (Milčetić) vještice prave tuču i neveru, pa se zvoni i puca blagoslovljenim prahom da im se oduzme moć; u Kastavštini vjeruju da se u zrnu tuče nađe njihova čekinja ili nokat. [1]

Prema Bujanoviću (Praputnik), dolaze noću kao mačke i sišu ljude, a daskom s krova mogu nanijeti ozljedu koju liječi druga vještica molitvama; prema zapisu iz Vrbove mogu kravi oduzeti mlijeko. [1]

Prema zapisu iz Vrbove, prepoznaju se na polnoćki onome tko je od Lucijina do badnjaka radio podnožnjak, a krađa mlijeka otkriva se tikvom s ekserom u dimu. [1]

Ključne osobe i pojmovi

  • M. Zorić: Zapisivač iz Kotara u Dalmaciji. [1]
  • I. Ujević: Zapisivač iz Vrhgorca. [1]
  • Ivan Milčetić: Zapisivač s Krka i od kajkavaca. [1]
  • J. Bujanović: Zapisivač iz Praputnika. [1]
  • M. Kurjaković: Zapisivač iz Vrbove u Slavoniji. [1]
  • Viška: Naziv za vješticu u Milčetićevu zapisu s Krka (Dubašljani). [1]
  • Štriga: Uz viške, Milčetić navodi i "štrige" s oznakom talijanskog *strega*; "štrigo" je i uvreda u Praputniku (Bujanović). [1]
  • Coprnica: Naziv koji bilježe Milčetić za hrvatske kajkavce te Horvat (Koprivnica) i Kurjaković (Vrbova). [1]
  • Nevera: Oluja koja nosi tuču, kako je zovu na Krku. [1]
  • Grašica: Praputnički naziv za tuču koju vještica "napravi" u čaši vode. [1]
  • Komin: Ognjište, iz talijanskog *camino*. [1]

Što znamo

  • Zapisi iz 1896. pokazuju da se vještica u sedam hrvatskih krajeva opisuje slično: noćna letačica koja nosi oluju i tuču, uzima mlijeko i mijenja oblik. [1]
  • Isti zapisi bilježe i obranu: zvona, blagoslovljeni prah, križ i molitvu, ulje sa zvona, stisnutu šaku. [1]
  • Zapisi bilježe što su kazivači pripovijedali; nisu sudski spisi i ne govore o progonima. [1]

Otvorena pitanja

  • Što je Pulja u vrhgorskom zapisu: stvarno mjesto ili uobličena slika? [1]

Povezane stranice

Izvori