Henry Slade i pisanje po pločicama

Poruke duhova na školskim pločicama, za gvineju po sjednici: tko ih je zapravo pisao?

Tiskani crtež: muškarac valovite kose s brkovima i leptir-mašnom, tamnog odijela, pogleda ravno u gledatelja
Henry Slade, skica, Henry Ridgely Evans, javno vlasništvo, Wikimedia Commons

Ukratko

  • Henry Slade, američki medij za "neovisno pisanje po pločicama", stigao je u London 13. srpnja 1876.; Doyle piše da je u Americi bio poznat petnaest godina. [2]
  • Iste godine ga je Ray Lankester prijavio, a suđenje na Bow Streetu Doyle datira 1. listopada 1876. (taj je dan bio nedjelja, a suvremeni izvještaj pokazuje da je postupak trajao do kraja listopada); osuđen je na tri mjeseca prisilnog rada, ali je presuda poništena zbog tehničkog propusta, a ne zbog ocjene dokaza. [2][5]
  • Prema izvješću Seybertove komisije, sjednice u Philadelphiji 1885. pokazale su da su poruke bile unaprijed napisane i zamijenjene ili ispisane ispod stola; Slade je odbio koristiti zapečaćene pločice komisije. [3]

Zanimljivost

Doyle piše da se za Sladea u Berlinu 1877. govorilo da ne zna njemački, a na pločicama su se ipak pojavljivale njemačke poruke; Wundt je Fullertonu o leipziškim sjednicama rekao da je taj njemački bio loš. [2][3]

Tko je bio Henry Slade?

Doyle ga naziva slavnim medijem za pisanje po pločicama koji je petnaest godina bio pred javnošću u Americi i koji je u London stigao 13. srpnja 1876., na putu za Rusiju; Olcott i Madame Blavatsky, piše Doyle, preporučili su ga profesorima Sveučilišta u Sankt Peterburgu. [2] Odmah je počeo primati u unajmljenoj sobi u Upper Bedford Placeu i, prema Doyleu, imao trenutačan uspjeh. Citira urednika Spiritual Magazinea ("najizvanredniji medij modernog doba") i J. Enmorea Jonesa, prema kojemu je sjednica trajala oko petnaest minuta, a naknada iznosila dvadeset šilinga. [2] Prema Houdinijevu prepričavanju Maskelyneovih riječi, ljudi su "jurili" na sjednice po gvineju. [1]

Kako je izgledala sjednica?

Prema Doyleovu opisu sjednice iz 1876., Slade i dvojica gledatelja za jasnog sunca sjede uz stol od oko četiri stope; Slade stavlja komadić olovke veličine zrna pšenice na pločicu i drži je ispod ruba stola. Čuje se pisanje, a na pločici se zatim nađe kratka poruka. [2] Komisija sveučilišta u Pennsylvaniji opisuje iste elemente: Slade želi samo dvojicu gledatelja, jedan sjedi desno, drugi nasuprot, a četvrtu stranu stola ostavlja praznom; ruke gledatelja leže na stolu, a njegove na njima. [3]

Što je u Londonu napravio Lankester?

Prema Doyleu, početkom rujna 1876. Ray Lankester i dr. Donkin imali su dvije sjednice; na drugoj je Lankester zgrabio pločicu i na njoj našao pismo prije nego što je, tvrdi Doyle, trebalo biti napisano, a Doyle komentira da je to neiskustvo u parapsihološkom istraživanju. [2] Lankester je pisao The Timesu (pismo objavljeno 16. rujna 1876.) i podnio prijavu. [2][4] Houdini donosi Lankesterov opis iz razgovora iz 1920.: nakon prve sjednice primijetio je pokrete tetiva na Sladeovu zapešću i grebanje noktom po pločici da bi se oponašao zvuk olovke; na drugoj sjednici, uz Donkinov znak, zgrabio je pločicu s ispisanom porukom, što je, prema Houdiniju, bio "pravi dokaz" za Sladeov pad. [1]

Suđenje je, prema Doyleu, počelo 1. listopada 1876. na Bow Streetu pred sucem Flowersom. (Taj je datum upitan: 1. listopada 1876. bio je nedjelja, kada sud nije zasjedao. Prema izvještaju lista The Spiritualist od 3. studenoga 1876., obrana je govorila u subotu 28. listopada, a presuda je izrečena u utorak 31. listopada; datum početka nisam uspio neovisno potvrditi.) [5] Dokazi u prilog Sladeu predočeni su preko četiri svjedoka, a sudac je presudio na temelju svjedočenja Lankestera i Donkina "zaključcima iz poznatog tijeka prirode". Slade je osuđen na tri mjeseca prisilnog rada prema zakonu o skitnji; žalba je prihvaćena zbog tehničkog propusta: prema Doyleu, izostavljene su riječi "by palmistry or otherwise" iz zakonskog teksta. Doyle naglašava da je razlog bio formalna točka, ne ocjena dokaza, i da se ne smije pretpostaviti da Slade ne bi bio oslobođen i na temelju činjenica (to je njegovo tumačenje). [2] Doyle tvrdi da je Maskelyneova izjava da je Sladeov stol "trik-stol" opovrgnuta svjedočenjem stolara, dok Houdini piše da je Maskelyne na sudu izveo sve Sladeove trikove. [1][2]

Zöllner u Leipzigu

Doyle navodi da je Slade u studenom 1877. otišao u Berlin, a zatim preko Danske u Leipzig, gdje su prosinca 1877. počele "povijesne sjednice" s profesorom Zöllnerom. Uz njega su, piše Doyle, bili Weber, Scheibner i Fechner, koji su prema Zöllneru bili "posve uvjereni u stvarnost opaženih činjenica". [2] Komisija u Philadelphiji piše da su Zöllnerovi pokusi (pucanje drvenog zaslona, prolazak novčića iz zatvorenih kutija, čvorovi na beskrajnoj vrpci) postali klasični u spiritističkoj literaturi, ali da ih ne može provjeriti jer postoje samo Zöllnerovi zapisi. [3]

Fullerton, tajnik komisije, razgovarao je 1886., prije predaje izvješća, s preživjelim sudionicima: Wundta i Fechnera posjetio je 19. lipnja, Scheibnera 3. srpnja, a Webera 12. srpnja. [3] Prema Fullertonovim bilješkama o Leipzigu 1877.-1878., Wundt je rekao da su uvjeti promatranja bili vrlo nezadovoljavajući, da je sve što je vidio moglo biti izvedeno mađioničarskom spretnošću, da je njemački na pločicama bio loš, "baš onaj koji je Slade govorio", te da Zöllner tada nije bio pri zdravoj pameti. [3] Fechner je rekao da je bio na samo dvije sjednice i da viđeno može biti spretnost ruku, ali da Zöllnera drži pouzdanim promatračem; Zöllnerov je poremećaj opisao kao emocionalan. Scheibner je rekao da se ne smatra kompetentnim za sud, da pojedine stvari mogu biti spretnost ruku, ali da mu se cjelina ne čini njome objašnjivom, te da je Zöllnerov poremećaj tada bio tek u začetku. Weber je rekao da viđeno drži različitim od mađioničarskih trikova. [3] Fullerton piše da same pojave više nije moguće provjeriti, pa je ispitao samo sposobnosti promatrača. [3]

Što je našla Seybertova komisija?

Komisija je 1885. pozvala Sladea iz New Yorka. Sjednice su održane od 21. do 28. siječnja 1885. u hotelu Girard House; Slade nije htio sjediti s više od trojice članova odjednom, pa su ga ispitivali "po odjeljcima". [3] Izvješće opisuje dvije vrste poruka: dugačke, uredne, s interpunkcijom i "dotjeranim" slovima, i kratke, nespretne, grube, kao odgovori na pitanja. Zaključuje da su duge pripremljene prije sjednice i zamijenjene za pločicu koju je sjedeći pokazao kao čistu, a kratke ispisane ispod stola. [3] Komisija piše da je jedan član vidio Sladeovo stopalo prije nego što se vratilo u papuču; dr. William Pepper u bilješci navodi da je vidio kako Slade tri puta udara njegovu stolicu stopalom dok mu skreće pažnju struganjem pločice uz lijevo uho. [3]

Slade je pismeno potvrdio zadovoljstvo postupanjem komisije, ali je odbio koristiti pločice koje je komisija zapečatila. [3] Furness ga je 26. siječnja 1885. zamolio da pismeno potvrdi ono što je više puta rekao: da se komisija mora pridržavati uvjeta duhova, da on ne pristaje ni na kakve testove i da se Zöllnerovi pokusi ne mogu ponoviti u šest sjednica. Slade je 4. veljače odgovorio da je samo "instrument ili kanal" i da su uvjeti duhova morali biti ispunjeni. [3] Zaključak komisije: njegovo je pisanje po pločicama bilo lažno u svakom viđenom slučaju. [3]

Legenda

Prema Doyleovu prijenosu Zöllnera, u Leipzigu su se među ostalim zbivali čvorovi na beskrajnoj vrpci i pucanje drvenog zaslona. [2][3]

Prema Doyleu, dvorski mađioničar Bellachini u Berlinu je pod prisegom izjavio da je objašnjenje mađioničarskim trikom "apsolutno nemoguće". [2]

Ključne osobe i pojmovi

  • Henry Slade: Američki medij, poznat po "neovisnom pisanju po pločicama". [2][3]
  • Ray Lankester i Horatio Donkin: Liječnici koji su 1876. razotkrili Sladea u Londonu. [1][2]
  • J. C. F. Zöllner: Njemački profesor astronomije i fizike, autor opisa sjednica. [2][3]
  • George S. Fullerton: Tajnik Seybertove komisije, ispitao Zöllnerove kolege. [3]
  • J. N. Maskelyne: Mađioničar koji je svjedočio na suđenju. [1][2]
  • Neovisno pisanje po pločicama: Poruke koje se navodno pojavljuju na pločici bez ljudske ruke. [2][3]

Što znamo

  • Slade je u Londonu 1876. osuđen na tri mjeseca prisilnog rada, a presuda je poništena zbog formalne pogreške u zakonu. [2]
  • Komisija sa Sveučilišta Pennsylvania 1885. opisala je da su mu dugačke poruke bile unaprijed napisane i zamijenjene, a kratke ispisane ispod stola. [3]
  • Zöllnerove pokuse u Leipzigu ne može se provjeriti jer postoje samo Zöllnerovi zapisi. [3]

Otvorena pitanja

  • Što se zapravo zbilo u Londonu 1876.? Houdini i Doyle suprotno prikazuju Lankesterov nalaz i Maskelyneovo svjedočenje. [1][2]

Povezane stranice

Izvori