Giulia Tofana

Bezbojna voda bez okusa i mirisa, prema predaji nazvana po ženi koja je umrla godinama prije suđenja zbog kojeg se pamti.

Bakropis rimskog trga Campo de' Fiori s kućama, fontanom, tržnicom, ljudima i konjem; u sredini lijevo uzdiže se visoki stup vješala
Campo de' Fiori u Rimu, bakropis Giuseppea Vasija, 1752., javno vlasništvo, Wikimedia Commons

Ukratko

  • Aqua Tofana, prema iskazima i kasnijoj rekonstrukciji, bila je bezbojna otrovna tekućina kojom su žene, prema optužbi, trovale muževe; njezin sastav nikad nije potvrđen kemijskom analizom. [1][4]
  • Pet žena obješeno je u srpnju 1659. na Campo de' Fiori, a šesta 1660. Istraga se bavila s nešto više od deset smrti, dok kronike govore o tisućama. [1]
  • Priča povezuje rimsku mrežu s trovačicama koje su ranije pogubljene u Palermu, ali se to povezivanje, prema Feci, ne može potvrditi. [1]

Što je Aqua Tofana?

Prema iskazima iz suđenja 1659. riječ je o pripravku na bazi otrovnih tvari, opisanom kao bezbojna tekućina bez okusa i mirisa. [1] Točan recept nije sačuvan, a sastav se ne zna iz kemijske analize, nego iz iskaza i kasnije rekonstrukcije; zato se o njemu govori samo opisno. [4] Liječnici pozvani k pretpostavljenim žrtvama, prema spisima, nisu znali pomoći. [1]

Što se zbilo u Rimu 1659.?

U siječnju 1659. u Rimu je otkrivena mreža žena koje su izrađivale otrovnu vodu i prodavale je ženama koje su, prema optužbi, htjele ukloniti muževe. Vlasti su do mreže stigle preko žene koju je sud uputio da se predstavi kao kupica; tako je jedna od trovačica uhvaćena na djelu, što je pokrenulo opsežnu istragu. [1]

Istraga je obuhvatila više od dvadeset žena kao optuženica i svjedokinja u pet rimskih četvrti i usredotočila se na nešto više od deset pretpostavljenih žrtava. Smrti koje spisi navode raspoređene su po godinama ovako: jedna 1654., četiri 1655., jedna 1656., jedna 1657. i četiri 1658. [1]

Početkom srpnja 1659. na trgu Campo de' Fiori obješeno je pet žena: Girolama Spana, Giovanna de Grandis i Maria Spinola zbog izrade i prodaje otrova te Graziosa Farina i Laura Crispolti samo zbog prodaje. Šesta, Cecilia Verzellini, pobjegla je u Napulj, gdje je uhvaćena i na jesen izručena, a pogubljena je 1. ožujka 1660. zbog toga što je otrov dala zetu. Neke od uključenih supruga osuđene su na progonstvo iz grada ili iz države, na kućni pritvor i druge kazne, a tri žene dobile su nekažnjivost u zamjenu za potpun i istinit iskaz. [1]

Tko je bila Giulia?

Izrada otrova, prema spisima, pripisuje se dvjema optuženicama, Palermitanki Girolami Spani i Rimljanki Giovanni de Grandis. Obje je, kako se tvrdi, poučila Palermitanka po imenu Giulia. Preko nje se rimska mreža povezuje s ženama koje su u Palermu otprilike trideset godina ranije bile osuđene i pogubljene zbog otrovne vode: Giulia bi bila navodna kći jedne od njih, Teofanije d'Adamo, i maćeha Girolame Spane, a po Teofaniji bi dobila nadimak Tofana. Kasnija predaja povezuje ime pripravka s Giuliom, no ta veza nije potvrđena: ime je možda povezano s Teofanijom d'Adamo, a Feci i drugi povjesničari ne nalaze dokaz o srodstvu dviju žena. [1][4]

Upravo je oko Giulie, piše Feci, nastalo najviše pretpostavki bez potvrde u izvorima, što su pokazale i provjere u rimskim i palermitanskim arhivima. Giulia je umrla više godina prije događaja za koje se sudilo 1659., pa ne ulazi u vremenski okvir toga procesa. [1]

Odakle brojke o stotinama žrtava?

Brojke potječu iz kronika i priča nastalih poslije suđenja. Tako opat Ruggero Caetani u Istoriji pisanoj između 1660. i 1666. navodi mišljenje da je od 28 tisuća umrlih u kugi više od 7 tisuća umrlo od ove vode, te da je uz pet pogubljenih žena otkriveno oko 70 drugih koje su je rabile. [1] Feci to uspoređuje s dostupnim podacima: u četrnaest mjeseci kuge u Rimu umrlo je prema procjenama oko 14 500 ljudi, od kojih oko 9 500 od kuge, a u samom je suđenju riječ o nizu od jedanaest smrti. [1] Isusovac i kardinal Sforza Pallavicino u Životu Aleksandra VII. to ubijanje naziva "tihim pokoljem muževa". [1]

Sličnu je procjenu, prema Craigu Monsonu, čija se knjiga oslanja na novootkriveni prijepis istrage od 1450 stranica [3], izrekao jedan suvremenik: otrov je, pod okriljem kuge, možda ubio petsto muževa. [2]

Što spisi pokazuju o svijetu tih žena?

Spisi suđenja crtaju svijet žena kojim se kroničari rijetko bave: njihove biografije, rad, stanovanje, pobožnost, sukobe i obiteljske krize. Muževe koje žene spominju opisuju kao odsutne, jer su napustili žene, ili, nasuprot tome, prisutne na pretjeran način, sa zapovjedničkim zahtjevima, nasiljem, ljubomorom i pohlepom. [1] Među pretpostavljenim žrtvama bili su uglavnom muževi, ali i zetovi, braća i nećaci opisani kao nasilni ili nezgodni. [1] Optužnica je bila isključivo kaznena: izrada i prodaja vode radi ubijanja muževa. [1]

Legenda

Prema kasnijim kronikama, otrovna je voda ubijala stotine ili tisuće ljudi, i to pod okriljem kuge. [1]

Opat Caetani (1660.-1666.) navodi mišljenje da je više od sedam tisuća od 28 tisuća umrlih u kugi stradalo od nje i da je otkriveno oko sedamdeset žena koje su je rabile. [1]

Kardinal Pallavicino naziva djelo "tihim pokoljem muževa". [1]

Prema priči, Giulia je bila kći palermitanske Teofanije d'Adamo, po kojoj je dobila nadimak Tofana, i maćeha Girolame Spane. [1]

Prema Monsonu, jedan je suvremenik zapisao da je otrov, pod okriljem kuge, možda ubio petsto muževa. [2]

Kronologija

  1. lipanj 1656.-kolovoz 1657.: Kuga u Rimu. [1]
  2. 1684.: Gastaldijev traktat o kugi spominje otrovne vode koje su širile žene. [1]
  3. 1696.: Ascioneova pjesma o događaju. [1]
  4. 1881.: Prve studije o slučaju. [1]

Ključne osobe i pojmovi

  • Girolama Spana: Palermitanka, nadimak L'Indovina (Vračara), jedna od pet obješenih žena. [1]
  • Giovanna de Grandis: Rimljanka koja je izrađivala i prodavala otrov, obješena 1659. [1]
  • Giulia ("Tofana"): Navodna Palermitanka koja je, prema iskazima, poučila Spanu i de Grandis, ali je umrla prije događaja. [1]
  • Ruggero Caetani: Opat čija *Istorija* iz razdoblja 1660.-1666. prenosi najveće brojke. [1]
  • Aqua Tofana, "acquetta": Bezbojna otrovna voda; sastav je poznat samo iz iskaza i kasnije rekonstrukcije. [1][4]

Što znamo

  • Proces 1659. odnosi se na mrežu žena u Rimu i na izradu i prodaju otrova; obješeno je pet žena u srpnju 1659., a šesta 1660. [1]
  • Spisi navode jedanaest smrti u razdoblju od 1654. do 1658., a ne stotine. [1]
  • Prema iskazima, navodna Giulia poučila je dvije optuženice, ali je umrla više godina prije događaja u procesu. [1]

Otvorena pitanja

  • Je li se djelovanje trovačica za kuge 1656.-1657. stvarno pojačalo? Feci piše da je to vrlo teško utvrditi. [1]

Za daljnje istraživanje

  • Monson, C. A. (2020). The Black Widows of the Eternal City: The True Story of Rome's Most Infamous Poisoners. Ann Arbor: University of Michigan Press.

Izvori