Teofrast i korjenari: obredi berbe bilja u Istraživanju bilja

Krug mačem oko korijena, ples uz govor o ljubavi, pogled prema istoku i oprez zbog orla. Običaje berača korijenja zabilježio je prije više od dvije tisuće godina Teofrast, koji razlikuje praktične mjere opreza od obrednih dodataka koje smatra nevažnima.

Botanička ploča u boji: biljka čemerike (Helleborus niger) s tamnozelenim dlanastim listovima i velikim bijelim cvjetovima sa žutim prašnicima, na bijeloj podlozi
Helleborus niger, ploča 8 iz Curtis's Botanical Magazine, sv. 1, crtež Sydenham Edwards, 1787., javno vlasništvo, Wikimedia Commons

Ukratko

  • Teofrast iz Ereza, Aristotelov nasljednik na čelu Likeja, u 9. knjizi *Istraživanja bilja* (*Historia plantarum*) bilježi što o ubiranju korijenja kažu prodavači lijekova i korjenari (grč. *rizotomi*, "rezači korijenja"). [1][2]
  • Dio njihovih uputa smatra razumnim jer se odnose na biljke koje štete beraču; obrede uz božur, čemeriku i mandragoru ocjenjuje kao dodatke koji ne pripadaju stvari. [1]
  • Sve prenosi riječima "kažu" i "zapovijedaju"; da je i sam vidio takav obred, ne piše. [1]
  • Teofrast uz čemeriku sam navodi da opterećuje glavu kopača, pa je to opis opasne biljke, a ne uputa za ubiranje ni uporabu. [1]

Tko je Teofrast i što je 9. knjiga?

Teofrast je rođen oko 371. pr. Kr. u Erezu na Lezbosu, a umro je oko 287. pr. Kr. Bio je Aristotelov suradnik i nasljednik na čelu Likeja, škole koju je vodio oko trideset pet godina. [2] Od biljnih spisa, prema Stanfordskoj enciklopediji filozofije, Istraživanje bilja ima deset knjiga, od kojih je devet sačuvano. [2] Hortov prijevod za seriju Loeb naslov devete knjige daje kao "O sokovima biljaka i o ljekovitim svojstvima bilja". [1] Ona nije knjiga o magiji: nižu se načini dobivanja biljnih sokova, a zatim se prelazi na korijenje i na to koji se dijelovi biljaka rabe. Običaji o kojima je riječ stisnuti su u nekoliko odlomaka (IX. 8, 5-8). [1]

Tko su korjenari?

Teofrast ne govori o čarobnjacima. Govori o prodavačima lijekova i korjenarima (grč. farmakopoli i rizotomi), koje Hort prevodi kao druggists i herb-diggers. [1] Prije nego navede njihove upute, upozorava da one mjestimice možda pogađaju stvar, a mjestimice sadrže pretjerivanje. [1]

Što prihvaća kao razumno?

Prvi skup uputa Teofrast ne osporava. Korjenari, kaže, pri rezanju nekih korijena (među ostalima tapsije) stoje "uz vjetar" (Hortovo to windward) i prije toga se namažu uljem, jer će inače tijelo oteći. Plod divlje ruže treba također brati uz vjetar, jer inače prijeti opasnost za oči. Neke se korijene bere noću, druge danju, a neke prije nego ih zahvati sunce. [1]

Njegovo je objašnjenje praktično: svojstva tih biljaka su štetna, one, kako se kaže, "hvataju kao vatra i peku". Uz čemeriku navodi da brzo opterećuje glavu pa kopači ne mogu dugo kopati; zato prije jedu češnjak i piju nerazrijeđeno vino. [1] Običaj koji liči na obred Teofrast ovdje tumači kao mjeru opreza pri radu s opasnom biljkom. Hortovo kazalo uz čemeriku ima i posebnu bilješku o otrovnom učinku na one koji je kopaju. [1]

Što odbacuje?

Zatim slijedi prijelaz: ono što dolazi poslije može se, kaže, smatrati dalekim i nevažnim. [1]

Božur. Božur, koji neki zovu glikizida, treba iskopavati noću: ako netko to čini danju, a djetlić ga opazi dok bere plod, riskira vid, a ako reže korijen, dobiva ispadanje čmara (Hort: prolapsus ani). [1]

Kentaurija. Onaj tko je reže mora paziti na pticu grabljivicu (triorhis) da bi otišao neozlijeđen; Hort tu biljku prevodi kao feverwort. [1] U bilješci bilježi da Plinije (XXV. 69) dodaje kako je biljka zato prozvana imenom triorhis; Plinijev tekst ovdje nije provjeren. [1]

Molitva i darovi. Najjasnije se ograđuje pri molitvi: da netko uz rezanje moli, "možda nije nimalo neobično", ali dodaci toj uputi su besmisleni. [1] Navodi dva primjera. Za panaks koji se zove Asklepijev (Hort: all-heal) kaže se da se u zemlju na mjesto biljke polaže dar od svakojakog voća i kolač. Za biljku ksiris (Hort: gladwyn, koju u bilješci povezuje s perunikom) kaže se da se na njezino mjesto, kao plaćanje, ostavljaju kolači od brašna pšenice sijane u proljeće, da se reže dvosjeklim mačem nakon što se tri puta oko nje povuče krug i da se prvi odrezani komad drži uzdignut dok se reže ostatak. [1]

Mandragora i čemerika: što točno stoji?

Teofrast nastavlja da ima još mnogo takvih stvari. Za mandragoru kaže da treba mačem tri puta opisati krug oko nje i rezati je licem okrenutim prema zapadu; pri rezanju drugog dijela treba plesati oko biljke i govoriti što više o tajnama ljubavi. U zagradi dodaje da je to slično onomu što se kaže za kumin: pri sijanju treba izricati kletve. [1]

Za crnu čemeriku piše da oko nje treba povući krug, rezati je okrenut prema istoku, uz molitvu, te paziti na orla i s desne i s lijeve strane: rezačima je opasno ako se orao približi, i umrli bi, kaže se, u roku od godine. [1] Hort u bilješci priznaje da je tekst na tom mjestu pokvaren te da je njegova obnova "improvizirana", pa smisao rečenice o orlu nije posve siguran. [1]

Zaključak odlomka je kratak: te tvrdnje, kako je rečeno, djeluju kao dodaci izvana, a drugih načina rezanja korijenja osim spomenutih nema. [1]

Što se o mandragori inače zna, uključujući psa, vrisak i Plinijev opis, nalazi se u članku Mandragora, u kojem je spomenuta i ova Teofrastova rečenica o krugu i ljubavnim tajnama. Ovdje je važno gdje je Teofrast stavlja: među dodatke, a ne među činjenice. [1]

Što bilježi kao uporabu?

Odlomak 9 vraća se dijelovima biljaka. O mandragori Teofrast piše da, kako kažu, list s brašnom služi za rane, a korijen za više tegoba, te da se daje u vinu ili octu; rezani kolutići nižu se na uzicu i vješaju u dim nad mošt. [1] O čemerici piše da su korijen i plod korisni, ako je istina, kako se kaže, da stanovnici Antikire plodom čiste tijelo. [1] Te tvrdnje ovdje samo bilježim; ne preporučujem ih. Obje biljke su otrovne, a antički opisi ljekovitosti nisu upute. Kako je kasniji antički pisac pristupio istim biljkama, vidi se u članku o Dioskoridovu priručniku De materia medica.

Što to govori o ubiranju bilja?

Odlomak je koristan jer razdvaja. Teofrast ne proglašava sve praznovjerjem: vjetar, ulje i češnjak imaju svoj razlog, a molitva mu "možda" nije neobična. [1] Odbacuje ono što naziva dodacima: krug mačem, kolače i voće u zemlji, ples, orla i djetlića. Nigdje ne piše da su ti običaji opasni ili zli; naziva ih nevažnima. [1]

Za usporedbu: članak o hrastu i imeli donosi Plinijev opis druidskog ubiranja imele, a članak o bilju i Mjesečevim mijenama pitanje kad se bilje brati. Hort u bilješkama uz ovo mjesto upućuje na paralelna mjesta u Plinija i Dioskorida; ona ovdje nisu provjerena. [1]

Legenda

Berači korijenja kažu da neke korijene treba rezati "uz vjetar" nakon što se tijelo namaže uljem, a neke noću ili prije nego ih zahvati sunce. [1]

Božur treba iskopati noću; kopača koji ga danju vidi djetlić riskira vid. [1]

Oko mandragore tri puta se mačem povuče krug, reže se licem prema zapadu, a uz drugi rez pleše se i govori o ljubavnim tajnama. [1]

Crnu čemeriku reže se u krugu, licem prema istoku, uz molitvu, pazeći na orla. [1]

Uz rezanje nekih biljaka u zemlju se kao zamjena polaže kolač ili voće. [1]

Kronologija

  1. oko 371. pr. Kr.: Teofrast se rodi u Erezu na Lezbosu. [2]
  2. oko 287. pr. Kr.: Teofrast umre; dotad je oko trideset pet godina na čelu Likeja. [2]

Ključne osobe i pojmovi

  • Teofrast: Grčki filozof i prirodoslovac iz Ereza na Lezbosu, Aristotelov nasljednik; autor *Istraživanja bilja*. [2]
  • Rizotomi (korjenari): Berači korijenja čije običaje Teofrast prenosi. [1]
  • *Farmakopoli*: Prodavači lijekova koje Teofrast spominje uz korjenare. [1]
  • Čemerika: Opasna biljka čiji su korijen i plod, prema Teofrastu, u uporabi; običaji berbe vezani su uz crnu čemeriku. [1]

Što znamo

  • Teofrast običaje korjenara bilježi s ogradom ("kažu") i izričito ocjenjuje koji su razumni, a koji besmisleni. [1]
  • Obrede uz mandragoru, čemeriku i božur ubraja među dodatke koji ne pripadaju stvari; za molitvu pri rezanju ostavlja mogućnost da nije neobična. [1]
  • Rečenica o orlu pri berbi čemerike sačuvana je u pokvarenom obliku; Hort priznaje da je njezina obnova improvizirana. [1]
  • Teofrast ne kaže da je sam vidio te obrede; to je prikaz iz druge ruke. [1]

Otvorena pitanja

  • Koliko je opisane običaje doista provodio korjenarski zanat, a koliko su to priče koje su kolale oko njega? Teofrast na to ne odgovara. [1]

Povezane stranice

Za daljnje istraživanje

  • Plinije Stariji, *Naturalis historia*, knj. XXV, paralelna mjesta na koja upućuju Hortove bilješke.

Izvori