Hipomanes i Lukulov napitak: ljubavni napici u antičkim izvorima
Crna tvar veličine smokve, koju majka odmah nakon porođaja proždre, i oslobođenik koji svojem gospodaru daje lijekove da bi ga više volio.

Ukratko
- Engleski urednici Bostock i Riley (1855.) u bilješci prenose kasnije prirodoslovno tumačenje Cuviera: hipomanes je tvorba iz plodne vode kobile; spominju i da su je, kako se kaže, rabile čarobnice. [1]
- Plinije spominje i pastrnjak (*staphylinos*), koji se prema Orfeju smatrao ljubavnim napitkom, a sam ga drži afrodizijakom. [1]
- Plutarh priču o Lukulovim lijekovima navodi kao Neposov iskaz; sve su to tvrdnje antičkih pisaca i nijedna ne dokazuje stvarno djelovanje. [1][2]
Što je hipomanes?
Prema Bostock-Rileyevu prijevodu Plinijeva djela, konj se rađa s otrovnom tvari na čelu, zvanom hippomanes, "rabljenom u ljubavnim napicima": veličine je smokve i crne boje; majka je odmah nakon porođaja proždre, i dok to ne učini, ne doji ždrijebe. [1] Kada se tvar uspije oduzeti majci, ona, piše Plinije, ima svojstvo da životinju učini "posve mahnitom od mirisa". [1] U bilješci prevoditelji prenose kasnije, prirodoslovno tumačenje francuskog prirodoslovca Cuviera: hipomanes je, prema njemu, tvorba koja se katkad nalazi u plodnoj vodi kobile, a koju kobila proždire iz istog nagona zbog kojeg četveronošci gutaju posteljicu, te to nema veze s majčinskom privrženošću; dodaju da su je, kako se kaže, antičke čarobnice rabile kao sastojak ljubavnih napitaka (uz upute na Aristotelovu Povijest životinja VIII, 21). [1]
Pastrnjak i "ljubavni napitak"
U XX. knjizi Plinije piše o pastrnjaku (staphylinos): Orfej je, kaže, tvrdio da djeluje kao ljubavni napitak, "najvjerojatnije zato što je, što je dobro utvrđena činjenica, upotrijebljen kao hrana afrodizijak", zbog čega neki govore da potiče začeće. [1] Urednici dodaju da Diphilus iz Sifna, kako ga navodi Atenej, tvrdi da su stari ovu biljku rabili kao ljubavni napitak i da su je neki zato zvali philtron. [1] Pritom nema ni količine ni postupka: Plinije samo iznosi tradiciju.
Lukul i Kalisten
Plutarh u Životu Lukula (43) piše da se Lukul povukao iz javnog života i da se "kaže da mu se razum poremetio i postupno nestao". [2] Cornelius Nepos, međutim, prema Plutarhu tvrdi da je "bio onesposobljen lijekovima koje mu je dao jedan od oslobođenika, Kalisten"; Nepos kaže da ih je Kalisten dao "da bi stekao više njegove ljubavi, u uvjerenju da imaju takvu moć", ali su ga "izludjeli i preplavili mu razum". [2] Zbog toga je, kaže Plutarh, njegovim imanjem upravljao brat Marko dok je Lukul još bio živ; kad je umro, narod ga je žalio, a brat je uvjerio ljude da pogreb bude na imanju u Tusculumu. [2] Plutarh priču o lijekovima navodi kao Neposov iskaz, uz uobičajeniju varijantu ("kaže se") da mu je razum sam oslabio, a ne kao potvrđenu činjenicu. [2]
Plutarh pritom ne govori doslovno o "napitku": u grčkom izvorniku stoji riječ pharmaka, općenito "lijekovi" ili "pripravci", pa se "napitak" iz naslova odnosi na ono što je Kalisten, prema Neposu, davao radi ljubavi. [2]
Legenda
Prema Pliniju, hipomanes je crna tvorba veličine smokve na čelu ždrijebeta koju kobila odmah nakon poroda proždre; rabi se u ljubavnim napicima, a oduzeta kobili čini životinju mahnitom od mirisa. [1]
Prema Neposu, kako ga navodi Plutarh, Lukulov oslobođenik dao mu je lijekove da bi ga više volio i time mu poremetio razum. [2]
Prema Orfeju, kako ga navodi Plinije, pastrnjak je ljubavni napitak. [1]
Ključne osobe i pojmovi
- Plinije Stariji: Rimski pisac, autor *Naturalis historia*. [1]
- *Hippomanes*: Tvar vezana uz kobilu i ždrijebe, navodno sastojak ljubavnih napitaka. [1]
- Lukul: Rimski vojskovođa; prema Neposu "izluđen lijekovima". [2]
- Kalisten: Lukulov oslobođenik koji je, prema Neposu, dao lijekove. [2]
- Cuvier: Francuski prirodoslovac čije kasnije prirodoslovno tumačenje hipomanesa navode urednici. [1]
Što znamo
- Plinije i Plutarh doista prenose te priče; vrijednost im je u pokazivanju što su Rimljani vjerovali. [1][2]
- Prema Cuvierovu mišljenju koje navode urednici, hipomanes je prirodna tvorba, a ne čarobna tvar. [1]
- Je li Lukul doista poludio od lijekova, ne zna se; i Plutarh to navodi kao tuđu tvrdnju. [2]
Za daljnje istraživanje
- Plinije Stariji, Naturalis historia, knjige VIII i XX (latinski izvornik).
Izvori
- Pliny the Elder, The Natural History, prev. J. Bostock i H. T. Riley, London: Bohn, 1855.: sv. 3, str. 321 (VIII, 66, i bilješka) i sv. 4, str. 218-219 (XX, 15).
- Plutarch, Life of Lucullus, 43, prev. B. Perrin (Loeb Classical Library, 1914.); grčki izvornik provjeren u izdanju Perseus Digital Library.