Grčko-egipatski magijski papirusi
Čarobne knjige u kojima se uz egipatske i grčke bogove zaziva i Bog Abrahamov: tko ih je pisao i za koga?

Ukratko
- Grčko-egipatski magijski papirusi su rukopisi iz Egipta s uputama, formulama i imenima bogova iz više religija; Goodwin je jedan od njih 1852. izdao s prijevodom i smjestio ga u 2.-4. st. [1]
- Britanski muzej i Leidenski muzej kupili su ih od Anastasija, švedskog konzula u Aleksandriji; Goodwin smatra da su leidenski papirusi, čini se, nađeni zajedno, vjerojatno u Tebi. [1]
- Prema Goodwinu, autor jednog papirusa "miješa" božanstva svih tada poznatih mitologija; temelj je, drži, staroegipatska religija. [1]
Što su to za rukopisi?
Goodwin opisuje papirus iz Britanskog muzeja (br. XLVI, grčki) kupljen od Anastasija, nekadašnjeg švedskog konzula u Aleksandriji: šest listova, otprilike 11 inča visokih i 5 širokih, pisanih s obje strane poput moderne knjige, pismom nalik uncijali. [1] Pismo ne daje pouzdan trag o dobi; Goodwin ga uspoređuje s fakšimilima Champolliona i Silvestrea te zaključuje da sadržaj upućuje na vrijeme "ne ranije od 2. stoljeća po Kr." [1] Smatra da rukopis osvjetljava praksu "umijeća magije" 2., 3. i 4. stoljeća, o kojoj su crkveni oci Irenej, Origen i Epifanije davali samo nejasne naznake optužujući heretike svojeg doba. [1]
Leidenski papirusi
Prema Goodwinu, Muzej starina u Leidenu posjeduje nekoliko sličnih papirusa, također od Anastasija; kupio ih je od Arapa u različito vrijeme, ali ima razloga misliti da su pronađeni zajedno. [1] Reuvens ih je opisao 1830., a jedan, većinom demotski, Leemans je objavio u fakšimilu. [1] Jedan od njih (br. 384, u Reuvensovu opisu br. 75) ima demotski tekst i grčki tekst; Leemans navodi njegov sadržaj kao popis odjeljaka: ljubavne obrede, lijek, sredstva za sreću, za san, za savjetovanje s božanstvom, za sprječavanje nečijeg gnjeva, prsten uspjeha, "kuglu Demokrita" za predviđanje bolesti, sredstvo za razdvajanje supružnika i druge. [1] Goodwin ne donosi cijeli sadržaj; ovdje se naslovi odjeljaka navode samo kao pokazatelj raznolikosti žanra. [1] Drugi leidenski papirus (br. 76) zove se "Sveta knjiga zvana osma monada Mojsijeva o svetom imenu" a ima oblik knjige (kodeksa). [1] Reuvens je spise pripisao gnostiku iz škole Marka (3. ili 4. st.) zbog nizova od sedam samoglasnika; Goodwin vidi veću srodnost s gnostičkim djelom Pistis Sophia, ali zaključuje da nisu istovjetni. [1]
Miješanje bogova
Autor Goodwinova rukopisa, piše on, "priznaje bogove Egipta, Perzije i Grčke potpunije nego što bi to učinio gnostik", unatoč Mojsiju u 4. odjeljku i zazivu "Bogu Abrahamovu" u 10.; "miješa i poistovjećuje bogove i demone svih tada poznatih mitologija". [1] Temeljne ideje, drži, potječu iz staroegipatske religije; autor je mogao biti svećenik Izide ili Sarapisa. [1] To je Goodwinova pretpostavka iz 1852., stanje istraživanja svog doba, a ne dokazan podatak. [1]
Što je o tome pisao Porphyrije?
Goodwin prenosi Porphyrijevo pismo egipatskom svećeniku Anebu, koje datira "oko 270." (u novijoj literaturi datum pisma smatra se spornim, pa je to samo približna oznaka kasnog 3. stoljeća), u kojem filozof ismijava "mađioničara" koji se hvali da će zaprijetiti nebeskim bićima, otkriti Izidina tajanstva ili rasuti Ozirisove udove: "kako je besmislena stvar da netko podložan svim slabostima čovječanstva nastoji zaprijetiti ne samo demonima nego i samom bogu Sunca". [1] Porphyrije pita i zašto se rabe "besmislene i strane riječi" umjesto prikladnih imena, jer biće koje se zaziva ne bi bilo Egipćanin niti bi govorilo egipatski ili bilo koji ljudski jezik. [1] Egipatski svećenik Cheremon, prema istom Porphyriju, tvrdi da su takve prakse u Egipćana raširene i djelotvorne. [1]
Jamblih je na to pismo odgovorio spisom O misterijima, napisanim u liku egipatskog učitelja Abamona; praksu, kaže Goodwin, ne poriče nego ju objašnjava i brani: budući da su Egipćani i Asirci sveti narodi, njihovi jezici imaju posebnu svetost, a božanska su imena prenesena iz davnine nepromijenjena, što je bogovima mio. [1]
Legenda
Prema Porphyriju, što ga prenosi Goodwin, egipatski su svećenici tvrdili da su prijetnje bogovima i strane riječi djelotvorne. [1]
Prema Jamblihu, što Goodwin navodi, strani jezici imaju posebnu svetost, a božanska su se imena čuvala nepromijenjena od davnine. [1]
Ključne osobe i pojmovi
- Charles Wycliffe Goodwin: Engleski izdavač, 1852. objavio i preveo papirus. [1]
- Anastasi: Švedski konzul u Aleksandriji, od kojeg su kupljeni papirusi. [1]
- Porphyrije: Filozof koji je u pismu Anebu (prema Goodwinu oko 270.) kritizirao tu praksu. [1]
- Jamblih: Autor odgovora na Porphyrijevo pismo, napisanog u liku Abamona. [1]
- Sedam samoglasnika: Tajanstvene kombinacije samoglasnika u tekstovima, prema Reuvensu i Goodwinu. [1]
Što znamo
- Papirusi potječu iz Egipta, a kupljeni su od Anastasija, švedskog konzula u Aleksandriji; Goodwin ih datira u 2. do 4. stoljeće; to je datacija papirusa koji on izdaje, a ne cijelog korpusa, za koji vrijedi novija literatura. [1]
- Sadrže formule koje miješaju bogove egipatske, grčke i židovske tradicije. [1]
- Već su Porphyrije i Jamblih (kasnoantički filozofi) raspravljali o toj praksi. [1]
Otvorena pitanja
- Tko su bili pisci i korisnici rukopisa? Goodwin pitanje ostavlja otvorenim. [1]
Za daljnje istraživanje
- Preisendanz, K. (ur.). Papyri Graecae Magicae. Leipzig: Teubner, 1928.-1931.
- Betz, H. D. (ur.). The Greek Magical Papyri in Translation. Chicago: University of Chicago Press, 1986.
- Dieleman, J. (2019.). The Greco-Egyptian Magical Papyri. U: Frankfurter, D. (ur.), Guide to the Study of Ancient Magic. Leiden: Brill, str. 283-321.