Koptski magijski tekstovi: svakodnevni zazivi iz kasnoantičkog Egipta

U kasnoantičkom i ranosrednjovjekovnom Egiptu na papirusu i krhotinama posuda zapisivani su zazivi i zaštitne formule za privatne vjerske potrebe; sačuvano ih je nekoliko stotina.

Fragment keramičke posude smeđecrvene boje s nekoliko redaka sitnog tamnog koptskog pisma
Ostrakon sa zazivom ili čarolijom, Teba, 580.-640., The Metropolitan Museum of Art, 14.1.172, Rogers Fund, 1914, javno vlasništvo (Open Access)

Ukratko

  • Najveća zbirka objavljenih tekstova, *Ancient Christian Magic* (Meyer i Smith, 1994.), sadrži oko 100 tekstova; prema stranici würzburškog projekta to je otprilike šestina od oko 600 sačuvanih tekstova. [7]
  • Brojke su se mijenjale s napretkom istraživanja: stariji popisi na kojima se gradila baza Kyprianos brojili su 304 i 362 rukopisa, raniji opis projekta govorio je o oko 500 tekstova (tada je ta zbirka činila petinu), a današnja stranica projekta i novinski prikaz izdanja iz 2024. navode oko 600. [1][2][3][7]
  • Baza Kyprianos tekstove označava prema utjecajima (egipatski, grčki, kršćanski); u zazivima se pojavljuju sveci, anđeli i demoni s imenima. [1][3][5]

Što su koptski magijski tekstovi?

Prema opisu projekta Coptic Magical Papyri: Vernacular Religion in Late Roman and Early Islamic Egypt (Sveučilište u Würzburgu, 2018.-2023.; voditelj Korshi Dosoo), tekstovi su privatne vjerske prakse namijenjene snalaženju u svakodnevnim krizama. [1] Sačuvani su na papirusu, pergamentu, papiru i ostrakonima, to jest krhotinama keramike, te drugim podlogama. [1] Obuhvaćaju prelazak s tradicionalne egipatske religije na kršćanstvo i islam, raznolikost kršćanskih skupina i kultova, uključujući svece i anđele, te način na koji su ljudi nosili radost, bolest, ljubav i sukobe. [1]

Prema izvješću u časopisu Ancient Egypt (2024.) o izdanju Papyri Copticae Magicae, tekstovi potječu iz 4.-12. stoljeća, a svrha im je liječenje, kletve, buđenje ljubavi i predviđanje budućnosti. [2] Baza Kyprianos, koju vodi isti sveučilišni krug, predviđa metapodatke o svakom rukopisu, prijepise i prijevode "čarolija", grupiranje po arhivima, slike i crteže te pisarske ruke; kao primjere sadržaja navodi ljubavne uroke i kletve. [3] Kategorije tvari u obredima, kako ih baza bilježi, obuhvaćaju životinje, biljke i tekućine. [3]

Kako se pisalo i što se pisalo?

Ostali objavljeni tekstovi razbacani su po više od sto knjiga i članaka. [1] Popis baze Kyprianos kao primjere navodi, među ostalim, takozvani Veliki magijski papirus iz Pariza (grčko-koptski formular, 4. st.), više papirusa iz Sveučilišta Michigan (formulari, 5.-7. st.) te pergamente i ostrakone iz razdoblja od 6. do 11. stoljeća. [4] Baza rukopise razvrstava, među ostalim, na formulare i "primijenjenu magiju" (applied magic). [4]

Yale Peabody Museum pokazuje koptski papirus iz 6.-7. stoljeća s dvije čarolije: gornja je zaziv za lijep glas, a donja ljubavna čarolija. [5] U prvoj se zaziva Sveto Trojstvo i "Harmozel, veliki vladar", a uz njega se spominju priprema posebne tinte i natpis na kaležu; druga navodi "Bersebour, kralja demona" i ostavlja mjesto za imena podnositelja i osobe na koju je usmjerena. [5] Muzej ne daje cijeli prijevod, nego samo odlomke. [5]

Metropolitan Museum čuva ostrakon iz Teba, nastao između 580. i 640., s natpisom određenim kao zaziv ili čarolija: krhotina je keramike veličine oko 8 cm, ispisana tintom. [6] Katalog kao mjesto izrade navodi Tebu u bizantskom Egiptu, a prijevod natpisa ne donosi. [6]

Legenda

Prema zazivima, demonima se moglo obratiti imenom, kao što ljubavna čarolija na Yaleovu papirusu navodi "kralja demona" i traži njegovu pomoć. [5]

Prema istom papirusu, čarolija za lijep glas uključuje pripremu posebne tinte, natpis na kaležu i molitvu. [5]

Što znamo

  • Tekstovi su zapisi za privatne vjerske potrebe, a ne službene crkvene ili državne prakse; projekt ih naziva "vernakularnom religijom". Tko su im bili autori, izvori koje ovdje koristimo ne govore; među sačuvanim su i formulari, pa nije dokazano da su ih pisali sami korisnici. [1][4]
  • Korpus je koptski, a vremenski se prostire od 3. ili 4. do 12. stoljeća, ovisno o tome koji se izvor slijedi. [1][2]
  • Isti tip zapisa čuva se na različitim podlogama: papirusu (Yale) i krhotini posude (Met). [5][6]

Otvorena pitanja

  • Koliko ih je zapravo: brojke od 304 do oko 600 nisu četiri jednako aktualne procjene, nego odražavaju kronologiju istraživanja (stariji popisi, pa projekt, pa završni prikaz) i razliku između brojenja rukopisa i brojenja tekstova; baza ne objašnjava točno tu razliku. [1][2][3][7]

Izvori