Gerald Gardner i nastanak Wicce (1950-ih)
Umirovljeni britanski službenik tvrdio je 1951. da je pretkršćanska vještičja religija preživjela u tajnosti. Povjesničari danas Wiccu smatraju novom religijom, a mnogi je vjernici tako i doživljavaju.

Ukratko
- Gerald Gardner (1884.-1964.) javno je 1951. tvrdio da je vještičja religija preživjela u tajnosti i da je 1939. u New Forestu bio inicijiran u jedan od njezinih posljednjih kovena. Prema povjesničaru Ronaldu Huttonu, postojanje tog kovena do danas nije potvrđeno, a Gardner je jedini poznati izvor svoje religije. [1]
- Hutton smatra najvjerojatnijim da su Wiccu razvili Gardner i njegovi prijatelji tijekom 1950-ih, od različitih postojećih izvora, uz obilježja svojstvena samo njoj. [1]
- Povjesničari su od 1970-ih pokazali da optuženi u suđenjima za vještičarenje nisu pripadali preživjeloj poganskoj religiji. Wicca je opstala i bez tog temelja, a mnogi je vjernici danas doživljavaju kao novu religiju nadahnutu prošlošću. [1][6]
Tko je bio Gerald Gardner?
Gardner je veći dio života proveo u inozemstvu, na Cejlonu (Šri Lanka) i u Federiranim malajskim državama, a u Englesku se preselio 1936., kad se umirovio. Od 1936. do 1938. putovao je i u Palestinu, Tursku, Grčku, Mađarsku i na Cipar. [3] Hutton ga naziva umirovljenim kolonijalnim službenikom. [1] Godine 1945. stekao je kuću u Bricket Woodu, poznatu kao "vještičja kućica". [3] U popisima Folklorističkog društva (Folklore Society) vodi se kao član 1945. i 1946., a 1947. i 1948. biran je u njegov odbor. [3] Roman High Magic's Aid objavio je 1949., a troškove izdanja snosio je sam. [3]
Godine 1951. na otoku Manu otvoren je Centar za folklor, praznovjerje i vještičarstvo (The Folklore Centre of Superstition and Witchcraft), koji je osnovao Cecil Williamson, a Gardner je u njemu bio "rezidentni vještac". [7] Iste je godine, 22. lipnja, donesen britanski Zakon o lažnim medijima (Fraudulent Mediums Act), koji je ukinuo Zakon o vještičarstvu iz 1735. [4] Hutton Gardnerovu javnu tvrdnju o preživjeloj religiji također smješta u 1951. [1]
Što je Gardner tvrdio?
Prema Huttonu, Gardner je 1951. izjavio da je pagansko vještičarstvo u tajnosti preživjelo do danas. Rekao je da je 1939. bio inicijiran u jedan od posljednjih kovena u New Forestu, da je naučio njegove predaje i da ih sada otkriva javnosti kako bi ih prenio i sačuvao. [1] Privukao je mnogo novih članova: religija se tijekom 1950-ih proširila Britanijom, a 1960-ih stigla u Sjevernu Ameriku. [1] Knjiga Witchcraft Today izašla je 1954. kod izdavača Rider, s uvodom Margaret Murray. [3][8] Gardner je 5. kolovoza 1954. u listu Daily Despatch izjavio da je vještac i da mu je vještičje ime Scire. [3]
Njegova se tvrdnja oslanjala na zamisao koja je tada bila raširena. Hutton je opisuje ovako: u 19. stoljeću njemački konzervativni akademici tvrdili su da su optužene vještice bile pripadnice okrutne, pokvarene poganske religije koja je preživjela, a francuski i američki liberali preuzeli su tu zamisao i proglasili je dobrom religijom koja je štovala žene, prirodu i slobodu. Početkom 20. stoljeća zamisao je prihvaćena u Britaniji, a do sredine stoljeća ponavljali su je i istaknuti stručnjaci u udžbenicima. [1] Zato je Gardnerova tvrdnja, piše Hutton, imala određenu vjerodostojnost. [1] O tezi Margaret Murray o vještičjem kultu govori poseban članak.
Kako je Wicca nastala prema povjesničarima?
Hutton zaključuje da su religiju najvjerojatnije razvili Gardner i njegovi prijatelji i da su je razvijali kroz cijelo desetljeće. Rani obredi pokazuju mješavinu različitih postojećih izvora, ali i važna obilježja svojstvena samo toj religiji. Odbacila je i monoteizam i politeizam drevnog poganstva te štuje božansko partnerstvo božice i boga, od kojih je božica važnija. Temelji se na malim skupinama, kovenima, koje vode svećenica i svećenik, a svećenica je važnija. Ima i osoben pojam zagrobnog života: skupno ponovno rođenje, u kojem se ljudi povezani u jednom životu mogu roditi na istim mjestima i u isto vrijeme da bi nastavili vezu. Spajanjem poganstva s ceremonijalnom magijom božanstva se ne štuje, nego ih se zaziva u magijske krugove i s njima se radi kao s prijateljima. [1] Neke osebujne prakse odgovarale su Gardnerovim osobnim sklonostima, među njima rad bez odjeće; većina vjernika od nekih je prakse odustala, a mnogi obrede danas obavljaju odjeveni. [1]
Doreen Valiente (1922.-1999.) pisala je Williamsonu nakon članka u časopisu Illustrated od 27. rujna 1952., a on je njezino pismo proslijedio Gardneru. Gardner ju je inicijirao 1953. Valiente je napisala mnoge pjesme, zazive i obredne govore (engl. charges) koje se u religiji još koriste. [3]
Kotač godine, osam blagdana koje slavi većina vjernika, novijeg je postanja nego što se često misli. Prema stranici RE:ONLINE, četiri blagdana keltskog su ili irskog podrijetla, ali spoj osam jednako važnih blagdana "ne izgleda da se može pratiti ranije od 1950-ih", kad ga je složio Gardner, a prihvatio ga je Ross Nichols 1964. (stranica se poziva na Huttona iz 1999.). [5] Većina wiccana slavi osam sezonskih blagdana, od Yulea do Samhaina; na južnoj polutki redoslijed je obrnut. [5][6]
Kako Wiccu vide vjernici?
Wiccani, kako navodi Religion Media Centre, u pravilu poštuju božicu i boga, a u dijanskom vještičarstvu božica je vrhovna, a bog sporedan. [6] Mnogi svoju inicijaciju vežu uz Gardnera ili Alexa Sandersa. [6] Neki su wiccani, slijedeći Gardnera i Margaret Murray, vjerovali da su suđenja progonila pristaše pretkršćanske religije božice. Zahvaljujući Huttonovu radu, mnogi (ali ne svi) Wiccu danas vide kao modernu religiju nadahnutu prošlošću. [6]
Hutton opisuje i kako to vide sami pogani. Doslovna vjera u božice i bogove nije nužna, iako je mnogi imaju. Cilj je izvući ono božansko u čovjeku. Božanstva se ne štuje toliko koliko se s njima radi, kao s prijateljima i savjetnicima. Obred je važniji od nauka: zamisao je da se božansko izravno doživi, a objasni tek naknadno i pojedinačno, ako uopće. [2] Britanska Pagan Federation ističe tri obilježja: poštovanje ženskog načela božanskog, prihvaćanje božanskog u prirodi i uvjerenje da božansko ne daje zakone ljudima, nego ih ostavlja slobodnima da razviju vlastite mogućnosti uz što manje štete drugima. [2]
Zašto se Wicca širila? Hutton je opisuje kao kontrakulturnu religiju iznimne smjelosti, koja je u drugoj polovici stoljeća profitirala od promjena u društvenim običajima: od feminizma (vještica je jedna od rijetkih slika neovisne ženske moći koje je europska kultura ostavila), od ekologije i od naglaska na samoostvarenju. [1] Preživjela je i slom svojega prvotnog temeljnog mita, kad su od 1970-ih povjesničari pokazali da optuženi nisu bili pripadnici preživjele poganske religije. Hutton to naziva sjajnim paradoksom: ono što je objavljeno kao najstarija religija planeta ispalo je novom i uspješnom religijom. [1]
Legenda
Prema Gardneru, kako ga prenosi Hutton, bio je 1939. u New Forestu inicijiran u jedan od posljednjih kovena koji su sačuvali pretkršćansku vještičju religiju. [1]
Prema zamisli koju je Hutton opisao kao raširenu do sredine 20. stoljeća, optužene su vještice bile pripadnice poganske religije koja je preživjela. [1]
Prema nekim wiccanima, koji su slijedili Gardnera i Margaret Murray, suđenja su progonila pristaše pretkršćanske religije božice. [6]
Kronologija
- 1936.: Gardner se umirovljen vraća u Englesku. [3]
- 1939.: Prema Gardneru, inicijacija u koven u New Forestu. [1]
- 1945.: Gardner stječe kuću u Bricket Woodu. [3]
- 1949.: Objavljuje roman *High Magic's Aid*. [3]
- 1951.: Zakon o lažnim medijima ukida Zakon o vještičarstvu iz 1735.; Williamson otvara centar na otoku Manu, u kojem je Gardner bio "rezidentni vještac"; Gardner javno iznosi tvrdnju o preživjeloj religiji. [1][4][7]
- 1952.: Valiente piše Williamsonu nakon članka u časopisu *Illustrated*. [3]
- 1953.: Gardner inicijira Doreen Valiente. [3]
- 1954.: Izlazi *Witchcraft Today*, s uvodom Margaret Murray. [3][8]
- 1960-e: Religija stiže u Sjevernu Ameriku. [1]
- 1964.: Gardner umire; Ross Nichols prihvaća osmerostruku podjelu godine. [3][5]
- 1970-e: Povjesničari počinju sustavno proučavati suđenja i pokazuju da optuženi nisu bili pripadnici preživjele religije. [1]
Ključne osobe i pojmovi
- Gerald Gardner: Umirovljeni britanski službenik i jedna od ključnih osoba u oblikovanju moderne Wicce; autor knjige *Witchcraft Today* (1954.). [1][3]
- Doreen Valiente: Gardnerova inicijantica iz 1953., autorica mnogih pjesama, zaziva i obrednih govora koje se u Wicci koriste. [3]
- Cecil Williamson: Osnivač muzeja vještičarstva; u njegovu centru na otoku Manu Gardner je bio "rezidentni vještac". [7]
- Ronald Hutton: Povjesničar koji Wiccu opisuje kao novu religiju. [1][2]
- Koven: Skupina wiccanskih vjernika koju u tradicionalnim inicijacijskim ograncima vode svećenica i svećenik; broj članova ovisi o tradiciji i skupini. [2]
- Kotač godine: Osam sezonskih blagdana koje slavi većina wiccana. [5][6]
Što znamo
- Gardner je 1951. javno tvrdio da je vještičja religija preživjela u tajnosti i da je 1939. bio inicijiran u koven u New Forestu; potvrda tog kovena do danas nije pronađena, pa je Gardner jedini poznati izvor svoje religije. [1]
- Hutton smatra najvjerojatnijim da su religiju razvili Gardner i njegovi prijatelji, od različitih postojećih izvora uz neka nova obilježja, i da su je razvijali kroz cijele 1950-e. [1]
- *Witchcraft Today* objavio je Rider 1954.; uvod je napisala Margaret Murray. [3][8]
- Povjesničari su od 1970-ih pokazali da optuženi u suđenjima nisu bili pripadnici preživjele poganske religije; Wicca je opstala i nakon tog preokreta. [1]
- Britanski Zakon o vještičarstvu iz 1735. ukinut je 22. lipnja 1951.; novi zakon kažnjava samo one koji s namjerom da prevare, uz naplatu, tvrde da su spiritistički mediji ili da imaju telepatiju ili slične moći. [4]
- Kotač godine u današnjem obliku, osam jednako važnih blagdana, ne može se pratiti ranije od 1950-ih. [5]
- Mnogi wiccani danas Wiccu vide kao modernu religiju nadahnutu prošlošću. [6]
Otvorena pitanja
- Je li koven iz New Foresta ikad postojao? Hutton navodi da potvrda nije pronađena; njegov je zaključak samo da je najvjerojatnije da su religiju razvili Gardner i njegovi prijatelji. [1]
- Koliki je udio Doreen Valiente u oblikovanju ranih obreda? Izvori je navode kao autoricu mnogih pjesama, zaziva i obrednih govora, ali ne razdvajaju ostale dijelove. [3]
- Kako su se rani obredi iz 1950-ih odnosili prema kasnijim inačicama? Hutton piše da su ih Gardner i njegovi prijatelji razvijali kroz cijelo desetljeće. [1]
Povezane stranice
Za daljnje istraživanje
- Hutton, R. (1999). The Triumph of the Moon: A History of Modern Pagan Witchcraft. Oxford: Oxford University Press.
- Doyle White, E. (2015). Wicca: History, Belief, and Community in Modern Pagan Witchcraft. Brighton: Sussex Academic Press.
- Gardner, G. B. (1954). Witchcraft Today. London: Rider.
- Na ovoj stranici: članak o Margaret Murray i hipotezi o vještičjem kultu.
Izvori
- Hutton, R. (14. svibnja 2025). Modern Pagan Witchcraft. Gresham College.
- Hutton, R. (18. rujna 2024). What Is Modern Paganism? Gresham College.
- Phillips, J. Modern Pagan Witchcraft (predavanje, The Last Tuesday Society, 15. svibnja 2024.). Institute of Historical Research.
- Fraudulent Mediums Act 1951 (14 & 15 Geo. 6, c. 33), tekst kako je donesen. legislation.gov.uk.
- Festivals and celebrations (Pagan). RE:ONLINE, Culham St Gabriel's.
- Uzzell, J. (3. svibnja 2018). Factsheet: Paganism. Religion Media Centre.
- Povijest muzeja. Museum of Witchcraft and Magic.
- Katalog zbirke: Gardner, G. B., Witchcraft Today, 1954., 1. izd., uvod M. Murray. Museum of Witchcraft and Magic.