Goetheov Faust i Mefisto: oklada, pakt i Walpurgijska noć

Što je Faust dao Mefistu: dušu za blago ili okladu o jednom jedinom trenutku?

Crna litografija: dvije figure u planinskom krajoliku, jedna s ispruženim rukama i šeširom stoji uz grmlje i zmije, a druga u koračnom rezu, s lepršavim perjem na kapi, hvata je za ruku; ispod je francuski potpis
Eugène Delacroix, Faust i Mefisto u planinama Harza, litografija, 1828., Metropolitan Museum of Art, CC0, Wikimedia Commons

Ukratko

  • U Goetheovu *Faustu* (prvi dio) Gospodin i Mefisto sklapaju okladu u Prologu na nebu: Mefisto tvrdi da će "voditi" Fausta svojim putem, a Gospodin mu dopušta sve dok Faust živi na zemlji. [1]
  • Pakt koji sklapaju Faust i Mefisto nije prodaja duše za blago nego oklada: Faust će biti Mefistov ako ikad kaže trenutku "Ostani još, tako si lijep!", a potvrdu potpisuje kapljom krvi. [1]
  • Mefisto sebe opisuje kao "duh koji uvijek niječe", dio sile koja "hoće zlo i uvijek stvara dobro". [1]

Zanimljivost

Prema uvodnoj bilješci izdanja, Goethe je Faustu u mladosti pristupio romantično i "nepromišljeno", a kad mu se vratio na početku novog stoljeća, nadnaravno je, prema urednikovu tumačenju, postalo simbolično. [1]

Kako počinje oklada?

U Prologu na nebu Mefisto kaže Gospodinu da mu je ljudi žao i da ih nije vrijedno mučiti, a Gospodin ga pita poznaje li slugu Fausta. Mefisto odgovara da ga zna kao "doktora" čiji nemir ne smiruje ni zemlja ni nebo; Gospodin kaže da će ga uskoro dovesti k svjetlu. [1] Mefisto predlaže okladu: Gospodin će Fausta izgubiti ako mu dopusti da ga "blago vodi kako on hoće". Gospodin odgovara: dok on živi na zemlji, to nije zabranjeno, jer "čovjek griješi dok teži". [1]

Što kaže Mefisto o sebi?

Faust uvodi pudla u radnu sobu, a pudl se pretvara u Mefista. Na pitanje tko je, Mefisto odgovara: "dio one sile što uvijek hoće zlo, a stvara dobro", "duh koji uvijek niječe". Obrazlaže da sve što nastane zaslužuje nestati, a "uništenje, grijeh, ukratko zlo" naziva svojim "osobitim elementom". [1] Dodaje da je "dio dijela koji je u početku bio sve", dio tame koja je rodila svjetlo. [1]

Pakt: oklada i krv

Mefisto obećava Faustu zadovoljstva, a Faust mu odgovara da ga ništa što mu Mefisto može dati ne može zasititi. Zato predlaže okladu: ako se ikada smiren i spokojan opusti na počinku (u njemačkom izvorniku "Faulbett", ležaj za lijenčarenje: "Werd ich beruhigt je mich auf ein Faulbett legen"), neka s njim bude odmah gotovo; ako ga Mefisto laskanjem uspije obmanuti da bude zadovoljan samim sobom ili ga prevari užitkom, "neka bude to moj posljednji dan" (st. 1692-1699). [1][2] Kad trenutku kaže "Ostani još! tako si lijep!" ("Verweile doch! du bist so schön!"), Mefisto ga smije okovati, a Faust tada ide u ponor. [1][2] Mefisto traži pisani zapis ("dvije retke"); Faust se buni protiv "pedanta" i formalne isprave, ali pristaje; Mefisto kaže da je dovoljna kap krvi. [1]

Walpurgijska noć i Gretchen

Uvod izdanja navodi da je već život Fausta iz 1674. imao motiv filozofove ljubavi prema služavki, ali da je razvijena priča o Gretchen Goetheova vlastita nadogradnja. [1] Frankfurter Personenlexikon navodi da se danas drži sigurnim kako je Goethe Susannu Margaretu Brandt, pogubljenu u Frankfurtu 14. 1. 1772. zbog ubojstva novorođenog djeteta, odabrao kao uzor za Gretchen u Urfaustu, koji je počeo pisati 1772.; to je poticaj, a ne dokaz da je lik njezin portret. [3] Zbivanja kao što su Walpurgijska noć u prvom dijelu uvodna bilješka ocjenjuje kao scene "pune moći", a i kao "razorne za jedinstvo" drame; Walpurgijska noć u tekstu ima zasebnu scenu. [1] Uvod izdanja Faustovu legendu prati od knjiga o Faustu, preko Marlowea i lutkarske predstave do Goethea; prema uvodu starijeg izdanja, Goethe je u kasnijem radu nadnaravno u većoj mjeri pretvorio u simbol, što je tumačenje urednika, a ne Goetheova izjava. [1] Goetheov drugi dio, u kojem Wagner stvara homunkula, razmatra poseban članak.

Legenda

Tradicionalna legenda o Faustu, koju je Goethe upoznao preko lutkarske predstave, završavala je Faustovom kaznom. [1]

Kronologija

  1. 1749.: Rođen Goethe. [1]
  2. 1773.: Objavljen Goetheov *Götz von Berlichingen*, koji mu je donio slavu. [1]
  3. 1790.: Prvo objavljen fragment drame. [1]
  4. oko 1800.: Goethe se vraća Faustu; prema uvodu starijeg izdanja, nadnaravno u njemu sve više postaje simbol. [1]
  5. 1808.: Izlazi dovršeni prvi dio. [1]
  6. 1833.: Objavljen drugi dio, godinu dana nakon Goetheove smrti. [1]

Ključne osobe i pojmovi

  • Johann Wolfgang von Goethe: Njemački pisac, autor *Fausta*. [1]
  • Faust: Doktor koji traži sveukupno znanje i zadovoljstvo. [1]
  • Mefisto: Đavolski duh koji sklapa okladu s Faustom. [1]
  • Gretchen (Margareta): Lik koji je Goethe razvio u legendi; vjerojatan poticaj bio je slučaj Susanne Margarethe Brandt. [1][3]
  • Walpurgijska noć: Scena u prvom dijelu, puna simbolike. [1]

Što znamo

  • Prvi dio donosi okladu u Prologu na nebu i pakt s formulom o "trenutku". [1]
  • Razvijena priča o Gretchen Goetheova je nadogradnja legende; kao vjerojatan poticaj navodi se slučaj Susanne Margarethe Brandt (Frankfurt, 1772.). [1][3]
  • Uvod starijeg izdanja tumači da je nadnaravno u kasnijim dijelovima drame postalo simbolično. [1]

Povezane stranice

Izvori