Vještičje boce

Kamena boca s bradatim licem, puna savijenih pribadača, kose i mokraće, zakopana je ispod ognjišta ili praga.

Smeđa kamena boca s trbušastim tijelom, licem bradatog muškarca na vratu i ovalnim ukrasnim medaljonom s rozetom, u staklenoj vitrini
Boca bellarmine u Guildhallu u Londonu, snimio Ethan Doyle White, 2019., CC BY-SA 4.0, Wikimedia Commons

Ukratko

  • Vještičje boce počinju se bilježiti sredinom 17. stoljeća; najčešće su kamene boce njemačkoga podrijetla, poznate kao bellarmine, a u Engleskoj je zabilježeno oko 250 boca, od kojih oko 130 takvih. [1][2]
  • Najčešći prepoznatljiv sadržaj su željezne pribadače ili čavli; Hoggard navodi 95 posto, ali ne navodi na koliko se boca taj postotak odnosi. [2]
  • Istraživači ih tumače kao protučin protiv vještičarenja; to je tumačenje na temelju nalaza i sadržaja, a ne činjenica. [1][2]

Što su vještičje boce?

Vještičja boca je boca, najčešće kamena, zakopana ispod praga, ognjišta ili poda, a u njoj su predmeti kao što su pribadače, čavli, kosa i mokraća. Prema Brianu Hoggardu, istraživaču zaštitnih predmeta u kućama, običaj je počeo sredinom 17. stoljeća, a u 17. i 18. stoljeću skoro uvijek se rabila kamena boca poznata kao bellarmine. [2] Riječ je o njemačkoj kamenini, takozvanoj bartmann posudi, trbušastoj, s maskom bradatog muškarca na vratu i slanom glazurom koja daje kožnatu površinu. [2] Prema tradicionalnom tumačenju koje navodi Hoggard, naziv bellarmine podrugljiv je: odnosi se na kardinala Roberta Bellarmina, autora brojnih protuprotestantskih spisa, a aludiralo se na to da mu je ružna boca slična. [2]

Prema Hoggardu, od oko 250 engleskih boca, 130 su bellarmine. Nalazi iz arheoloških istraživanja pokazuju da je polovica boca zakopana oko ognjišta, četvrtina ispod pragova, a ostale uglavnom ispod poda i u zidovima. [2] Od sastojaka koji se mogu prepoznati najčešće su bile željezne pribadače ili čavli (95 posto) i zatim ljudska kosa (25 posto); Hoggard ne navodi na koliko se boca ti postotci odnose. Prema Hoggardovu pregledu, tragovi mokraće potvrđeni su u svim bocama u kojima je ispitivana, no to je otprilike četvrtina boca sa sadržajem, a mokraću je teško dokazati ako je boca u međuvremenu propuštala; broj ispitanih boca i metodu stranica ne navodi. Povremeno se nalaze i sitne kosti, trnje, komadići drva i srca izrezana iz tkanine. [2]

Što su pokazali pojedini nalazi?

Londonski muzej čuva bocu iz Frechena s medaljonom u obliku rozete i krivim vratom, pronađenu sa savijenim pribadačama; prema opisu muzeja, vjerojatno je zakopana u magijske svrhe, kao zaštita od vještičarenja. [3] Mali vrč iz Frechena, nađen na mjestu Plaisterer's Halla u ulici Noble Street, sadržavao je devet mjedenih pribadača, od kojih je svaka dvaput savijena; muzej ga datira u razdoblje 1600.-1650. i smatra da je naknadno poslužio kao vještičja boca. [4]

Catharine Moloney opisuje bocu iz Dukes Placea u Aldgateu, koja je na dnu imala gotovo tri tuceta jako korodiranih pribadača od bakrene slitine i datira se u treću četvrtinu 17. stoljeća. Boca je nađena uspravno, a možda je bila namjerno zakopana. [1] Ona navodi i Ralpha Merrifielda, koji je opisao pet boca bellarmine iz Londona; četiri su sadržavale pribadače i, ovisno o boci, čavle, ostrižke noktiju, ljudsku kosu i srca od tkanine. Sve potječu iz druge polovice 17. stoljeća, s rubova grada, a nađene su na mjestima kao što su Temza ili njezina obala, potok i otvoreni prostor. [1]

Kako se tumači običaj?

Prema jednom od povijesnih tumačenja, koje Moloney prenosi prema Merrifieldu, boca je protučin za prijenos uroka sa žrtve natrag na vješticu, koji se postizao "ozljeđivanjem" prikaza vještice. Antropomorfna boca bellarmine mogla je predstavljati vješticu, a pribadače ili čavli bol. Prema vjerovanju, mokraća žrtve u boci putem simpatetičke magije sprječavala je vješticu da mokri i uzrokovala joj jaku bol dok se urok ne ukloni. Moloney navodi i prijedlog da su urinarne tegobe bile česte u 17. i 18. stoljeću pa su neki bolesnici mogli vjerovati da su žrtve vještičarenja. [1]

Hoggard naglašava da se boce stavljaju na ulaze i izlaze iz zgrade: ognjište je bilo otvoreno prema nebu, a prag se redovito otvarao i zatvarao; željezo se, prema njemu, tradicionalno smatralo čarobnim metalom koji je odvratan vješticama i vilama; to je tradicijsko vjerovanje, a ne činjenica o metalu. [2] Hoggard razlikuje zakopane boce od postupka koji se u nekoliko tekstova s kraja 17. stoljeća naziva "kuhanjem" vještičje boce ili "urinarnim pokusom": smatra da je riječ o drukčijoj praksi, koja se može izvesti bilo gdje i ne traži većinu sastojaka nađenih u arheološkim bocama, pa je pogrešno miješati taj postupak sa zakopanim bocama. [2]

Legenda

Mokraća u boci i pribadače trebale su, putem veze između žrtve i vještice, spriječiti vješticu da mokri i prouzročiti joj bol dok se urok ne digne. [1]

U nekoliko tekstova s kraja 17. stoljeća spominje se "kuhanje" vještičje boce radi uklanjanja vještičarenja, tzv. urinarni pokus. To je, prema Hoggardu, druga praksa od zakopanih boca i ne treba je miješati s njima. [2]

Ključne osobe i pojmovi

  • Brian Hoggard: Istraživač zaštitnih predmeta u kućama, autor stranice Apotropaios. [2]
  • Ralph Merrifield: Istraživač koji je opisao pet londonskih boca kao vještičje i objasnio ih kao protučin protiv vještičarenja. [1]
  • Bellarmine (bartmann): Njemačka kamena boca s maskom bradatog muškarca, najčešći tip vještičje boce u Engleskoj. [2]
  • Protučin: Magijska radnja koja se, prema vjerovanju, suprotstavlja uroku. [1]

Što znamo

  • U Engleskoj je zabilježeno oko 250 vještičjih boca, od kojih oko 130 bellarmine; najčešće su zakopane oko ognjišta i ispod pragova. [2]
  • Najčešći prepoznatljiv sadržaj su željezne pribadače ili čavli, zatim kosa; mokraća je potvrđena u svim ispitanim bocama, ali samo u ograničenom broju boca. [2]
  • Londonski muzej čuva najmanje dvije kamene boce iz Frechena s pribadačama koje smatra vještičjim bocama. [3][4]

Otvorena pitanja

  • Jesu li sve zakopane boce s pribadačama bile protučin protiv vještičarenja ili im je namjena ponekad bila drukčija? [1][2]
  • Koliko je mokraća bila redoviti sastojak, kad se u mnogim bocama ne može provjeriti jer su propuštale? [2]

Za daljnje istraživanje

Izvori