Salamanška špilja
Zašto student u Cervantesovoj farsi tvrdi da je u salamanškoj špilji naučio znanost koju zabranjuje Inkvizicija?

Ukratko
- *La cueva de Salamanca* (Salamanška špilja) kratak je komični interlud (*entremés*) Miguela de Cervantesa. [1]
- Interlud je farsa o ženi i dvama ljubavnicima: Cervantes predaju o špilji i prizivanju demona uzima kao komični okvir za priču o nevjeri, a ne kao dokument o stvarnoj školi. [1][3]
- Pjesmicu koja špilju hvali kao mjesto gdje uče bogati i oni bez novčića i gdje se pamćenje popravlja pjevaju lažni "demoni". [1]
Zanimljivost
"Demoni" koje student priziva, kako se pokazuje, izlaze iz ugljenarnice i nalikuju sakristanu župne crkve i brijaču. [1]
Što se događa u interludu?
Pancracio odlazi na vjenčanje svoje sestre i ostavlja suprugu Leonardu, koja se sa služavkom Cristinom raduje što će te noći doći oni koje očekuju. Pancracio se, međutim, vraća, a Leonarda mu predstavlja siromašnog studenta ("salamanqueso"), kojega su, kaže, primili na noćenje u sjeniku. [1]
Student tvrdi da bi mogao priskrbiti bolju večeru i krevet kad bi smio služiti znanošću koju je naučio "u Špilji u Salamanci", odakle je rodom, ali da se boji Svete Inkvizicije. Dodaje da bi možda ipak mogao upotrijebiti tu znanost "ovaj put" jer ga nužda prisiljava i opravdava, uz uvjet da ga gospoda ne odaju. [1] Obećava da će dozvati dva demona u ljudskom liku koji će na leđima donijeti košaru punu hladnih jela. Kad ga Cristina pita jesu li to "krštena" bića, student odgovara da se vragovi ne krste, iako bi ovi mogli biti iznimka. Zatim zaklinje "demone" koji su se sklonili u ugljenarnicu. Izlaze s košarom i sličnošću sa sakristanom župne crkve i brijačem, i Leonarda to odmah primjećuje. [1]
Pancracio, ne sluteći, prihvaća da demoni ostanu na večeri, a sakristan i brijač pjevaju mu pjesmicu o Špilji. Pancracio se na kraju zaklinje da ih neće pustiti iz kuće dok ga ne nauče znanosti koje se uče u Salamanškoj špilji. [1]
Što interlud kaže o špilji?
Pjesmica, kako je pjeva sakristan uz brijačev refren "Špilja u Salamanci", kaže da su o njoj pisali bakalar Tudanca "na koži kobile" i da u njoj uče i bogati i oni "koji nemaju novčića"; da se u njoj "cijela i uvećana" vraća pamćenje koje je bilo "kljakavo", da ondje "postaju mudri" čak i Mavri iz Palance i da se i najgrublji student može naučiti znanosti. [1] Pjesmica je šala, ali pretpostavlja da publika zna za slavu špilje. [1]
Što je starija predaja o špilji?
Predaja je starija od interluda. Prema turističkom portalu Kastilje i Leóna, naziv Cueva de Salamanca nosi kripta nekadašnje crkve San Cebrián, srušene u 16. stoljeću i danas nepostojeće, koja je stajala kraj tornja Torre del Marqués de Villena i stare gradske zidine. Prema legendi, đavao je ondje sedam godina poučavao nekromanciju sedmero učenika, a jednoga je zadržavao kao plaću. Markiz od Villene bio je među učenicima; kad je bio izabran da ostane, pobjegao je i pritom izgubio sjenu. [2]
García Rubio drži da je legenda mogla nastati između 14. i 15. stoljeća oko crkve San Cebrián (San Cipriano), koja je 1584. srušena, a njezin je kamen upotrijebljen za novu katedralu; o postanku usmene predaje, piše, malo se zna. Među ranim pisanim spomenima navodi Bernarda Basina (1483.), Hieronymusa Münzera (1494.-1497.), Pedra Ciruela (1538.) i Diega Péreza de Mesu (1590.), u čijoj verziji sedmorica studenata sedam godina uče magiju u špilji, a jedan ostaje, i među njima je Enrique de Villena. [3] Prema García Rubiju, jasne dokumentirane veze između legende o Villeni kao magu i salamanške špilje nema prije kraja 16. stoljeća, a priču o izgubljenoj sjeni, prema Pretelu Martínu, bilježi tek 17. stoljeće. [3]
Legenda
Prema interludu, špilja u Salamanci mjesto je gdje se uči znanost iz koje se može dozvati demone u ljudskom obličju i koju zabranjuje Inkvizicija. [1]
Prema pjesmici sakristana i brijača, u špilji uče bogati i siromašni i svatko ondje postaje mudar. [1]
Prema predaji, đavao u špilji sedam godina poučava sedmero učenika i jednoga zadržava kao plaću; u kasnijim verzijama među njima je i Enrique de Villena, koji bježeći gubi sjenu. [2][3]
Ključne osobe i pojmovi
- Miguel de Cervantes: Španjolski pisac interluda *La cueva de Salamanca*. [1]
- Student ("salamanqueso"): Lik koji tvrdi da je znanost naučio u špilji. [1]
- Pancracio, Leonarda, Cristina: Muž, žena i služavka u interludu. [1]
- Sakristan i brijač: Likovi koji se, prerušeni u "demone", pojavljuju iz ugljenarnice. [1]
- Inkvizicija: Institucija čijeg se progona student boji. [1]
Što znamo
- *La cueva de Salamanca* komična je jednočinka koja pripada Cervantesovim *Entremeses*. [1]
- U interludu se špilja u Salamanci spominje kao poznato mjesto učenja zabranjene znanosti; sâm interlud ne donosi podatke o stvarnom prostoru. [1]
- Prostor koji se povezuje s predajom stvarno je postojao: kripta nekadašnje crkve San Cebrián, srušene u 16. stoljeću. Dokaza o stvarnoj školi nekromancije nema. [2][3]
- Uvodni tekst izdanja opisuje interlud kao djelo o starim muževima koje varaju mlade žene. [1]
Otvorena pitanja
- Je li uz kriptu crkve San Cebrián ikad djelovala škola magije, ili je riječ samo o predaji i književnom motivu? Izvori ne donose dokaz o školi.
Povezane stranice
Izvori
- Cervantes, M. de, Los entremeses, "La cueva de Salamanca" (zbirka s uvodnim tekstom izdavača). Project Gutenberg #57955.
- Cueva de Salamanca. Portal de Turismo de Castilla y León (Junta de Castilla y León).
- García Rubio, F. B. La huella de Enrique de Villena en Cervantes: Los casos del "donoso y grande escrutinio" y La cueva de Salamanca. eHumanista 45, 2020., str. 175-191.