Apulej na sudu: optužba za magiju u Sabrati
Pisac Zlatnog magarca optužen je da je ljubavnim čarolijama osvojio bogatu udovicu. Optužitelji su isticali ribe, bolesnog dječaka, zamotani rupčić, a uz to i zrcalo i zubni prašak.

Ukratko
- Apulej iz Madaure, pisac i filozof, optužen je pred rimskim prokonzulom Klaudijem Maksimom u Sabrati da je ljubavnim čarolijama osvojio bogatu udovicu Pudentillu; optužbu je u ime njezina mlađeg sina vodio Sicinije Emilijan. [1]
- Njegov govor obrane (*Apologia*) sačuvan je kao tekst od 103 poglavlja u Butlerovu prijevodu i pokazuje što su optužitelji isticali: ribe, bolesnog dječaka, zamotani rupčić i drveni kipić kao navodne dokaze magije, a uz njih i sitnije prigovore, poput zrcala i zubnog praška. [1]
- Apulej odgovara da ništa od navedenog nije dokaz magije. Presuda nije sačuvana; njegov prevoditelj Butler smatra da je oslobođen, dok noviji izvori to zaključuju posredno, a neki navode da su znanstvenici podijeljeni. [1][4][5]
Tko je optužen i zašto?
Apulej je rođen oko 125. u Madauri u Numidiji, u bogatoj obitelji (godina je Butlerova procjena), a obrazovao se u Kartagi i Ateni. Na putu prema Aleksandriji zadržao se u gradu Oea (današnji Tripoli) i ondje se razbolio; tako piše sam Apulej (Apologija 72), dok Butlerov uvod boravak u Oei prikazuje kao događaj na povratku iz Aleksandrije. [1] Tamo ga je prijatelj iz Atene, Sicinije Pontijan, nagovorio da se oženi njegovom majkom Emilijom Pudentillom, bogatom udovicom, koja je tada, prema Apulejevu iskazu, tek prešla četrdesetu; optužitelji su tvrdili da joj je šezdeset. Brak je razljutio dvojicu muškaraca: Pudentillina djevera Sicinija Emilijana i Herenija Rufina, Pontijanova punca. Prema Butlerovu uvodu, oni su pridobili Pontijana i njegova brata Pudensa; Pontijan je umro, a optužba je podignuta u Pudensovo ime. [1]
Prema Apulejevu govoru, optužba je u početku uključivala i ubojstvo Pontijana; u prvom i drugom poglavlju tvrdi da je Emilijan, kad je morao potpisati optužnicu, tu optužbu ispustio i zadržao samo optužbu za magiju, za koju kaže da je lako izazvati predrasudu, a teško dokazati. [1] Sabrata leži na obali, oko šezdeset milja (otprilike stotinu kilometara) zapadno od Oee. Sud se održao pred prokonzulom Klaudijem Maksimom. Butler datira Maksimov prokonzulat vjerojatno u razdoblje 155.-158., u svakom slučaju prije 161. [1] Noviji izvori suđenje stavljaju u 158./159., jer je Maksim tada poznat kao namjesnik Afrike. [2][3]
Što su optužitelji isticali?
Sve što slijedi poznato je iz Apulejeva govora; optužbu u izvornom obliku nemamo. Apulej najprije opovrgava sitnije prigovore (ljepota, kosa, stihovi, zrcalo, zubni prašak), a tek zatim prelazi na samu optužbu za magiju, kojoj počinju ribe; Butler u bilješkama zrcalo i prašak čita kao predmete koje su optužitelji smatrali magijskima, iako to Apulej ne kaže. Prema Apulejevu prikazu, optužba je išla redom po sitnicama iz njegova života. [1]
Vanjština i stihovi. Optužitelji su prigovorili njegovoj ljepoti i rječitosti na latinskom i grčkom, kosi koju je pustio da raste, pjesmi o zubnom prašku poslanoj prijatelju te ljubavnim stihovima. Apulej odgovara da je pjesma o prašku s arapskim začinima bezazlena, da čistoća usta dolikuje obrazovanu čovjeku i da stihovi nisu dokaz o ćudi pjesnika: poziva se na Katula i na Hadrijana. [1]
Zrcalo. Optužiteljev odvjetnik Tannonije Pudens držao je dugačak govor o tome da filozof posjeduje zrcalo. Apulej odgovara da to ne dokazuje da se njime ukrašava, a poziva se na učenje o zrcalima: pita zašto ravna zrcala odražavaju prirodnu veličinu, a ispupčena smanjuju. [1]
Ribe. Optužitelji su isticali da je od ribara tražio posebne vrste riba. Apulej ne poriče: nije vidio nikakvu vezu s ljubavnom magijom, a kao ljubavna sredstva navodi ono što se nalazi u Vergilijevu opisu obreda: vijence, bilje, tamjan, raznobojne niti, lovor, glinu i vosak koji se topi. Dodaje da, prema njegovu mišljenju, ribe u magiji ne služe ničemu. Tvrdi da je nastavljao Aristotelova i Teofrastova istraživanja o životinjama, a kao mogući razlog navodi i traženje ljekovitih sredstava u ribama. [1] Optužitelji su navodili i dvije ribe s nepristojnim imenima, što Apulej odbacuje kao zamjenu stvari s riječima. [1]
Bolesni dječak. Optužitelji su tvrdili da je odveo dječaka na skrovito mjesto s oltarićem i svjetiljkom i da ga je čaranjem srušio na tlo. Apulej odgovara da je dječak Talus bolovao od padavice i prije njegova dolaska u Oeu i da je odavno poslan na udaljeno imanje, pa ga nije moguće dovesti pred sud. Pred sudom je četrnaest od petnaest robova koje su optužitelji tražili. Ujedno kaže da je o takvim "dječacima" iz proricanja čitao u više pisaca, ali da nije siguran treba li im vjerovati. [1] O ženi koja je bila bolesna od iste bolesti kaže da ju je samo ispitao o šumovima u ušima, što je potvrdio i liječnik Temison. [1]
Zamotani rupčić. Optužitelji su tvrdili da je u Pontijanovoj kući među kućnim bogovima držao zamotuljak, a priznali su da ne znaju što je u njemu i da ga nitko nije vidio, ali su ga proglasili čarobnim predmetom. Apulej poručuje da bi tako svatko mogao biti optužen, a kaže da je, kao čovjek koji je pristupio mnogim obredima, čuvao sveta obilježja zamotana u lan, a u Pontijanovoj ih je kući ostavio među kućnim bogovima. [1]
Svjedočanstvo o noćnom obredu. Pročitano je pisano svjedočanstvo Junija Krasa, koji je navodno u svojoj kući našao ptičje perje i čađu od noćnog obreda. Apulej ističe da Kras nije došao na sud i da je svjedočanstvo kupljeno. [1]
Kipić. Optužitelji su tvrdili da je dao izraditi pečat od rijetkog drva u obliku kostura i zvao ga "kraljem". Apulej kaže da je kipić javno izradio kipar Kornelije Saturnin, da je Pontijan nabavio ebanovinu i poticao izradu, pa tajnosti nije bilo, i dao je donijeti iz svoje kuće Merkura s krilcima, koji nije kostur. Odbio je reći koga štuje kao svojeg boga. [1]
Kako se Apulej brani?
Apulej najprije pita optužitelje što podrazumijevaju pod magom. Ako je mag, kako piše u mnogim piscima, perzijski svećenik, onda je to služba znanja u obredima i štovanju bogova; navodi Platonov opis perzijskog odgoja budućih kraljeva. Ako je mag onaj tko riječima razgovara s bogovima i čini čuda, onda bi ga se optužitelji trebali bojati. [1] Kasnije napominje da je magija, kako mu je rečeno, kažnjiv prijestup koji su još Dvanaest ploča zabranile zbog "čaranja" usjeva s polja na polje, te da takav obred traži tajnost, a ne petnaest robova kao svjedoka. [1]
Optužitelji su se pozivali i na Pudentillino pismo: Rufin je iz njega izdvojio rečenicu "Apulej je mag i opčinio me da ga volim" i s njom obilazio trg. Apulej navodi pismo u kontekstu rasprave sa sinom koji je odjednom okrenuo mišljenje; prema njemu, rečenica je istrgnuta iz konteksta. Ako je Pudentilla bila pri sebi dok je pisala, nije bila pod čaranjem, a ako nije, njezinoj riječi ne treba vjerovati. [1] Na kraju sabire obranu: čisti zube (opravdano), gleda u zrcalo (filozofi trebaju), piše stihove (dopušteno), pregleda ribe (po uzoru na Aristotela), štuje drveni lik (kao Platon), oženio se (po zakonu), žena je starija (ništa uobičajenije), a ženidbeni ugovor, darovnica i oporuka pokazuju da se nije oženio zbog novca. [1]
Legenda
Prema optužbi koju prenosi Apulej, osvojio je Pudentillu čaranjem, što je u pismu navodno priznala i sama. [1]
Prema optužbi, ribe koje je naručivao, zamotani rupčić i drveni kostur-kipić bili su sredstva magije. [1]
Prema optužbi, bolesnog je dječaka, na skrovitom mjestu uz oltarić i svjetiljku, čarolijom srušio na tlo. [1]
Ključne osobe i pojmovi
- Apulej: Optuženik, pisac *Metamorfoza* (*Zlatnog magarca*) i filozof. [1]
- Pudentilla: Bogata udovica koju je Apulej oženio. [1]
- Sicinije Emilijan: Pudentillin djever, koji je optužbu zapravo vodio. [1]
- Sicinije Pudens: Pudentillin mlađi sin, u čije je ime optužba podignuta. [1]
- Tannonije Pudens: Optužiteljev odvjetnik, koji je govorio o zrcalu i ribama. [1]
- Klaudije Maksim: Prokonzul pred kojim se vodio sud. [1]
- Sabrata: Obalni grad u kojem se održao sud. [1]
- *Apologia*: Apulejev sačuvani govor obrane. [1]
Što znamo
- *Apologia* je sačuvana, a Butler ju je preveo na engleski 1909. [1]
- Apulej motiv optužbe vidi u zavisti; Butlerov uvod navodi i Rufinovu nadu u Pudentillin imetak te Emilijanovu uvrijeđenost zbog brata. [1]
- Sačuvan je samo govor optuženika, ne i optužba ni presuda. Butler smatra da je oslobođenje nesumnjivo, jer sama obrana govori za sebe. [1] Noviji izvori oslobođenje samo pretpostavljaju, jer je Apulej govor objavio i poslije se istaknuo u Kartagi; drugi navode da su znanstvenici podijeljeni. [4][5]
- U govoru se magija prikazuje kao optužba koju je lako izazvati, a teško dokazati; Apulej u 26. poglavlju retorički primjećuje da bi se onaj koji vjeruje u tako moćnog maga morao bojati ga optužiti. [1]
Otvorena pitanja
- Je li Apulej zaista bio samo filozof? Butler piše da je možda i doticao magiju iz radoznalosti i da to potvrđuje njegov kasniji glas, ali da su konkretne optužbe bile "lakoumne i apsurdne". [1]
- Što je optužba doista sadržavala? Poznajemo je samo iz Apulejeva prepričavanja. [1]
Povezane stranice
Za daljnje istraživanje
- Apuleius, Metamorphoses (Zlatni magarac).
Izvori
- Apuleius, The Apologia and Florida of Apuleius of Madaura (prijevod H. E. Butler, 1909.), uvod i Apologia, pogl. 1-2, 4-7, 9-11, 13-16, 25-26, 29-36, 40-67, 80, 82-84, 89 i 102-103. Project Gutenberg, br. 26294.
- Apuleius, Apologia: komentar uz tekst (bilješka o Klaudiju Maksimu, namjesniku Afrike 158./159., prema Hunink). Dickinson College Commentaries.
- Martelli, F. (2025). Apuleius' Apology. Colonial Subversion in the Provincial Courthouse and the Reader on Trial. Dictynna 22.
- Lucius Apuleius. Encyclopedia.com (suđenje oko 156.-158.; znanstvenici podijeljeni oko oslobođenja).
- Apuleius: A Wizard On Trial. U: McElduff, UnRoman Romans, LibreTexts (suđenje 158.; ishod nije zabilježen, oslobođenje se pretpostavlja).