Tarot karta As štapova: značenje, povijest i simbolika
Ruka iz oblaka drži štap: kod Waitea to je stvaranje i početak, u dodatnom popisu iz iste knjige nesreće svake vrste, a Court de Gébelin u njemu vidi Herkulovu toljagu i ratarstvo.
Ukratko
- Kod Waitea (1910.) ruka iz oblaka drži snažan štap ili toljagu; uz kartu stoje stvaranje, izum, pothvat, počelo, izvor, rođenje, obitelj i podrijetlo, a obrnuta karta znači pad i propast. [1]
- Dodatni popis u istoj knjizi za As štapova navodi „nesreće svake vrste“, a obrnuto znak rođenja; Waite sam bilježi da se dodatna značenja često ne slažu s prvim popisom. [1]
- Court de Gébelin (1781.) kartu zove *As de Bâton* i opisuje je kao pravu toljagu; boju štapova veže uz ratarstvo, što je dio njegove egipatske teze koja nije potvrđena. [2]
- Štapovi su jedna od četiriju boja u najstarijim talijanskim tarotima iz 15. stoljeća, a mamelučke karte iz Topkapıja imaju boju polo štapova. [5][6]
- Arkana: Mala
- Boja: Štapovi
- Broj: As
As štapova prva je karta boje koju Waite 1910. naziva Wands or Sceptres (štapovi ili žezla), Court de Gébelin 1781. Bâton, a Hofer prema Campbellu i Robertsu Wands (or Staves). [1][2][3] Waite u svojem špilu sve brojevne karte malih arkana, osim asova, opremljuje likovima ili prizorima; As štapova opisuje samo kao ruku iz oblaka sa štapom. [1]
Što tradicija kaže
U popisu značenja koji je Waite 1910. sastavio iz objavljenih priručnika kartu opisuju stvaranje, izum, pothvat i sile koje iz njih proizlaze; počelo, početak i izvor; rođenje, obitelj i podrijetlo te, u neku ruku, muževnost koja stoji iza njih, kao i polazište pothvata. Prema drugom navodu, uz kartu stoje i novac, bogatstvo i nasljedstvo. Obrnuta karta znači pad, propadanje, propast, uništenje, uz izvjesnu zamućenu radost. [1]
O malim arkanama Waite ne daje vlastito tumačenje. Piše da Velika arkana pripada božanskom i filozofskom, a sve što slijedi proricanju, te da su zapisi proricanja zapisi nalaza iz prošlosti, vodič pamćenju. [1]
U dodatnom popisu (§ 4) uz As štapova stoje „nesreće svake vrste“, a obrnuta karta znači znak rođenja. Waite napominje da ta dodatna značenja malo veze imaju sa slikama karata, da se često ne slažu s ranije navedenima i da ih mijenja položaj karte u nizu. [1]
Simbolika i povijest karte
**Waiteova slika.** Ruka izlazi iz oblaka i drži snažan štap ili toljagu. Waite ne opisuje ništa drugo. [1]
**Court de Gébelin: As i boja.** U raspravi iz 1781. boje tarota zove Épée, Coupe, Bâton i Denier, a asove spominje uz planšu VIII: As Bâton je prava toljaga. Boju Bâton, to jest Herkulovu toljagu, veže uz ratarstvo, jedan od četiriju staleža među kojima su, piše, bili podijeljeni Egipćani. [2]
**Court de Gébelin: zemljopisno čitanje.** U članku o tarotu kao igri političke geografije piše da su Egipćani igru bili u stanju primijeniti na zemljopis; boja Bâton tada predstavlja Egipat, a njezinih deset karata podjele Egipta i susjedne zemlje (Etiopiju, Cirenajku, Libiju i druge). To je izrijekom pretpostavka, ne opis stvarne uporabe. [2]
**Dodalova karta (Lyon, 1701.–1715.).** Na slici se vide zelena motka s dva kratka ogranka i s lišćem raspršenim oko nje; drži je šaka u plavom rukavu u donjem desnom kutu, okružena žutim zrakama. Na karti nema natpisa s imenom boje ni oznake broja. [4]
**Odakle boja.** Yaleova knjižnica (2023.) o trima najstarijim talijanskim tarot špilovima iz 15. stoljeća piše da imaju četiri boje: štapove, pehare, mačeve i novčiće. [5] Mamelučki špil iz muzeja Topkapı u Istanbulu ima boje novčića, polo štapova, pehara i mačeva; Mayer ga je 1939., kako navodi Wintle, pripisao 15. stoljeću. [6][7] Gjerde piše da su znakovi isti kao u tradicionalnim talijanskim i španjolskim špilovima, gdje su polo štapovi brzo preinterpretirani u svečane štapove ili grube toljage. [6]
**Novije čitanje.** Joseph Campbell u knjizi *Tarot Revelations* (1993.), kako je sažima Hofer, četiri boje tumači kao četiri staleža srednjovjekovnog društva; štapovi (palice) su seljaci i posluga. [3]
Što znamo
- Waite (1910.) kartu opisuje kao ruku iz oblaka sa štapom i daje dva popisa značenja koja se razlikuju: stvaranje i početak u prvom, nesreće svake vrste u dodatnom. [1]
- Court de Gébelin (1781.) toljagu i boju štapova veže uz ratarstvo i egipatske staleže; to je njegovo tumačenje, a teza o egipatskom podrijetlu špila nije potvrđena (vidi *Povijest tarota*). [2]
- Dodalova karta iz Lyona (1701.–1715.) prikazuje ruku sa zelenom motkom; ime boje na njoj nije napisano. [4]
- U 15. stoljeću postoje talijanski tarot špilovi s bojom štapova (Yale), a mamelučki špil iz Topkapıja ima boju polo štapova; Gjerde piše da su polo štapovi u talijanskim i španjolskim špilovima preinterpretirani u štapove, a Wintle da su se uzorci karata iz islamskog svijeta proširili preko Italije i Španjolske; to su tvrdnje tih dviju stranica, a ne potvrđen put prijenosa. [5][6][7]
- Razlike među Waiteovim dvama popisima pokazuju da značenja asa nisu jedna ustaljena tradicija. [1]
Povezane stranice
Izvori
- Waite, A. E. The Pictorial Key to the Tarot, London: William Rider & Son, 1910. (tekst na Internet Archiveu; dijelovi: Part I, § 3 The Four Suits; Part III, § 1 Distinction between the Greater and Lesser Arcana, § 2 The Lesser Arcana (Ace of Wands), § 4 Some Additional Meanings of the Lesser Arcana)
- Court de Gébelin, A. Du jeu des Tarots. U: Monde primitif, analysé et comparé avec le monde moderne, t. VIII, nouv. éd., Pariz: Durand, 1787. (Art. II, Les Couleurs, str. 378–379, planche VIII; Art. IV, Jeu des Tarots considéré comme un Jeu de Géographie Politique, str. 383–385; digitalizirano u knjižnici Wellcome)
- Hofer, G. (2009). Tarot Cards: An Investigation of their Benefit as a Tool for Self Reflection. Diplomski rad, University of Victoria (poglavlje Description of the Cards, str. 6–7, i poglavlje o simbolici, str. 9).
- Wikimedia Commons, datoteka Jean Dodal B01.jpg (Jean Dodal, Lyon, između 1701. i 1715., javno vlasništvo; izvor slike Gallica, BnF; opis temeljen na slici)
- Yale Library (2023). In the cards: Library partners work together to solve mysteries of rare tarot deck. Yale University Library, 4. listopada 2023.
- Gjerde, T. Mamluk cards, ca. 1500. Historical playing cards (cards.old.no).
- Wintle, S. Mamluk Playing Cards. The World of Playing Cards (wopc.co.uk), citira L. A. Mayera, Bulletin de l'Institut Français d'Archéologie Orientale, Kairo, 1939.