Tarot: značenje karata i povijest špila
Isti popis iz 1910. za kartu Zvijezda donosi gubitak i nadu, a Luda je ludost i putovanje duha. Vodič kroz tarot koji uz svako značenje kaže tko ga je zapisao i kada.

Ukratko
- Uobičajeni cjeloviti špil tarota ima 78 karata: aduti (22 karte Velike arkane) i karte u četiri boje (štapovi, pehari, mačevi, novčići). [1][2]
- Karte su u 15. stoljeću služile za igru; proricanje tarotom pojavljuje se tek u 18. stoljeću. [1]
- Značenja karata nisu jedinstvena tradicija: Waite 1910. sam navodi da svoj popis sastavlja iz objavljenih izvora, a za pojedine karte u njemu stoje suprotna značenja. [2]
- Svaka stranica o karti u ovom odjeljku odvaja što o njoj tvrdi koja tradicija od onoga što se o povijesti slike zna. [2][3]
Kako je građen špil
Prema Yaleovoj knjižnici, tipičan cjelovit špil za igru tarocchi imao je u 15. stoljeću 78 karata (Visconti di Modrone vjerojatno je imao najmanje 89, jer ima i ženske dvorske karte i tri teološke kreposti): aduti (trionfi), dvorske karte i brojevne karte u četiri boje, štapovi, pehari, mačevi i novčići. [1] Waite 1910. piše da su se na dvadeset i dvije karte Trumps Major (Velika arkana) potrošila gotovo sva sredstva tumačenja, a četiri boje s dvorskim kartama (kralj, kraljica, vitez i paž ili štitonoša) naziva Lesser Arcana (Mala arkana). [2]
Odakle dolaze značenja
Waite o svojoj knjizi piše da je proricateljski dio sastavio kao sklad značenja iz svih objavljenih izvora. [2] U tom popisu uz neke karte stoje i suprotna značenja: uz Zvijezdu gubitak, krađa i napuštenost, a "drugo čitanje" donosi nadu i sjajne izglede; uz Ludu stoje ludost i bunilo, dok njegovo vlastito čitanje karte govori o duhu koji kreće na put. [2] Sam Waite proricateljska značenja Velike arkane drži umjetnima i proizvoljnima. [2]
Stranice o kartama zato navode tko je što napisao i kada: Court de Gébelinov opis iz 1781., Waiteov popis iz 1910. i novija psihološka čitanja. [2][3][4]
Karte s vlastitom stranicom
- Luda: karta koja u mnogim starim špilovima nema broj, a u Waite-Smithovu nosi 0; od Court de Gébelinova luđaka do Waiteova putnika na rubu litice. [2][4]
- Zaljubljeni: od Court de Gébelinova Braka do Adama i Eve iz špila iz 1909. [2][4]
- Smrt: smrt koja kosi sve staleže kod Courta de Gébelina i Waiteov konjanik s ružom na zastavi. [2][4]
- Kula: Božja kuća, Plutonov dvorac i Babilonska kula. [2][4]
- Zvijezda: od Siriusa i Izide Courta de Gébelina do Vode života. [2][4]
- Mag: Žongler kod Courta de Gébelina, Bagatto iz 15. stoljeća i Waiteov mag. [2][4]
- Velika svećenica: Papesa, Izidina svećenica kod Courta de Gébelina i Waiteova Šekina. [2][4]
- Carica: kraljica s orlom na štitu kod Courta de Gébelina i Waiteov Zemaljski raj. [2][4]
- Car: Court de Gébelinov Kralj u profilu i Waiteov vladar s ovnovskim glavama. [2][4]
- Hijerofant: Papa, egipatski veliki svećenik i Jupiter u različitim izvorima. [2][4]
- Kolica: Oziris u kolima kod Courta de Gébelina i Waiteove sfinge kao kasniji izum. [2][4]
- Snaga: Waite je zamijenio mjesta Snage i Pravde; lav i žena u dvama opisima. [2][4]
- Pustinjak: mudrac koji traži pravdu i Waiteov svjetionik. [2][4]
- Kotač sreće: natpisi REGNO i SUM SINE REGNO na karti iz 15. stoljeća. [2][4]
- Pravda: VIII u marseilleskom nizu, XI kod Waitea. [2][4]
- Obješeni: Court de Gébelinova Razboritost i Waiteov život u zastoju. [2][4]
- Umjerenost: anđeo koji preljeva tekućinu iz jedne posude u drugu. [2][4]
- Đavao: Tifon kod Courta de Gébelina i kozja glava prema Waiteu zahvaljujući Eliphasu Léviju. [2][4]
- Mjesec: dva tornja, dva psa i rak u vodi. [2][4]
- Sunce: dva djeteta uz zid ili dijete na bijelom konju. [2][4]
- Sud: anđeo s trubom i mrtvi koji ustaju. [2][4]
- Svijet: žena u vijencu i četiri bića u kutovima. [2][4]
- As štapova: ruka iz oblaka sa štapom i podrijetlo boje štapova. [2][4]
- As pehara: pehar kod Waitea i Court de Gébelinov opis boje. [2][4]
- As mačeva: mač s krunom i Waiteov popis značenja. [2][4]
- As novčića: novčić i nazivi boje u starim špilovima. [2][4]
Što psihologija kaže o čitanju tarota
Gigi Hofer u pregledu istraživanja (2009.) navodi da su studije o proricateljskoj uporabi tarota uglavnom ispitivale dvije stvari: Barnumov učinak i hladno čitanje. Barnumov učinak je prihvaćanje lažne osobne povratne informacije sastavljene od relativno trivijalnih tvrdnji s visokom osnovnom učestalošću; hladno čitanje skup je tehnika kojima čitač stvara dojam da zna više nego što zna. [3] U Blackmoreinu istraživanju iz 1983., kako ga Hofer sažima, sudionici u dva od tri pokusa nisu mogli prepoznati vlastito čitanje među tuđima; u Ivtzanovu i Frenchovu pokusu (2004.) ocjene stvarnog čitanja i kontrolnog čitanja s nasumično odabranim kartama nisu se značajno razlikovale. [3]
Hofer je sama kvalitativno istražila iskustva četiriju žena koje su tarot redovito koristile za samorefleksiju, a ne za predviđanje; navodi i rane radove o njegovoj uporabi u terapiji (Coulter, 2004.; Kopp, 1984.). [3] Jung u seminaru iz 1933., kako navodi Hofer, opisuje karte kao slike s kojima se "igra", kao što nesvjesno igra svojim sadržajima; to je psihološko čitanje, a ne dokaz o podrijetlu karata. [3]
Legenda
Prema legendi koju je 1781. iznio Antoine Court de Gébelin, tarot je sačuvana egipatska knjiga, a naziv je izveo iz navodnih egipatskih riječi *tar* (put) i *ro* (kralj), "kraljevski put života" (le chemin royal de la vie); ta etimologija nije znanstveno potvrđena. [2][4]
Prema Waiteovu prikazu Etteillina učenja, tarot je Thotova knjiga koju je napisalo sedamnaest mudraca u Hramu vatre na granici Levanta, oko tri lige od Memfisa. [2]
Što znamo
- U 15. stoljeću tarocchi su bili kartaška igra, a proricanje se javlja tek u 18. stoljeću. [1]
- Court de Gébelin je u svojoj raspravi dao egipatsko tumačenje karata; Waite je nazvao njegove dokaze stupovima od pijeska, a pravi raspored karata drži nepoznatim. [2][4]
- Značenja pojedinih karata razlikuju se od priručnika do priručnika; Waite svoj popis navodi kao sklad objavljenih izvora. [2]
- U istraživanjima koja Hofer sažima sudionici nisu pouzdano razlikovali stvarno čitanje od nasumičnog ili tuđeg (Blackmore, 1983.; Ivtzan i French, 2004.), a Hofer ih tumači u prilog nenatprirodnom objašnjenju: Barnumovu učinku i hladnom čitanju. [3]
Otvorena pitanja
- Projekt Team Tarocchi (Yale i partneri) istražuje povijest, materijalnu izradu i međusobnu povezanost triju ranih talijanskih špilova, pa se njihova proizvodnja i povijesni kontekst još razjašnjavaju. [1]
- Waite piše da pravi raspored aduta nikad nije otkriven; ostaje otvoreno je li ikad postojao jedan izvorni redoslijed. [2]
Povezane stranice
Za daljnje istraživanje
- Atlas tajni: članak *Tarot* o povijesti špila (poveznica na vrhu stranice).
- Decker, R., Depaulis, T. i Dummett, M. (1996). *A Wicked Pack of Cards: The Origins of the Occult Tarot*. London: Duckworth.
- Dummett, M. (1980). *The Game of Tarot: From Ferrara to Salt Lake City*. London: Duckworth. (temeljna studija o povijesti igre)
- Povijest tarota (članak u ovom repozitoriju: nastanak špila, Court de Gébelin, Etteilla i špil Rider-Waite-Smith).
Izvori
- Yale Library (2023). In the cards: Library partners work together to solve mysteries of rare tarot deck. Yale University Library, 4. listopada 2023.
- Waite, A. E. The Pictorial Key to the Tarot, London: William Rider & Son, 1910. (tekst na Internet Archiveu; dijelovi: Introduction; The Tarot in History; Class II. The Four Suits; § 3 The Greater Arcana and their Divinatory Meanings)
- Hofer, G. (2009). Tarot Cards: An Investigation of their Benefit as a Tool for Self Reflection. Diplomski rad, University of Victoria (poglavlja o istraživanjima proricanja).
- Court de Gébelin, A. Du jeu des Tarots. U: Monde primitif, analysé et comparé avec le monde moderne, t. VIII, nouv. éd., Pariz: Durand, 1787. (kasnije izdanje; rasprava je prvi put objavljena 1781.; str. 365 i dalje; digitalizirano u knjižnici Wellcome)