Tarot karta Hijerofant: značenje, povijest i simbolika
Papa na marseilleskoj karti, egipatski veliki svećenik kod Courta de Gébelina, Jupiter kod drugog autora istog sveska: karta V mijenjala je ime i ulogu, a Waite u njoj vidi vlast vanjske religije.

Ukratko
- Karta V ima više imena: Waite 1910. bilježi Hijerofant, Veliki svećenik, Duhovni otac i, najčešće, Papa; na marseilleskoj karti iz Dodalova špila natpis glasi *Le Pape*. [1][5]
- Court de Gébelin (1781.) u njoj vidi poglavara hijerofanata, egipatskog velikog svećenika, a „papom“ su ga, piše, učinili tek talijanski ili njemački kartari. [2]
- U popisu značenja koji Waite sabire iz priručnika stoje brak, savez, zarobljeništvo i ropstvo, a „prema drugom prikazu“ milosrđe i dobrota; sam Waite u karti vidi vlast vanjske, institucionalne religije. [1]
- Arkana: Velika
- Broj: V
Karta V u marseilleskom špilu zove se Papa, a u špilu Visconti-Sforza (Milano, oko 1450.–1480.) prikazuje sjedećeg lika s trostrukom tijarom koji blagoslivlja [4][5]. Court de Gébelin 1781. piše o velikom svećeniku [2], a Waite 1910. o vlasti vanjske religije, koja nije ni filozofija, ni nadahnuće, ni sama religija [1].
Što tradicija kaže
U popisu značenja koji je Waite 1910. sastavio iz objavljenih priručnika uz kartu V stoje brak, savez, zarobljeništvo, ropstvo; „prema drugom prikazu“ milosrđe i dobrota, nadahnuće i čovjek kojemu se ispitanik obraća. Obrnuta karta znači društvo, dobro razumijevanje, slogu, pretjeranu ljubaznost i slabost. [1] To nije Waiteovo vlastito čitanje: proricateljska značenja velike arkane ocjenjuje umjetnima i proizvoljnima. [1]
Njegovo čitanje je drukčije. Hijerofant je za njega vladajuća sila vanjske religije, kao što je Velika svećenica prevladavajući duh ezoterijske, povučene sile. Slaže se s komentatorom kojeg navodi kao Grand Orient da je to moć ključeva, egzoterijska pravovjerna nauka i vanjska strana života koji vodi k nauci, ali ne i vladar okultne nauke. [1] Naziva ga i *summa totius theologiae* kad je prešla u najkrući izričaj, kanalom milosti svijeta ustanove za razliku od svijeta Prirode i vođom spasenja ljudskog roda u cjelini. [1]
Waite dodaje upozorenje: pontifeks može zaboraviti značenje svojeg simboličkog stanja i ponašati se kao da u sebi sadrži sve što njegov znak označuje. Karta, piše, nije filozofija (osim s teološke strane), nije nadahnuće i nije religija, iako je jedan od načina njezina izražavanja. [1] Isti popis značenja uz kartu ipak navodi nadahnuće. [1]
Simbolika i povijest karte
**Imena karte.** Waite navodi da se Veliki svećenik ili Hijerofant zvao i Duhovni otac, a „češće i očitije“ Papa; čini se da je nosio i ime Opat, a njegov pandan, Velika svećenica, bila je tada Opatica ili Majka samostana. Oba imena naziva proizvoljnima. Znakovlje likova je papinsko, no Waite smatra da u svom prvotnom obliku ova karta nije prikazivala rimskog pontifeksa. [1] To je njegovo mišljenje, ne dokumentirana činjenica.
**Court de Gébelin: veliki svećenik.** U raspravi iz 1781. karta V je poglavar hijerofanata ili veliki svećenik, a karta II njegova žena, velika svećenica: poznato je, piše, da su kod Egipćana poglavari svećenstva bili oženjeni, a da su karte izum modernih, ne bi se na njima našla velika svećenica, a još manje pod imenom *Papesse*, kako su je njemački kartari „smiješno“ nazvali. [2] Prikazuje ga u dugoj haljini s velikim ogrtačem na kopču, s trostrukom tijarom, oslonjenog na žezlo s trostrukim križem, dok s dva ispružena prsta blagoslivlja dvije osobe što kleče pred njim. [2]
Talijanski ili njemački kartari, tvrdi Court de Gébelin, od likova koje su stari zvali Otac i Majka, „kao Abbé i Abbesse“, napravili su Papu i Papesu. Žezlo s trostrukim križem proglašava egipatskim spomenikom i povezuje ga s prikazom na Isidinoj ploči i s trostrukim falusom koji se nosio na svetkovini Pamylia. [2] To su njegova tumačenja; teza o egipatskom podrijetlu špila nije potvrđena (vidi *Povijest tarota*).
**Jupiter kod drugog autora.** U istom svesku, u prilogu potpisanom „M. le C. de M.“, karta V (peta po redu) opisana je kao Jupiter ili Vječni na orlu, s munjom u ruci, koji prijeti Zemlji i u svojem gnjevu joj daje kraljeve; karta II tamo je Junona na paunovima, a ne velika svećenica. [2] Dva tumača istog sveska, dakle, nisu se slagala o liku.
**Marseilleski špil i 15. stoljeće.** Na Dodalovoj karti (Lyon, između 1701. i 1715.) natpis glasi *Le Pape*. [5] Morgan Library opisuje kartu iz špila Visconti-Sforza kao sjedećeg Papu s velom i trostrukom tijarom, koji desnom rukom blagoslivlja, a u lijevoj drži križ. [4]
**Rider-Waite-Smith.** Waite opisuje lik s trostrukom krunom između dva stupa, koji nisu stupovi Hrama što ga čuva Velika svećenica. U lijevoj ruci drži žezlo s trostrukim križem, a desnom daje znak koji nazivaju znakom ezoterizma, razlikovanje očitog i skrivenog dijela nauke. Pred njegovim nogama su prekriženi ključevi, a dva svećenička poslužitelja u albama kleče pred njim. Velika svećenica, napominje, ne daje nikakav znak. [1]
**Kasnija čitanja.** Joseph Campbell u knjizi *Tarot Revelations* (1993.), kako je sažima Hofer, Papu (V) čita kao prijelaz od starosti prema propadanju, u kojem se um okreće od svjetovnih prema duhovnim brigama. [3] Jedna od četiriju sudionica Hoferina istraživanja, koja tarot rabi za razmišljanje o sebi, Papu u špilu Rider-Waite tumači kao moć i pronalaženje vlastitog unutarnjeg autoriteta, a s kršćanskim simbolizmom špila se ne povezuje; kaže da se na Papu i slične likove može gledati „malo drukčije“. [3]
Što znamo
- Karta V u marseilleskom špilu Jeana Dodala (Lyon, između 1701. i 1715.) naslovljena je *Le Pape*; u špilu Visconti-Sforza (oko 1450.–1480.) prikazuje sjedećeg lika s trostrukom tijarom koji blagoslivlja (Morgan Library). [4][5]
- Court de Gébelin (1781.) u njoj vidi egipatskog velikog svećenika; to je njegovo tumačenje, a teza o egipatskom podrijetlu špila nije potvrđena. [2]
- Waite (1910.) smatra da karta u prvotnom obliku nije prikazivala rimskog pontifeksa; značenja braka, saveza i zarobljeništva bilježi kao sklad starijih priručnika. [1]
- Prema Yaleovoj knjižnici, tarocchi su u 15. stoljeću bili kartaška igra, a karte su se za proricanje počele rabiti tek u 18. stoljeću. [6]
- Hofer (2009.) o četirima ženama koje tarot redovito rabe za samorefleksiju izvješćuje da ga ne koriste za predviđanje, nego da u kartama traže uvid u trenutačne situacije i moguće korake. [3]
Povezane stranice
Izvori
- Waite, A. E. The Pictorial Key to the Tarot, London: William Rider & Son, 1910. (tekst na Internet Archiveu; dijelovi: V. The Hierophant; Class I. The Trumps Major, odlomak 5; § 3 The Greater Arcana and their Divinatory Meanings)
- Court de Gébelin, A. Du jeu des Tarots. U: Monde primitif, analysé et comparé avec le monde moderne, t. VIII, nouv. éd., Pariz: Durand, 1787. (N°. II, V, Chefs de la Société; digitalizirano u knjižnici Wellcome; u istom svesku i prilog „Recherches sur les Tarots“, potpisan M. le C. de M., str. 395 i dalje)
- Hofer, G. (2009). Tarot Cards: An Investigation of their Benefit as a Tool for Self Reflection. Diplomski rad, University of Victoria (poglavlja o simbolici i o iskustvima sudionica).
- The Morgan Library & Museum, Visconti-Sforza Tarot Cards, M.630.4 (Pope), Italija, Milano, oko 1450.–1480.
- Wikimedia Commons, datoteka Jean Dodal Tarot trump 05.jpg (podaci o autoru, datumu i licenci: Jean Dodal, Lyon, između 1701. i 1715., javno vlasništvo)
- Yale Library (2023). In the cards: Library partners work together to solve mysteries of rare tarot deck. Yale University Library, 4. listopada 2023.