Bik: znak zodijaka, osobine i povijest
Ptolemej Biku daje Veneru za gospodaricu, a Mjesecu u njemu uzvišenje; Lilly 1647. opisuje čovjeka niska rasta, širokog čela i crne kose, a antički pisci spominju i Europu i Io.

Ukratko
- Za Ptolemeja (2. stoljeće) Bik je "čvrst" znak jer slijedi ekvinocijski Ovan; ženski je i noćni znak, "kuća" Venere (uz Vagu), a Mjesec u njemu ima svoje uzvišenje. [1]
- William Lilly 1647. opisuje ga kao zemljan, hladan, suh, melankoličan, ženski, noćni i nepomičan znak, "noćnu kuću" Venere, a tijelo pod njim kao nisko, ali puno i snažno, širokog čela, velikih očiju, debelih usana i crne, čupave kose. [2]
- Higin navodi dva objašnjenja zašto je bik među zvijezdama: prenio je Europu na Kret (kako kaže Euripid) ili je to Io, pretvorena u kravu; Apolodor o zviježđu ne govori. [3][5]
- Znak u astrologiji je dio ekliptike od trideset stupnjeva, a ne zviježđe; dvostruko slijepi test iz 1985. nije pokazao da horoskopi pogađaju osobine bolje od slučaja. [1][6][7][8]
- Element: Zemlja
- Planet: Venera
- Razdoblje: otprilike od 21. travnja do 20. svibnja, datumi se razlikuju po godini i tradiciji
Ptolemej Biku prije svega daje mjesto u sustavu godišnjih doba i planeta. U Tetrabiblosu piše da su "čvrsti" znakovi Bik, Lav, Škorpion i Vodenjak, oni što slijede solsticijske i ekvinocijske, a zovu se tako jer kad je Sunce u njima vlaga, toplina, suhoća i hladnoća godišnjih doba koja počinju u prethodnim znakovima "čvršće" djeluju na nas: nije da je vrijeme prirodno nepovoljnije, nego smo mu do tada već priviknuti pa snagu godišnjeg doba jače osjećamo. [1] Venera, "umjerena" i ispod Marsa, dobila je dva znaka, Vagu i Bika, koje Ptolemej opisuje kao "iznimno plodne"; ti znakovi uz to čuvaju sklad sekstilnog aspekta. [1] Bik je i s Djevicom i Jarcem u trokutu triju ženskih znakova koji je dan Mjesecu i Veneri, s Mjesecom noću i Venerom danju, a Bik leži prema ljetnom obratniku. [1] Mjesec u Biku ima uzvišenje jer, kako Ptolemej objašnjava, kad se u Ovnu, uzvišenju Sunca, spoji sa Suncem, pokazuje prvu mijenu i počinje povećavati svjetlo, a to se zbiva u Biku, prvom znaku njegova trokuta. [1]
Što tradicija kaže
Ptolemej u drugoj knjizi veže znakove uz narode. Biku pripisuje Partiju, Mediju i Perziju, a usred nastanjenog svijeta Kikladske otoke, Cipar i obalu Male Azije. [1] Za stanovnike Partije, Medije i Perzije kaže da su Biku i Veneri "bliži" pa nose vezenu odjeću koja pokriva cijelo tijelo osim prsa i uglavnom su "raskošni i čisti"; za Kikladane i žitelje obale Male Azije i Cipra da su također bliski Biku i Veneri, pa su "raskošni, čisti i brižni oko tijela". [1] To su opisi naroda, ne pojedinaca.
Zvijezde u Biku Ptolemej opisuje pojedinačno: one uz crtu na kojoj je lik "odrezan" djeluju poput Venere i donekle Saturna, Plejade poput Mjeseca i Jupitera, sjajna rumenkasta zvijezda među Hijadama (Aldebaran, "Baklja") poput Marsa, ostale u glavi poput Saturna i umjereno Merkura, a one na vrhovima rogova poput Marsa. [1] Robbins u bilješci uz taj odlomak ističe da je Bik prikazivan samo kao glava i prednji dio bika u jurišu. [1]
U poglavlju o vremenu Ptolemej piše da je Bik u cjelini "donekle vruć", a po dijelovima: početak, uz Plejade, donosi potrese, vjetrove i magle, sredina je vlažna i hladna, a završetak, uz Hijade, vatren, s gromovima i munjama. [1]
Lilly 1647. u poglavlju XVI. *Christian Astrology* piše da je Bik "zemljan, hladan, suh, melankoličan, ženski, noćni, nepomičan, domaći ili zvjerinji" znak zemljane trojnosti, južni, "noćna kuća" Venere. [2] Tijelo koje mu pripisuje nisko je, ali puno, snažno i čvrsto građeno, sa širokim čelom, velikim očima, velikim licem, snažnim ramenima, velikim ustima i debelim usnama, debelim rukama i crnom, čupavom kosom. [2]
Među mjestima pod Bikom navodi staje u kojima su konji, niske kuće, kuće gdje se drži stočna oprema, pašnjake i hranilišta daleko od kuća, ravna tla i tla gdje je nedavno krčeno grmlje i zasijana pšenica ili žito. [2] Među zemljama navodi Irsku, Švicarsku, Lorenu, Kampaniju, Perziju, Cipar i Partiju. [2]
U istom poglavlju Lilly daje primjer kako se "zvjerinji" znakovi rabe u prosudbi pitanja: ako je gospodar uzlaznog znaka u takvu znaku, u osobi je nešto od naravi te životinje; za Bika piše da je osoba "postojana i odlučna", a donekle "blatnjava stanja", s nekom skrivenom manom. [2] U toj je prosudbi važan znak u kojem stoji gospodar uzlaznog znaka u času pitanja, ne datum rođenja.
Mit i povijest
Apolodor u *Biblioteci* (3.1.1) pripovijeda da je Zeus zavolio Europu, kći Agenorovu (neki kažu Feniksovu), pretvorio se u pitomog bika, posjeo je na leđa i morem odnio na Kret, gdje je rodila Minoja, Sarpedona i Radamanta. [5] O zviježđu u tom odlomku nema ni riječi.
Higin u *Astronomici* (2.21) kaže da je bik, prema Euripidu, postavljen među zvijezde jer je Europu nepovrijeđenu preveo na Kret. [3] "Neki", dodaje, pričaju da je Jupiter, kad je Io pretvorena u kravu, kako bi joj se činilo da joj je udovoljio, to među zvijezde postavio jer se prednji dio vidi kao bik, a ostatak tijela slabije. [3] Tu su dakle dvije različite junakinje za isti prizor.
Arat u pjesmi *Phaenomena* (3. stoljeće prije Krista) ne pripovijeda mit: Bik je čučeći i rogat, "vrlo nalik", a glava mu je tako jasno ocrtana da bi je zvijezde drukčije ni ne oblikovale; Hijade su razasute po njegovu čelu, a na ekvinocijskom krugu Arat navodi Ovna i Bikova koljena. [4] Orion je, piše, položen ukoso ispod Bikova prednjeg dijela. [4]
Plejade Arat smješta uz Perzejevo lijevo bedro: "u pjesmama ljudi" ima ih sedam, a oku se vidi šest; imenuje ih Alkiona, Merope, Kelaino, Elektra, Sterope, Tajgeta i Maja. [4] Higin Hijade, prema Ferekidu, drži sedmero Liberovih (Dionizovih) dojilja koje je Jupiter počastio mjestom među zvijezdama. [3] Zašto Plejada vidimo šest, objašnjava time što je šest od sedam bilo s besmrtnicima, a Merope se udala za Sizifa, smrtnika, pa joj je zvijezda zamračena. [3] Neki su, bilježi, Plejade kasnije nazvali Bikovim repom, a stariji su ih astrolozi crtali odvojeno. [3]
Što kaže znanost
Astrološki Bik trideset je stupnjeva ekliptike koji slijedi nakon prvih trideset stupnjeva, Ovna, računatih od točke proljetnog ekvinocija; to nije zviježđe Bik. [1] Robbins u bilješci uz Ptolemejevo poglavlje I.10 upozorava da se takav znak "vrlo razlikuje" od zviježđa istog imena i da je zbog toga Origen prvi iznio prigovor astrologiji. [1]
NASA-in dokument Night Sky Networka tumači to ovako: zbog precesije, ljuljanja Zemljine osi s razdobljem od oko 26 000 godina, Sunce više ne zauzima tradicionalna zviježđa astroloških znakova; "znakovi" su pomaknuti otprilike za jedno zviježđe. Znak pokriva 30 stupnjeva, a granice suvremenih zviježđa različitih su veličina, pa Sunce pred svakim od njih ostaje različito dugo. [6]
Fizičar Shawn Carlson objavio je 1985. u časopisu *Nature* dvostruko slijepi test teze da se astrološkim kartama rođenja mogu točno opisati osobine ispitanika. [7] Prema opisu T. Jayaramana, sudjelovalo je 116 ispitanika i oko 28 astrologa; astrolozi su među tri psihološka profila trebali odabrati onaj koji pripada horoskopu, a očekivali su da će pogoditi barem u polovici slučajeva. U tom je izboru pogodak slučajem jedna trećina, i toliko su i pogodili. [8]
Američko nacionalno vijeće za geokozmička istraživanja, organizacija astrologa, pomagalo je u pripremi pokusa. [8]
Povezane stranice
Za daljnje istraživanje
- Atlas tajni: članak Astrologija (povijest, novinski horoskop, Carlsonov pokus).
- Povezano u kući: *Ptolemejev Tetrabiblos*, *William Lilly i Christian Astrology*, *Keplerovi horoskopi*.
Izvori
- Ptolemy. Tetrabiblos. Prijevod F. E. Robbins, Loeb Classical Library, Harvard University Press, 1940. (javno vlasništvo; poglavlja I.9, I.10, I.11, I.12, I.17, I.18, I.19, II.3 i II.11 s bilješkama prema digitalizaciji Billa Thayera)
- Lilly, W. Christian Astrology modestly treated of in three books, London 1647., poglavlje XVI. (Internet Archive, Wellcome Library)
- Hyginus. De astronomia (Astronomica) 2.21, latinski tekst (The Latin Library); prijevod navedenih mjesta s latinskog
- Aratus. Phaenomena. Prijevod G. R. Mair, Loeb Classical Library, 1921. Theoi Classical Texts Library
- Apollodorus. The Library 3.1.1. Prijevod J. G. Frazer, Loeb Classical Library, 1921. Perseus Digital Library
- Where are the Planets? Star Maps, NASA/JPL Night Sky Network i Astronomical Society of the Pacific, 2008.
- Carlson, S. (1985). A double-blind test of astrology. Nature, 318, 419-425. (otvoren je samo sažetak i popis literature na stranici časopisa)
- Jayaraman, T. (1997). Članak o astrologiji i znanstvenim provjerama, Institute of Mathematical Sciences, Chennai