Horoskop i znakovi zodijaka: povijest i značenje
Što su o dvanaest znakova zodijaka pisali Ptolemej u 2. stoljeću i William Lilly 1647., kako su se znakovi razlikovali od zviježđa i što je u današnjem horoskopu po datumu rođenja novo.

Ukratko
- Zodijak je pojas neba kojim se Sunce prividno kreće tijekom godine; podijeljen je na dvanaest znakova od po trideset stupnjeva, redom Ovan, Bik, Blizanci, Rak, Lav, Djevica, Vaga, Škorpion, Strijelac, Jarac, Vodenjak i Ribe. [1][2]
- U odlomcima koje smo pročitali Ptolemej (2. stoljeće) znakove opisuje prema godišnjim dobima, planetima, zvijezdama i narodima; Lilly 1647. dodaje tijelo, mjesta i zemlje. [1][3]
- Znak nije zviježđe: tropski znakovi vezani su uz ravnodnevnice i suncostaje, pa su se zbog precesije razišli s istoimenim zviježđima. [1][4]
- Dvostruko slijepi test iz 1985. nije pokazao da horoskopi pogađaju osobine bolje od slučaja. [5]
Što je znak zodijaka?
Arat, grčki pjesnik 3. stoljeća prije Krista, zodijak opisuje kao kružni pojas: u njemu su, redom, Rak, Lav, Djevica, Kliješta (Vaga), Škorpion, Strijelac, Jarac, Vodenjak, Ribe, Ovan, Bik i Blizanci, "dvanaest ukupno", a Sunce njima vodi cijelu godinu. [2] To su zviježđa, različito velika, a Arat ih opisuje kao likove na nebu, ne kao osobine.
Astrolozi su od toga pravili ekliptiku od 360 stupnjeva podijeljenu na jednake dijelove od po trideset. Ptolemej piše da znak Ovan počinje u točki proljetnog ekvinocija, a Robbins, urednik Loebova izdanja, u bilješci dodaje da se takav znak "vrlo razlikuje" od zviježđa istoga imena. [1] To je ključna razlika: astrološki Ovan danas je, prema Robbinsu, gotovo posve u zviježđu Riba, a prema NASA-inu dokumentu odnos znakova i zviježđa zbog precesije razlikuje se otprilike za jedno zviježđe. [1][4]
Kako su stariji priručnici opisivali znakove?
Ptolemej u Tetrabiblosu znakove razvrstava ovako: Ovan i Vaga ekvinocijski su, Rak i Jarac solsticijski, a Bik, Lav, Škorpion i Vodenjak "čvrsti"; ostali su "dvotjelesni". [1] Znakovi se izmjenjuju kao muški i dnevni te ženski i noćni, s Ovnom kao polazištem. Planetima su dodijeljeni kao "kuće": Lav Suncu, Rak Mjesecu, Jarac i Vodenjak Saturnu, Strijelac i Ribe Jupiteru, Škorpion i Ovan Marsu, Vaga i Bik Veneri, Blizanci i Djevica Merkuru. Dvanaest je znakova podijeljeno u četiri trokuta, a svaki trokut ima gospodare i jedan dio svijeta. [1] Ptolemej u drugoj knjizi iz toga izvodi značajke cijelih naroda, ne pojedinaca; kod njega je Ovan vezan uz Britaniju, Galiju i Germaniju, Lav uz Italiju i Siciliju, Škorpion uz sjevernu Afriku. [1]
Lilly 1647. u poglavlju XVI. Christian Astrology daje za svaki znak isti obrazac: koliko je vruć ili hladan, suh ili vlažan, muški ili ženski, kojoj trojnosti pripada (vatrenoj, zemljanoj, zračnoj ili vodenoj), koja mu je kuća, koja mjesta i zemlje pod njim stoje i kako izgleda tijelo koje on predstavlja. [3] Taj je opis prvenstveno praktičan: služi astrologu da prosudi pitanje i prepozna osobu ili mjesto, a primjer iz iste knjige pokazuje da se ćud opisuje prema znaku koji uzlazi na horizontu u času pitanja i prema vladaru tog znaka. [3] Pojedinačni znakovi obrađeni su u člancima Ovan, Lav i Škorpion.
Što je u horoskopu nastalo poslije?
U zapadnoj tropskoj astrologiji Sunčev se znak određuje prema položaju Sunca unutar dvanaest jednakih dijelova ekliptike, a Ovan počinje u proljetnoj ravnodnevnici [1]; zato se Sunčev znak ne mora podudarati sa zviježđem u kojem se Sunce astronomski nalazi. NASA-in dokument Night Sky Networka "znak po Suncu" opisuje pojednostavljeno, kao zviježđe u kojem se Sunce tradicionalno nalazilo u času rođenja. [4] Lilly osobu opisuje prema znaku koji uzlazi na horizontu u času pitanja, a ne prema znaku u kojem je Sunce; Ptolemej u odlomcima koje smo pročitali znakove opisuje kroz godišnja doba, planete i zemlje. [1][3] Današnji novinski horoskop prema Sunčevu znaku oblikovao se tek u 20. stoljeću: 1930. britanski je astrolog R. H. Naylor u londonskom Sunday Expressu objavio analizu karte novorođene princeze Margaret, a potom stupac s općenitim prognozama za ljude rođene u idućem tjednu; takvi kratki zapisi ne traže individualnu kartu, a Naylor se oslanjao na prethodno Sunčevim znakom usmjereno shvaćanje Alana Leoa. [8] Širi pregled donosi Atlas tajni.
Legenda
Za dva zviježđa zodijaka sačuvano je u izvorima koje smo čitali više priča o postanku: ovan sa zlatnim runom koji je odnio Friksa i Helu (Higin, tri objašnjenja) i škorpion koji je ubio Oriona (spominje se u više izvora, među njima Heziod, Arat, Higin i Ovidije, s razlikama u pojedinostima; Arat govori o njihovu odnosu na nebu). [6][7]
U Ptolemejevu priručniku znakovi se tumače godišnjim dobima i planetima, a ne pričama o zviježđima. [1]
Što znamo
- Zodijak od dvanaest znakova rabi se u grčkom pjesništvu (Arat, 3. st. pr. Kr.) i u Ptolemejevu priručniku (2. st.). [1][2]
- Lilly 1647. daje tablični opis znakova; njegovi opisi odnose se na tijelo, mjesta i zemlje. [3]
- Znak od trideset stupnjeva nije zviježđe; zbog precesije se odnos tropskih znakova i istoimenih zviježđa pomaknuo otprilike za jedno zviježđe. [1][4]
- Carlsonov dvostruko slijepi test iz 1985. nije pokazao da astrolozi mogu povezati natalne karte s osobinama ispitanika uspješnije nego slučaj. [5]
Otvorena pitanja
- Kada je i gdje nastala podjela zodijaka na dvanaest jednakih znakova? U izvorima koje smo ovdje čitali to ne piše; Atlas tajni donosi suvremeno datiranje.
- Zašto Ovan stoji na početku? Robbins u bilješci uz Ptolemeja bilježi da je to tek nakon Posidonija definitivno prihvaćeno, a da je u egipatskoj "temi svijeta" početni lik bio Rak. [1]
Povezane stranice
Za daljnje istraživanje
- Atlas tajni: članak Astrologija (povijest, novinski horoskop, Carlsonov pokus).
- Pojedinačni znakovi u ovoj kući: [Ovan](/zodijak/ovan), [Bik](/zodijak/bik), [Blizanci](/zodijak/blizanci), [Rak](/zodijak/rak), [Lav](/zodijak/lav), [Djevica](/zodijak/djevica), [Vaga](/zodijak/vaga), [Škorpion](/zodijak/skorpion), [Strijelac](/zodijak/strijelac), [Jarac](/zodijak/jarac), [Vodenjak](/zodijak/vodenjak), [Ribe](/zodijak/ribe).
Izvori
- Ptolemy. Tetrabiblos. Prijevod F. E. Robbins, Loeb Classical Library, Harvard University Press, 1940. (javno vlasništvo; poglavlja I.10, I.11, I.12, I.17, II.3 i II.10 s bilješkama prema digitalizaciji Billa Thayera)
- Aratus. Phaenomena. Prijevod G. R. Mair, Loeb Classical Library, 1921. Theoi Classical Texts Library
- Lilly, W. Christian Astrology modestly treated of in three books, London 1647., poglavlje XVI. (Internet Archive, Wellcome Library)
- Where are the Planets? Star Maps, NASA/JPL Night Sky Network i Astronomical Society of the Pacific, 2008.
- Carlson, S. (1985). A double-blind test of astrology. Nature, 318, 419-425. (otvoren je samo sažetak i popis literature na stranici časopisa)
- Hyginus (Pseudo-). Astronomica 2.20. Prijevod Mary Grant. Theoi Classical Texts Library
- Hesiod, Astronomy fr. 4 (prema Pseudo-Eratosthenes, Catasterismi 32); Pseudo-Hyginus, Astronomica 2.26; Ovid, Fasti 5.493 ff (navodi na stranici Skorpios, Theoi Project)
- The Skeptic, "How a very wrong Royal horoscope put astrology on the map in Britain" (članak o Naylorovu stupcu iz 1930.; prenosi Naylora prema K. Farnell i N. Campionu)