Djevica: znak zodijaka, osobine i povijest
Arat Djevicu zove Pravdom koja je iz zlatnog doba pobjegla na nebo, a Lilly 1647. opisuje čovjeka pod tim znakom kao vitka, crnokosa, bistra duha i rječita.

Ukratko
- Ptolemej (2. stoljeće) Djevicu, uz Blizance, dodjeljuje Merkuru; ženski je znak i dio trokuta Bik, Djevica, Jarac, kojem vladaju Mjesec noću i Venera danju; Merkur u njoj ima "uzvišenje", a Venera "pad". [1]
- William Lilly 1647. opisuje je kao zemljan, hladan, melankoličan, jalov, ženski, noćni i južni znak, a čovjeka pod njom kao vitka, srednje visine, crnokosa, bistra i razborita duha, izvrsna u govoru i sklonog povijesti. [2]
- Arat (3. stoljeće prije Krista) Djevicu prikazuje s klasom u rukama i o njezinu podrijetlu ne odlučuje; priča o Pravdi koja je nekoć živjela među ljudima u njega je zasebna "druga priča". Higin donosi više imena i roditelja pod kojima je zovu. [3][4]
- Znak od trideset stupnjeva ekliptike nije zviježđe; test astrologije iz 1985. nije pokazao da horoskop opisuje osobine bolje od slučaja. [1][6][7][8]
- Element: Zemlja
- Planet: Merkur
- Razdoblje: otprilike od 23. kolovoza do 22. rujna, datumi se razlikuju po godini i tradiciji
Ptolemej Djevicu ubraja među "dvotjelesne" znakove (Blizanci, Djevica, Strijelac, Ribe): oni slijede čvrste znakove i, kako piše, dijele svojstva dvaju vremenskih stanja. [1] Robbins u bilješci uz to poglavlje dodaje da su svi ti znakovi prikazani kao dvotjelesni, osim Djevice, a uz poglavlje o zvijezdama bilježi da se Djevica prikazivala kao krilata žena s pšeničnom stabljikom u lijevoj ruci, čiji je vrh označen sjajnom zvijezdom Spikom. [1] Merkur, koji nikad nije dalje od Sunca od jednog znaka, dobio je preostala dva znaka uz kuće Svjetala, Blizance i Djevicu. [1] Uzvišenje ima u Djevici jer ona označuje "suhu jesen", a Veneri, vlažnoj po naravi, Djevica je "pad". [1]
Što tradicija kaže
Ptolemej u drugoj knjizi opisuje narode, ne pojedince. Babilonija, Mezopotamija i Asirija "bliske su Djevici i Merkuru", pa su, kaže, proučavanje matematike i promatranje pet planeta posebna crta tih naroda. Stanovnici Helade, Ahaje i Krete također su bliski Djevici i Merkuru te su "bolji u razmišljanju", ljubitelji učenja, i dušu vježbaju radije nego tijelo. [1]
Zvijezde u Djevici Ptolemej opisuje pojedinačno: one u glavi i na vrhu južnoga krila djeluju poput Merkura i, manje, Marsa; Spika poput Venere i, manje, Marsa; sjajna zvijezda na sjevernom krilu, Vindemiator, poput Saturna i Merkura. [1] U poglavlju o vremenu piše da je Djevica u cjelini "vlažna i s olujama s grmljavinom". [1]
Lilly 1647. u poglavlju XVI. *Christian Astrology* piše: Djevica je zemljan, hladan, melankoličan, jalov, ženski, noćni i južni znak zemljane trojnosti. [2] Tijelo koje joj pripisuje vitko je i srednje visoko, ali skladno, put rumenosmeđa, kosa crna, lice ugodno, ali "ne lijepo stvorenje", glas tanak i prodoran, udovi skloni kratkoći; duša "bistra i razborita", prosudbom ispravna, izvrsno rječita, marljiva i sklona povijesti, bio to muškarac ili žena. [2]
Mjesta pod Djevicom: radna soba s knjigama, ormar, mljekara, polja žita, žitnice, sladare i stogovi sijena ili ječma, pšenice i graška te mjesto gdje se čuvaju sir i maslac. [2] Među zemljama Lilly navodi južni dio Grčke, Hrvatsku, atensko područje, Mezopotamiju, Afriku, jugozapad Francuske, a među gradovima Pariz, Jeruzalem, Rodos i Lyon. [2] U poglavlju XVII. Lilly uči da se osoba prosuđuje prema znaku kuće koja je označuje, znaku u kojem je gospodar te kuće i znaku u kojem je Mjesec, a popis mjesta i zemalja služi kad se traži izgubljena stvar ili procjenjuje putovanje. [2]
Mit i povijest
Arat u pjesmi *Phaenomena* piše da ispod obiju nogu Volara (Bootesa) valja potražiti Djevicu, koja u rukama nosi sjajni Klas. Je li kći Astreja, "koji je, kažu, nekoć bio otac zvijezda", ili nekog drugog oca, kaže, neka joj put bude spokojan. [3]
Zatim Arat pripovijeda "drugu priču": Djevica je nekoć živjela na zemlji, ljudi su je zvali Pravda (Dike), sazivala je starješine na trgu ili na širokim cestama i poticala ih na blaže presude. Dok je zemlja othranjivala zlatni naraštaj, boravila je među ljudima; za srebrnoga im se javljala sve rjeđe i samo uvečer, a kad se rodio brončani naraštaj, koji je prvi iskovao razbojnikov mač i prvi jeo meso orače vola, ogadio joj se i ona je uzletjela na nebo, gdje se i sad noću vidi blizu Volara. [3]
Higin u *Astronomici* (2.25) navodi više inačica. Heziod je, kaže, zove kćeri Jupitera i Temide; Arat da je kći Astreja i Aurore (Higin tako prenosi Arata, ali u Aratovu tekstu podrijetlo ostaje otvoreno); zbog pažnje i pravednosti prozvana je Pravdom, a kad se rodio "brončani rod", odletjela je među zvijezde. Drugi je zovu Fortunom ili Cererom, a oko tih se imena više prepiru zato što joj se glava slabo vidi. [4]
Još dva imena iz iste Higinove natuknice: Erigona, kći Ikara, i Parthenos ("djevica"), dijete Apolona i Krizotemide, koju je Apolon zbog rane smrti postavio među zviježđa. [4] U priči o Ikaru (2.4) Higin kaže da je Jupiter, sažalivši se, postavio među zvijezde Ikara, kojeg su ubili pastiri, i njegovu kći Erigonu, koja je nakon što je našla njegovo tijelo sama okončala život; zato mnogi zovu Ikara Volarom, a Erigonu Djevicom. [4]
Heziod u *Poslima i danima* o odlasku božanstava sa zemlje govori drukčije: kad nastupi željezni naraštaj, zemlju napuštaju Nemeza i Aidos (poštovanje); Astreja se ne spominje. Ovidije u *Metamorfozama* piše da je u željezno doba Astreja, "djevica božanska", posljednja od besmrtnika pobjegla. [5] Isti nebeski lik, dakle, nosi različita imena i različite razloge odlaska, a nijedan od tih tekstova ne govori o osobinama ljudi rođenih pod znakom.
Što kaže znanost
Ptolemejeva i Lillyjeva Djevica trideset je stupnjeva ekliptike, ne zviježđe: Ptolemej znakove računa u razmacima od 30° od solsticija i ekvinocija. [1] NASA-in dokument Night Sky Networka upozorava da se astrološki znakovi ne smiju miješati s astronomskim zviježđima: znakovi pokrivaju po 30 stupnjeva, a granice suvremenih zviježđa različitih su veličina. [6]
Zbog precesije, ljuljanja Zemljine osi s razdobljem od oko 26 000 godina, Sunce više ne zauzima tradicionalna zviježđa astroloških znakova; znakovi se ne poklapaju s istoimenim zviježđima i pomaknuti su otprilike za jedno zviježđe. [6]
Dvostruko slijepi test koji je Shawn Carlson objavio 1985. u *Natureu* provjeravao je mogu li se astrološkim kartama rođenja točno opisati osobine ispitanika. [7] Prema Jayaramanovu opisu, uz 116 ispitanika i oko 28 astrologa rezultat nije bio bolji od slučaja. [8]
Povezane stranice
Za daljnje istraživanje
- Atlas tajni: članak Astrologija.
- Povezano u kući: *Ptolemejev Tetrabiblos*, *William Lilly i Christian Astrology*, *Keplerovi horoskopi*, *Horoskop i znakovi zodijaka*.
Izvori
- Ptolemy. Tetrabiblos. Prijevod F. E. Robbins, Loeb Classical Library, Harvard University Press, 1940. (javno vlasništvo; poglavlja I.9, I.11, I.12, I.17, I.18, I.19, II.3 i II.11 s bilješkama prema digitalizaciji Billa Thayera)
- Lilly, W. Christian Astrology modestly treated of in three books, London 1647., poglavlja XVI. i XVII. (Internet Archive, Wellcome Library)
- Aratus. Phaenomena. Prijevod G. R. Mair, Loeb Classical Library, 1921. Theoi Classical Texts Library
- Pseudo-Hyginus, Astronomica 2.4 i 2.25. Prijevod Mary Grant, The Myths of Hyginus, University of Kansas Publications in Humanistic Studies, 1960. (ToposText)
- Astraea (Astraia), Theoi Project (citati: Heziod, Works and Days 172 ff; Ovid, Metamorphoses 1.148 ff, i drugi antički tekstovi)
- Where are the Planets? Star Maps, NASA/JPL Night Sky Network i Astronomical Society of the Pacific, 2008.
- Carlson, S. (1985). A double-blind test of astrology. Nature, 318, 419-425. (otvoren je samo sažetak i popis literature na stranici časopisa)
- Jayaraman, T. (1997). Članak o astrologiji i znanstvenim provjerama, Institute of Mathematical Sciences, Chennai (opis Carlsonova pokusa)