Jarac: znak zodijaka, osobine i povijest
Ptolemej Jarcu daje Saturna za gospodara jer je znak hladan i zimski, Lilly 1647. opisuje suhu, mršavu osobu dugog vrata, a Higin priča da se Pan, bježeći od Tifona, bacio u rijeku i postao napola koza, napola riba.

Ukratko
- Za Ptolemeja (2. stoljeće) Jarac je solsticijski znak: počinje u točki zimskog solsticija, kad se Sunce okreće, pa on u njemu "uzrokuje zimu". Kuća je Saturna, uzvišenje Marsa, a Jupiteru je u njemu "pad". [1]
- William Lilly 1647. opisuje ga kao noćni, hladan, suh, melankoličan, zemljani, ženski i južni znak, "kuću" Saturna i uzvišenje Marsa; tijelo koje mu pripisuje suho je, nevisoko, dugog mršavog lica i dugog sitnog vrata. [2]
- Jarac u antičkim tekstovima ima barem dvije različite priče: kod Higina je to Pan (Aigipan) koji je poprimio oblik koze s ribljim repom, a koza dojilja Amalteja zviježđe je za sebe. [3][4]
- Znak u astrologiji je dio ekliptike od trideset stupnjeva, a ne zviježđe; dvostruko slijepi test iz 1985. nije pokazao da astrološke karte pogađaju osobine bolje od slučaja. [1][6][7][8]
- Element: Zemlja
- Planet: Saturn
- Razdoblje: otprilike od 22. prosinca do 19. siječnja, datumi se razlikuju po godini i tradiciji
Jaracu nije mjesto na početku zodijaka nego na zimskom prijelomu godine. Ptolemej u Tetrabiblosu piše da postoje dva solsticijska znaka, Rak od ljetnog i Jarac od zimskog solsticija, i da su ime dobili po onome što se u njima zbiva: na početku tih znakova Sunce se okreće i mijenja smjer, pa uzrokuje ljeto u Raku, a zimu u Jarcu. [1] Zato je Jarac, kao i njegov sused Vodenjak, "hladan i zimski" znak, a to je razlog zbog kojeg ih Ptolemej dodjeljuje Saturnu, planetu u čijoj prirodi prevladava hladnoća. [1] Mars u Jarcu ima uzvišenje: po Ptolemejevu objašnjenju vatren je po naravi, a u Jarcu to postaje još jače jer je tu najjužnije; za Jupitera je Jarac, naprotiv, "pad". [1] Jarac pripada trokutu Bik, Djevica, Jarac, sastavljenom od tri ženska znaka, koji Ptolemej daje Mjesecu i Veneri. [1]
Što tradicija kaže
Ptolemej u drugoj knjizi ne opisuje pojedinca nego narode. Jarcu pripisuje Indiju, Ariju i Gedroziju, a usred nastanjenog svijeta Trakiju, Makedoniju i Iliriju. [1] Za stanovnike Indije, Arije i Gedrozije piše da su, zbog bliskosti s Jarcem i Saturnom, "ružni, nečisti i zvjerski"; to su ocjene naroda iz 2. stoljeća, ne opisi pojedinaca. [1]
Zvijezde Jarca Ptolemej opisuje pojedinačno: one u rogovima djeluju poput Venere i, donekle, Marsa, one u ustima poput Saturna i donekle Venere, one u nogama i trbuhu poput Marsa i Merkura, a one u repu poput Saturna i Jupitera. [1]
U poglavlju II.7, o tome koga pomrčina pogađa, Ptolemej znakove i zviježđa "morskog" značaja, među njima Jarca, povezuje sa stvorenjima mora i plovidbom flota. [1]
Lilly 1647. u poglavlju XVI. *Christian Astrology* piše: Jarac je kuća Saturna, a znak je noćni, hladan, suh, melankoličan, zemljani, ženski, solsticijski, kardinalni, pomičan, "domaći", četveronožni i južni; uzvišenje je Marsa. [2] Tijelo koje mu pripisuje suho je, nevisoko, s dugim, mršavim i uskim licem, tankom bradom, crnom kosom, uskim podbratkom, dugim sitnim vratom i uskim prsima. [2]
Lilly dodaje i oprez: često je primijetio da uz Jarca na uzlaznom mjestu osoba ima bijelu kosu, ali da je u sedmoj kući uvijek crna, pa je to pripisao naravi obitelji, a ne znaka. [2]
Mjesta pod Jarcem: staja za volove ili krave i telad, alati za ratarstvo ili spremljeno staro drvo, jedra za brodove, torovi i pašnjaci ovaca, ugari, neplodna polja obrasla grmljem i trnjem, gnojišta; u kućama niska, mračna mjesta uz tlo ili prag. Među zemljama navodi Trakiju, Makedoniju, Albaniju, Bugarsku, Štajersku, Orkadske otoke, Cleves i Brandenburg. [2]
Mit i povijest
Higin u *Astronomici* (2.28) kaže da znak nalikuje Aigipanu, kojega je Jupiter htio smjestiti među zviježđa jer je s njim bio othranjen, kao što je smjestio kozu dojilju o kojoj je ranije pisao. Prema Eratostenu, kako ga Higin navodi, Aigipan je u Jupiterovu napadu na Titane među neprijatelje bacio strah koji se zove panikos, a donji dio tijela ima oblik ribe jer je protiv neprijatelja, umjesto kamenja, bacao školjke. [3]
Higin daje i drugu priču: kad su se bogovi okupili u Egiptu, iznenada se pojavio čudovišni Tifon, pa su se preobrazili u druge oblike; Merkur u ibisa, Apolon u pticu, Dijana u mačku. Pan se tada bacio u rijeku, donji dio tijela pretvorio u ribu, a ostatak u kozu, i tako pobjegao, a Jupiter se divio njegovoj dovitljivosti i stavio njegov lik među zviježđa. [3]
Slično je u Higinovim *Fabulama* (196): Pan je naredio bogovima da se preobraze u divlje zvijeri, a po volji bogova stavljen je među zvijezde jer su njegovim upozorenjem izbjegli Tifonovo nasilje; budući da se tada pretvorio u kozu, zvao se Aegocerus, "a mi ga zovemo Capricornus". [3]
Nije isto što i zviježđe Koza (Capra): Higin u 2.13 priča da je koza Amalteja othranila Jupitera, a njezini su kozlići također smješteni među zviježđa zbog majčine dobrote. [4] Amalteja je dakle zviježđe uz Kočijaša, a Jarac je kod Higina lik Pana.
Pseudo-Apolodor (*Biblioteka* 1.42) pripovijeda samo da su Hermes i Aigipan ukrali natrag Zeusove tetive i vratili ih u Zeusa. [3] Priča o postanku zviježđa u tom odlomku ne stoji.
Arat u pjesmi *Phaenomena* (3. stoljeće prije Krista) Aigokeros (Jarca) spominje samo kao lik na nebu: Vodenjak je iza Jarca, koji je postavljen ispred i niže, "gdje se moćno Sunce okreće"; kad Sunce dođe do Jarca, piše Arat, žestoko udaraju južni vjetrovi, a mornara koči mraz s neba. [5] Priče o Panu ili Amalteji u tom tekstu nema. [5]
Robbins u bilješci uz Ptolemeja bilježi da se Jarac prikazuje kao čudovište s kozjom glavom i prednjim nogama te ribljim repom. [1]
Što kaže znanost
Astrološki Jarac trideset je stupnjeva ekliptike od točke zimskog solsticija; Robbins u bilješci uz Ptolemejevo poglavlje I.10 upozorava da se takav znak "vrlo razlikuje" od zviježđa istog imena. [1] NASA-in dokument Night Sky Networka tumači da se zbog precesije, ljuljanja Zemljine osi s razdobljem od oko 26 000 godina, znakovi danas ne poklapaju s istoimenim zviježđima: razlika je otprilike jedno zviježđe. [6]
Fizičar Shawn Carlson objavio je 1985. u časopisu *Nature* dvostruko slijepi test teze da se astrološkim kartama rođenja mogu točno opisati osobine ispitanika. [7] Prema opisu T. Jayaramana, sudjelovalo je 116 ispitanika i oko 28 astrologa; astrolozi su među tri psihološka profila trebali odabrati onaj koji pripada horoskopu, a očekivali su da će pogoditi barem u polovici slučajeva. U tom je izboru pogodak slučajem jedna trećina, i toliko su i pogodili. [8]
Test je provjeravao karte rođenja, ne novinske horoskope prema Sunčevu znaku. Američko nacionalno vijeće za geokozmička istraživanja, organizacija astrologa, pomagalo je u pripremi pokusa. [8]
Povezane stranice
Za daljnje istraživanje
- Atlas tajni: članak Astrologija (povijest, novinski horoskop, Carlsonov pokus).
- Povezano u kući: *Ptolemejev Tetrabiblos*, *William Lilly i Christian Astrology*, *Horoskop i znakovi zodijaka*.
Izvori
- Ptolemy. Tetrabiblos. Prijevod F. E. Robbins, Loeb Classical Library, Harvard University Press, 1940. (javno vlasništvo; poglavlja I.9, I.10, I.11, I.12, I.17, I.18, I.19, II.3 i II.7 s bilješkama prema digitalizaciji Billa Thayera)
- Lilly, W. Christian Astrology modestly treated of in three books, London 1647., poglavlje XVI. (Internet Archive, Wellcome Library)
- Pseudo-Hyginus, Astronomica 2.28; Fabulae 196; Pseudo-Apollodorus, Bibliotheca 1.42 (navodi na stranici Aigipan, Theoi Project; prijevod M. Grant i Aldrich)
- Pseudo-Hyginus, Astronomica 2.13 (navod na stranici Aix Amaltheia, Theoi Project; prijevod M. Grant)
- Aratus. Phaenomena. Prijevod G. R. Mair, Loeb Classical Library, 1921. Theoi Classical Texts Library
- Where are the Planets? Star Maps, NASA/JPL Night Sky Network i Astronomical Society of the Pacific, 2008.
- Carlson, S. (1985). A double-blind test of astrology. Nature, 318, 419-425. (otvoren je samo sažetak i popis literature na stranici časopisa)
- Jayaraman, T. (1997). Članak o astrologiji i znanstvenim provjerama, Institute of Mathematical Sciences, Chennai