Lav: znak zodijaka, osobine i povijest
Ptolemej Lavu daje Sunce za gospodara jer je to jedan od najsjevernijih, najtoplijih znakova, a grčka pjesma o nebu kaže da s Lavom počinje najžešće ljetno sunce.

Ukratko
- Ptolemej (2. stoljeće) Lava određuje kao Sunčevu kuću, zbog položaja: Rak i Lav najsjeverniji su znakovi, najbliži vrhu neba, "najplodniji toplinom". [1]
- Lilly 1647. opisuje ga kao vatren, vruć i suh, "zapovijedajući" i jalov znak, a čovjeka pod njim kao krupna, snažna, valjanog tijela, okrugle glave, kovrčave kose i žestoka pogleda. [2]
- U Aratovoj pjesmi o nebu s Lavom počinje najžešće ljetno sunce; nemejski lav pripada drugoj priči, o Heraklovu prvom podvigu. [3][4]
- Znak Lav trideset je stupnjeva ekliptike, a ne zviježđe; test astrologije iz 1985. nije pokazao da horoskop opisuje osobine bolje od slučaja. [5][6]
- Element: Vatra
- Planet: Sunce
- Razdoblje: otprilike od 23. srpnja do 22. kolovoza, datumi se razlikuju po godini i tradiciji
Zašto Suncu pripada baš Lav, Ptolemej objašnjava zemljopisom neba. Od dvanaest znakova najsjeverniji su, a time i najbliži našem tjemenu i "najplodniji toplinom", Rak i Lav; zato su ih stari dodijelili najvećim nebeskim tijelima, Lav, muški znak, Suncu, a Rak, ženski, Mjesecu. Od Lava prema Jarcu poluobruč je Sunčev, a od Vodenjaka do Raka Mjesečev, i u svakom je poluobruču po jedan znak dodijeljen svakom od pet planeta. [1] Lav je k tome "čvrsti" znak jer slijedi solsticijski znak Raka, te je dio trokuta Ovan, Lav, Strijelac, u kojem su zajedno kuće Sunca, Marsa i Jupitera; u njemu Sunce vlada danju, a Jupiter noću. Ptolemej napominje da je Lav blizu ljetnog solsticija. [1] Ptolemej Lavu pripisuje i narode: Italiju, Cisalpinsku Galiju, Siciliju i Apuliju, a usred nastanjenog svijeta Fenikiju, Kaldeju i Orhenu. [1] Na njegovu srcu stoji svijetla zvijezda Regul, koja prema Ptolemeju djeluje poput Marsa i Jupitera, dok zvijezde u glavi djeluju poput Saturna i, manje, Marsa. [1] Za vrijeme Lava, piše u poglavlju o vremenu, znak je u cjelini "vruć i zagušljiv", s vlažnim i razornim završnim dijelom. [1]
Što tradicija kaže
Lilly 1647. opisuje Lava u poglavlju XVI. *Christian Astrology* kao jedinu kuću Sunca, znak po naravi vatren, vruć i suh, "kolerički", dnevni, "zapovijedajući", "životinjski" i jalov, istočni, iz vatrene trojnosti, muški. [2] Mjesta koja mu pripisuje su ona gdje borave divlje zvijeri: šume, pustoši, strme stjenovite i nepristupačne zemlje, a od ljudskih mjesta kraljevske palače, dvorci, utvrde i parkovi. [2]
Čovjeka predstavlja ovako: velika okrugla glava, krupne, izbuljene oči, bistar vid, pun i velik tijelom, iznad srednje visine, široka ramena i uski bokovi, žuta ili tamnoplava kovrčava kosa, "žestok izraz lica, ali rumen", visoko sangvinična put, snažan, hrabar i djelatan. [2] Među kraljevstvima pod Lavom navodi Italiju, Češku, Alpe, Tursku, Siciliju i Apuliju, a među gradovima Rim, Sirakuzu, Cremonu, Ravennu, Damask i Prag. [2] Te opise Lilly rabi pri prosudbi pitanja: opis tijela prepoznaje osobu, a popis mjesta pokazuje gdje se nešto nalazi. [2]
Mit i povijest
Arat, grčki pjesnik 3. stoljeća prije Krista, u odlomku o Lavu ne spominje nikakav mit. U *Phaenomena* piše da Lav svijetli ispod stražnjih nogu Helike (Velike Medvjedice) i da je tamo "najtoplija Sunčeva ljetna staza": kad se Sunce prvi put spoji s Lavom, polja ostaju bez klasja, šume etezijski vjetrovi obrušavajući se na pučinu, a plovidba veslima više nije prikladna. [3] Zodijački obruč, prema Aratu, siječe Lava "ispod prsa i trbuha po duljini do bokova". [3] To je opis godišnjeg doba, a ne osobine.
Nemejski lav drugi je lik. Heziod u *Teogoniji* kaže da ga je Hera othranila i naselila u brdima Nemeje kao pošast za ljude; snaga Herakla ga je svladala. [4] U Pseudo-Apolodorovoj *Biblioteci* Heraklu je prvi zadatak donijeti kožu nemejskog lava, nepobjedive zvijeri koju je rodio Tifon; strijele nisu pomogle, pa je Heraklo toljagom natjerao lava u špilju s dva ulaza, jedan zatvorio i u drugi ušao te ga zadavio rukom, a kožu odnio u Kleone. [4] U ta dva teksta lav nije zviježđe.
Pseudo-Higin (Astronomica 2.24) kaže da je lav stavljen među zvijezde jer ga smatraju kraljem zvijeri, a neki pisci, dodaje, povezuju ga s Heraklovim prvim djelom, kad ga je ubio goloruk. [8] Da ga je Hera postavila među zvijezde, navodi samo sažetak na stranici Theoi, bez antičkog citata, a Arat u odlomku o Lavu te priče nema. [3][4]
Ptolemej razlog za Lavovo mjesto u zodijaku daje položajem, ne pričom: Lav je dom Sunca jer je među najsjevernijim i najtoplijim znakovima. [1]
Što kaže znanost
Znak Lav trideset je stupnjeva ekliptike koji se broje od proljetnog ekvinocija; to nije zviježđe Lav, a Robbins, urednik Loebova izdanja, u bilješci uz poglavlje I.10 napominje da je zbog toga Origen prvi iznio prigovor astrologiji. [1]
Prema NASA-inu dokumentu Night Sky Networka, "znak po Suncu" tradicionalno je bilo zviježđe u kojem se Sunce nalazilo u času rođenja, no zbog precesije, ljuljanja Zemljine osi s razdobljem od oko 26 000 godina, točka proljetnog ekvinocija, od koje se računa tropski zodijak, postupno se pomiče u odnosu na zviježđa u pozadini, pa se znakovi danas ne poklapaju s istoimenim zviježđima; razlika je otprilike jedno zviježđe. Ekliptika prolazi i kroz zviježđe Zmijonosca, koje se zato u popularnim prikazima naziva trinaestim zviježđem zodijačkog pojasa, no nije dodatni znak tradicionalnog zodijaka. [5]
Carlsonov dvostruko slijepi test iz 1985. objavljen u *Natureu* provjeravao je može li se astrološkim kartama rođenja točno opisati osobine ispitanika. [6] Prema Jayaramanovu opisu, upitnik su odabrali uz suradnju savjetnika astrologa, koji su njegove osobine ocijenili najbližima onome što astrologija može razabrati; vrijeme rođenja ispitanika moralo je biti dokazano na petnaest minuta, a prema tom opisu rezultat nije bio bolji od slučaja ni u prvom izboru (otprilike jedan pogodak od tri), ni u drugom, ni u ocjenama od 1 do 10. [7]
Povezane stranice
Za daljnje istraživanje
- Atlas tajni: članak Astrologija.
- Povezano u kući: *Ptolemejev Tetrabiblos*, *William Lilly i Christian Astrology*, *Tycho Brahe, astronom i astrologija*.
Izvori
- Ptolemy. Tetrabiblos. Prijevod F. E. Robbins, Loeb Classical Library, Harvard University Press, 1940. (javno vlasništvo; poglavlja I.9, I.10, I.11, I.17, I.18, II.3 i II.11 s bilješkama prema digitalizaciji Billa Thayera)
- Lilly, W. Christian Astrology modestly treated of in three books, London 1647., poglavlje XVI. (Internet Archive, Wellcome Library)
- Aratus. Phaenomena. Prijevod G. R. Mair, Loeb Classical Library, 1921. Theoi Classical Texts Library
- Hesiod, Theogony 327 ff; Pseudo-Apollodorus, Bibliotheca 2.74-76 (navodi na stranici Nemean Lion, Theoi Project)
- Where are the Planets? Star Maps, NASA/JPL Night Sky Network i Astronomical Society of the Pacific, 2008.
- Carlson, S. (1985). A double-blind test of astrology. Nature, 318, 419-425. (otvoren je samo sažetak i popis literature na stranici časopisa)
- Jayaraman, T. (1997). Članak o astrologiji i znanstvenim provjerama, Institute of Mathematical Sciences, Chennai (opis Carlsonova pokusa)
- Pseudo-Hyginus, Astronomica 2.24 (prijevod M. Grant, prema navodu na stranici Nemean Lion, Theoi Project)