Ovan: znak zodijaka, osobine i povijest
Ptolemej zodijak počinje Ovnom i daje mu Marsa za gospodara, Lilly 1647. opisuje čovjeka s dugim vratom i crnim obrvama, a grčka pjesma o nebu kaže da je na nebu Ovan slabo vidljiv.

Ukratko
- Za Ptolemeja (2. stoljeće) Ovan je prvi znak zodijaka jer počinje u točki proljetnog ekvinocija; muški je i dnevni znak, "kuća" Marsa, a u njemu Sunce ima svoje uzvišenje. [1]
- William Lilly 1647. opisuje ga kao vatren, vruć i suh, kolerički i "nasilan" znak te navodi vanjštinu koju astrolog od njega očekuje: suho tijelo, jake udove, crne obrve, dug vrat, tamnu put. [2]
- Ovan na nebu povezuje se s ovnom koji je odnio Friksa i Helu; Higin donosi tri različita objašnjenja zašto je ovan među zvijezdama. [3]
- Znak u astrologiji je dio ekliptike od trideset stupnjeva, a ne zviježđe; dvostruko slijepi test iz 1985. nije pokazao da horoskopi pogađaju osobine bolje od slučaja. [1][5][7]
- Element: Vatra
- Planet: Mars
- Razdoblje: otprilike od 21. ožujka do 20. travnja, datumi se razlikuju po godini i tradiciji
Prvo mjesto Ovan ne duguje likovima na nebu nego godišnjem dobu. Ptolemej u Tetrabiblosu piše da je proljetni ekvinocij, to jest Ovan, polazište svih znakova: vlažno proljeće čini prvim dijelom zodijaka, kao što je u svakom živom biću najranija dob najvlažnija i najnježnija. [1] Ovan i Vaga su "ekvinocijski" znakovi, jer Sunce na njihovu početku čini noći jednakima danu, a ujedno su prvi u nizu muških i dnevnih znakova. [1] Mars je prema Ptolemeju gospodar Ovna i Škorpiona: ta dva znaka stoje prema kućama Sunca i Mjeseca u kvadratu, "u skladu s Marsovom razornom i neskladnom naravi". Sunce ima uzvišenje u Ovnu jer od tamo dani i toplina rastu, a Saturnu, kao suprotnosti Suncu, Ovan je "pad". [1]
Što tradicija kaže
Ptolemej u drugoj knjizi ne opisuje pojedinca nego narode. Ovan pripada sjeverozapadnom trokutu (Ovan, Lav, Strijelac) kojem vladaju Jupiter i Mars, a za Ovna navodi Britaniju, Galiju, Germaniju i Bastarniju te, usred nastanjenog svijeta, Celesiriju, Palestinu, Idumeju i Judeju. Za europske narode toga trokuta (Britanija, Galija, Germanija i drugi) kaže da su neovisni, ljubitelji slobode i oružja, vrlo ratoborni, skloni vodstvu i velikodušni. [1]
Zvijezde u Ovnovoj glavi djeluju poput Marsa i Saturna pomiješanih, one u ustima poput Merkura i, umjereno, Saturna, a one u repu poput Venere. [1] U odlomcima koje smo pročitali nema osobina "ljudi rođenih u znaku Ovnu".
Lilly 1647. u poglavlju XVI. *Christian Astrology* o Ovnu piše sustavnije i sažima naslijeđe: znak je muški, dnevni, pomičan, "kardinalni" i ekvinocijski, po naravi vatren, vruć i suh, "kolerički", "životinjski", pohotan, neumjeren i nasilan; dnevna je kuća Marsa, pripada vatrenoj trojnosti i istoku. [2] Tijelo koje mu pripisuje suho je, ne visoko, mršavo ili vitko, ali krupnih kostiju i snažnih udova, s dugim licem, crnim obrvama, dugim vratom, debelim ramenima i tamnosmeđom ili preplanulom puti. [2]
Među zemljama pod Ovnom nabraja Njemačku, Švapsku, Poljsku, Burgundiju, Francusku, Englesku, Dansku, gornju Šleziju, Judeju i Siriju, a među gradovima Firencu, Capuu, Napulj, Veronu i Padovu. Među mjestima navodi pašnjake ovaca i sitne stoke, brdovita tla, sklonište lopova i svježe preorane zemlje. [2]
Lillyjev opis nije "znak po datumu rođenja". U primjeru iz iste knjige, kad prosuđuje pitanje jednog vojnika, vatrenu ćud pripisuje činjenici da je uzlazni znak vatren i da je gospodar uzlaznog znaka u vatrenom znaku. [2] Znak koji opisuje čovjeka je dakle znak na horizontu u času pitanja, ne onaj u kojem je Sunce.
Mit i povijest
Higin u *Astronomici* kaže da je to ovan koji je preko Helesponta nosio Friksa i Helu; da je imao zlatno runo, kažu Heziod i Ferekid. Među zviježđa ga je, prema Higinu, postavila Nefela (Nubes) kao znak vremena sjetve, jer je Ino sjeme prije bila prepržila, što je bio glavni razlog bijega. [3] Higin daje i druge priče. Prema Eratostenu, ovan je sam skinuo zlatno runo i dao ga Friksu kao spomen, pa se među zvijezde popeo sam, i zato je slabo sjajan.
Prema Hermipu, ovan je vodio Liberovu vojsku kroz pješčani kraj Afrike do vode, pa je Liber podigao hram Jupiteru Amonu s likom s ovnovim rogovima i postavio ovna prvim od dvanaest znakova jer je najbolje vodio. Prema Leonu, koji je pisao o egipatskim stvarima, Amon je Liberu doveo veliko stado ovaca, pa se Amonovi kipovi izrađuju s rogovima. [3] Nijedna od tih priča ne mijenja se prema tome kakav bi "karakter" znak imao: svaka objašnjava zašto je ovan na nebu.
Arat u pjesmi *Phaenomena* (3. stoljeće prije Krista) Ovnu daje drukčiju ulogu: lik slabo vidljiv i "bez zvijezda poput noći uz mjesečinu", kojem se položaj nalazi po Andromedinu pojasu, a koji ipak, najdužim krugom, ne trči sporije od Medvjedice Kinosure. [4] U popisu zodijaka stoji uz Ribe, "a nakon njih Ovan i zatim Bik i Blizanci", a ekvinocijski krug prolazi "znakom Ovnom i koljenima Bika". [4] U Aratovoj pjesmi to je nebeska karta, a ne popis osobina.
Robbins, urednik Loebova izdanja, u bilješci uz poglavlje II.10, pozivajući se na Bouché-Leclercqa, piše da je Ovan kao početna točka zodijaka definitivno prihvaćen tek nakon Posidonija i da je u egipatskoj "temi svijeta" polazni lik bio Rak. [1]
Što kaže znanost
Astrološki Ovan prvih je trideset stupnjeva ekliptike od točke proljetnog ekvinocija; Robbins u bilješci uz Ptolemejevo poglavlje I.10 upozorava da se takav znak "vrlo razlikuje" od zviježđa istog imena i da je zbog toga Origen prvi iznio prigovor astrologiji. [1] U bilješci uz I.22 dodaje da je, zbog precesije ekvinocija, "fiktivni znak" Ovan danas gotovo potpuno u zviježđu Riba. [1]
NASA-in dokument Night Sky Networka tumači to ovako: zbog precesije, ljuljanja Zemljine osi s razdobljem od oko 26 000 godina, točka proljetnog ekvinocija, od koje se računa tropski zodijak, postupno se pomiče u odnosu na zviježđa u pozadini, pa se znakovi danas ne poklapaju s istoimenim zviježđima; razlika je otprilike jedno zviježđe. [7]
Fizičar Shawn Carlson objavio je 1985. u časopisu *Nature* dvostruko slijepi test teze da se astrološkim kartama rođenja mogu točno opisati osobine ispitanika. [5] Prema opisu T. Jayaramana, sudjelovalo je 116 ispitanika i oko 28 astrologa; astrolozi su među tri psihološka profila trebali odabrati onaj koji pripada horoskopu, a očekivali su da će pogoditi barem u polovici slučajeva. U tom je izboru pogodak slučajem jedna trećina, i toliko su i pogodili. [6]
Američko nacionalno vijeće za geokozmička istraživanja, organizacija astrologa, pomagalo je u pripremi pokusa. [6]
Povezane stranice
Za daljnje istraživanje
- Atlas tajni: članak Astrologija (povijest, novinski horoskop, Carlsonov pokus).
- Povezano u kući: *Ptolemejev Tetrabiblos*, *William Lilly i Christian Astrology*, *Keplerovi horoskopi*.
Izvori
- Ptolemy. Tetrabiblos. Prijevod F. E. Robbins, Loeb Classical Library, Harvard University Press, 1940. (javno vlasništvo; poglavlja I.9, I.10, I.11, I.12, I.17, I.18, I.19, II.3 i II.10 s bilješkama prema digitalizaciji Billa Thayera)
- Lilly, W. Christian Astrology modestly treated of in three books, London 1647., poglavlje XVI. (Internet Archive, Wellcome Library)
- Hyginus (Pseudo-). Astronomica 2.20. Prijevod Mary Grant. Theoi Classical Texts Library
- Aratus. Phaenomena. Prijevod G. R. Mair, Loeb Classical Library, 1921. Theoi Classical Texts Library
- Carlson, S. (1985). A double-blind test of astrology. Nature, 318, 419-425. (otvoren je samo sažetak i popis literature na stranici časopisa)
- Jayaraman, T. (1997). Članak o astrologiji i znanstvenim provjerama, Institute of Mathematical Sciences, Chennai
- Where are the Planets? Star Maps, NASA/JPL Night Sky Network i Astronomical Society of the Pacific, 2008.