Škorpion: znak zodijaka, osobine i povijest
Antički pisci navode različite razloge zašto je škorpion ubio Oriona, a Lilly 1647. opisuje čovjeka pod tim znakom kao tamnoputog, zdepastog i lukavog.

Ukratko
- Ptolemej (2. stoljeće) Škorpiona, uz Ovna, dodjeljuje Marsu; trokutom Rak, Škorpion, Ribe vlada Mars, uz Mjesec noću i Veneru danju kao suvladare. [1]
- William Lilly 1647. opisuje ga kao hladan, vodenast, noćni i ženski znak, "kuću i radost" Marsa, a čovjeka pod njim kao čvrsta, zdepasta, tamnoputa, dlakava, kratka vrata, u pravilu lukava ("subtill, deceitfull"). [2]
- Mit o škorpionu koji ubija lovca Oriona postoji u najmanje četiri antičke verzije koje se razilaze u tome zašto je Orion kažnjen i tko ga je stavio među zvijezde. [3][4]
- Kliješta koja danas čine Vagu nekoć su pripadala Škorpionu; znak od trideset stupnjeva nije isto što i zviježđe. [1][4][5]
- Element: Voda
- Planet: Mars
- Razdoblje: otprilike od 23. listopada do 22. studenoga, datumi se razlikuju po godini i tradiciji
U Ptolemejevoj shemi dom Marsa su dva znaka, Škorpion i Ovan, a Ptolemej ih opravdava ovako: Mars je suh planet i drži sferu ispod Jupiterove, pa su mu dodijeljena dva znaka koja stoje prema Suncu i Mjesecu u kvadratu, "u skladu s Marsovom razornom i neskladnom naravi". [1] Trokut Rak, Škorpion i Ribe prepušten je samo Marsu, uz Mjesec noću i Veneru danju kao suvladare; Škorpion leži blizu zimskog kruga, a Mjesec u njemu ima svoj "pad". [1] Škorpion je također "čvrsti" znak jer slijedi jesenski ekvinocij. [1]
Što tradicija kaže
U drugoj knjizi Ptolemej znakove veže uz zemlje: Škorpionu pripadaju Metagonitida, Mauretanija i Getulija, a usred nastanjenog svijeta Sirija, Komagena i Kapadokija. [1] Za stanovnike Metagonitide, Mauretanije i Getulije, "bliske Škorpionu i Marsu", kaže da su "žešći i vrlo ratoborni, mesojedi, vrlo nepromišljeni i tako preziru život da ne štede ni jedni druge". Za Siriju, Komagenu i Kapadokiju, uz isti par, bilježi "mnogo smjelosti, nevaljalstva, podmuklosti i marljivosti". [1] Treba imati na umu da su to opisi naroda, ne pojedinca.
Zvijezde u Škorpionovu tijelu Ptolemej opisuje pojedinačno: sjajne na čelu djeluju poput Marsa i donekle Saturna, Antares, srednja, rumenkasta i prilično sjajna zvijezda tijela, poput Marsa i donekle Jupitera, a one u žalcu poput Merkura i Marsa. [1]
Lilly 1647. u poglavlju XVI. *Christian Astrology* piše: Škorpion je hladan, vodenast, noćni, flegmatičan, ženski znak vodene trojnosti, nepomičan i sjeverni, "kuća i radost" Marsa, a "obično predstavlja lukave, prijevarne ljude". [2] Tijelo koje mu pripisuje korpulentno je i snažno, lice nešto široko ili četvrtasto, put tamna i mutna, kosa tamna, gusta i kovrčava, tijelo dlakavo, noge nešto krive, vrat kratak, ukupno "zdepast momak". [2]
Mjesta pod Škorpionom: otrovni gmazovi bez krila, vrtovi, voćnjaci i vinogradi, napuštene kuće uz vodu, blatna i močvarna tla, ustajala jezera, kuhinja i ostava. [2] Među zemljama Lilly navodi sjeverni dio Bavarske, šumoviti dio Norveške, Berberiju, Kataloniju, Valenciju, Urbino, Furlaniju i Messinu. [2] Lillyjev je opis tjelesni i zemljopisni, bez riječi o ćudi osim "lukavosti". [2]
Mit i povijest
Za Škorpiona je sačuvano više verzija istoga mita, svi su vezani uz Oriona. Heziod, prema Pseudo-Eratostenovu *Katasterismoima*, kaže da je Orion otišao na Kretu s Artemidom i Letom i zaprijetio da će pobiti sve zvijeri na zemlji; razljućena Geja poslala je golema škorpiona koji ga je ubo, a Zeus je na molbu Artemide i Lete stavio Oriona među zvijezde "zbog njegove muževnosti", a škorpiona kao spomen na događaj. [4]
Arat (3. stoljeće prije Krista) pripovijeda drukčije: Orion je na Hiosu, tjerajući zvijeri za kralja Enopiona, dotaknuo Artemidinu haljinu, pa je ona poslala škorpiona, koji ga je ranio i ubio; zato, kažu starci, Orion bježi na zapadnom rubu kad škorpion izlazi na istoku. [3]
U Higina (2.26) razlog je hvalisanje: Orion je rekao Dijani i Latoni da može ubiti sve što zemlja rodi; Zemlja je u srdžbi poslala škorpiona, a Jupiter je, diveći se hrabrosti obojice, škorpiona postavio među zvijezde kao pouku ljudima da ne budu odviše samouvjereni; Dijana je zatim molila istu milost za Oriona, pa su zviježđa raspoređena tako da Orion zalazi kad škorpion izlazi. [4]
Ovidije u *Fastima* ima četvrtu inačicu: Orion je rekao da nema zvijeri koju ne može svladati, Zemlja je poslala škorpiona koji je htio ubosti božicu blizanki, Orion ga je zaustavio, a Latona ga je zbog te službe pridružila svijetlim zvijezdama. [4] Isti nebeski prizor, dvoje koji se nikad ne vide zajedno, različito je objašnjen: kao kazna, kao pouka i kao nagrada.
Arat škorpiona vidi i drugdje: Zmijonosac, kaže, stoji čvrsto na škorpionu, "uspravan na njegovu oku i prsima". [3] Taj je prizor na Heveliusovoj karti vrlo uočljiv. Arat škorpionovo izlaženje spominje i kao znak godišnjeg doba za mornare: kad Sunce žeže Strijelca, ne valja se više pouzdati u noć, a izlazak Škorpiona pri kraju noći znak je toga doba. [3]
U povijesti zodijaka važno je da je Škorpion nekoć bio veći. Robbins u bilješci uz Ptolemeja bilježi da su "Kliješta Škorpiona" bila raniji naziv za dio neba koji je poslije nazvan Vagom, a da je današnji naziv ušao u opću uporabu u 1. stoljeću prije Krista; Ptolemej rabi oba imena. [1] Higin opisuje da je znak "podijeljen u dva dijela zbog velikog raspona kliješta", od kojih su naši pisci jedan nazvali Vagom. [4]
Što kaže znanost
Ptolemejev i Lillyjev Škorpion trideset je stupnjeva ekliptike, ne zviježđe. [1] NASA-in dokument Night Sky Networka upozorava da se astrološki znakovi ne smiju miješati s astronomskim zviježđima. Znakovi pokrivaju po 30 stupnjeva, a granice suvremenih zviježđa različitih su veličina, pa Sunce pred svakim od njih ostaje različito dugo. [5]
Zbog precesije, ljuljanja Zemljine osi s razdobljem od oko 26 000 godina, točka proljetnog ekvinocija, od koje se računa tropski zodijak, postupno se pomiče u odnosu na zviježđa u pozadini, pa se znakovi danas ne poklapaju s istoimenim zviježđima; razlika je otprilike jedno zviježđe. Ekliptika prolazi i kroz zviježđe Zmijonosca, lika koji u Aratovoj pjesmi stoji na škorpionu, pa se on u popularnim prikazima naziva trinaestim zviježđem zodijačkog pojasa, no nije dodatni znak tradicionalnog zodijaka. [5]
Dvostruko slijepi test koji je Shawn Carlson objavio 1985. u *Natureu* provjeravao je mogu li se astrološkim kartama rođenja točno opisati osobine ispitanika. [6] Prema Jayaramanovu opisu, uz 116 ispitanika i oko 28 astrologa rezultat nije bio bolji od slučaja. [7]
Povezane stranice
Za daljnje istraživanje
- Atlas tajni: članak Astrologija.
- Povezano u kući: *Ptolemejev Tetrabiblos*, *William Lilly i Christian Astrology*, *Tycho Brahe, astronom i astrologija*.
Izvori
- Ptolemy. Tetrabiblos. Prijevod F. E. Robbins, Loeb Classical Library, Harvard University Press, 1940. (javno vlasništvo; poglavlja I.9, I.11, I.17, I.18, I.19, II.3 s bilješkama (uključujući bilješku uz I.9 o nazivu Vage) prema digitalizaciji Billa Thayera)
- Lilly, W. Christian Astrology modestly treated of in three books, London 1647., poglavlje XVI. (Internet Archive, Wellcome Library)
- Aratus. Phaenomena. Prijevod G. R. Mair, Loeb Classical Library, 1921. Theoi Classical Texts Library
- Hesiod, Astronomy fr. 4 (prema Pseudo-Eratosthenes, Catasterismi 32); Pseudo-Hyginus, Astronomica 2.26; Ovid, Fasti 5.493 ff (navodi na stranici Skorpios, Theoi Project)
- Where are the Planets? Star Maps, NASA/JPL Night Sky Network i Astronomical Society of the Pacific, 2008.
- Carlson, S. (1985). A double-blind test of astrology. Nature, 318, 419-425. (otvoren je samo sažetak i popis literature na stranici časopisa)
- Jayaraman, T. (1997). Članak o astrologiji i znanstvenim provjerama, Institute of Mathematical Sciences, Chennai (opis Carlsonova pokusa)