Vaga: znak zodijaka, osobine i povijest
Arat i Higin Vagu poznaju kao Škorpionova kliješta, Ptolemej je veže uz jesensku ravnodnevnicu i Veneru, a Lilly 1647. opisuje čovjeka pod njom kao visoka i vitka, okrugla i ljupka lica.

Ukratko
- Za Ptolemeja (2. stoljeće) Vaga je ekvinocijski znak, jer počinje u jesenskoj ravnodnevnici; muški je i dnevni, "kuća" Venere (uz Bika), u trokutu Blizanci, Vaga, Vodenjak, a Saturn u njoj ima "uzvišenje", dok je Suncu Vaga "pad". [1]
- William Lilly 1647. opisuje je kao zračan, vruć i vlažan, sangvinički, muški, pomični, ravnodnevni i "ljudski" znak, a čovjeka pod njom kao uspravna, visoka i vitka, okrugla i ljupka lica, žućkaste, glatke i duge kose. [2]
- Arat (3. stoljeće prije Krista) na tom mjestu neba nema Vagu nego Kliješta, "slabog sjaja"; Higin kaže da su "naši pisci" jedan dio Škorpiona nazvali Vagom. Ime Vaga ušlo je u opću uporabu u 1. stoljeću prije Krista. [1][3][4]
- Znak od trideset stupnjeva ekliptike nije zviježđe; test astrologije iz 1985. nije pokazao da horoskop opisuje osobine bolje od slučaja. [1][6][7][8]
- Element: Zrak
- Planet: Venera
- Razdoblje: otprilike od 23. rujna do 22. listopada, datumi se razlikuju po godini i tradiciji
Zašto Vaga počinje u jesenskoj ravnodnevnici, Ptolemej objašnjava godišnjim dobom: ekvinocijski su znakovi Ovan i Vaga jer Sunce na njihovu početku čini noći "točno jednakima danima". [1] Ta su dva znaka, kaže, smatrana muškima i dnevnima, a dodatni je razlog što ekvinocijski krug koji kroz njih prolazi dovršava "prvo i najsnažnije gibanje cijeloga svemira". [1] Venera je "umjerena" i ispod Marsa, pa su joj dana sljedeća dva znaka, "iznimno plodna", Vaga i Bik. [1] Trokut Blizanci, Vaga, Vodenjak sastavljen je od tri muška znaka, nema veze s Marsom nego sa Saturnom i Merkurom; Saturn njime vlada danju, a Merkur noću. [1] Sunce u Ovnu prelazi u sjeverni, viši poluobruč, a u Vagi u južni, niži, pa je Ovan Sunčevo uzvišenje, a Vaga njegov "pad"; Saturn, kao Sunčeva suprotnost, uzima Vagu za uzvišenje. [1]
Što tradicija kaže
Ptolemej u drugoj knjizi opisuje narode, ne pojedince. Baktriju, Kaspiju i Serike, kaže, vežu uz Vagu i Veneru: "bogati su, štovatelji Muza i raskošniji", dok su Tebaida, Oaza i Troglodita također bliski Vagi i Veneri, "pa su žešće i življe naravi i žive u obilju". [1]
Zvijezde u Kliještima Ptolemej opisuje pojedinačno: one na samim krajevima djeluju poput Jupitera i Merkura, one u sredini poput Saturna i, manje, Marsa. [1] U poglavlju o vremenu piše da je Vaga u cjelini "promjenljiva i nestalna", a da su njezini sjeverni dijelovi vjetroviti. [1]
Lilly 1647. u poglavlju XVI. *Christian Astrology* piše: Vaga je zračan, vruć, vlažan, sangvinički, muški, pomični, ravnodnevni, "kardinalni", "ljudski" i dnevni znak zračne trojnosti, zapadni. [2] Tijelo koje joj pripisuje dobro je građeno, uspravno, visoko i "više vitko nego debelo", lice okruglo, ljupko i lijepo, put čisto sangvinička, kosa žućkasta, glatka i duga. [2]
Mjesta pod Vagom: tlo uz vjetrenjače, pilane i radionice bačvara, obronci brda i vrhovi planina, tereni za lov sokolima i lov, pjeskovita i šljunkovita polja, čist i oštar zrak, gornje sobe u kućama i potkrovlja. [2] Među zemljama Lilly navodi višu Austriju, Savoju, Alzas, Livoniju, a među gradovima Lisabon, Beč i Piacenzu. [2] U poglavlju XVII. Lilly uči da se osoba prosuđuje prema znaku kuće koja je označuje, znaku u kojem je gospodar te kuće i znaku u kojem je Mjesec, a popis mjesta i zemalja služi kad se traži izgubljena stvar ili procjenjuje putovanje. [2]
Mit i povijest
Kod Arata ovaj dio neba nema Vagu. U pjesmi *Phaenomena* piše da ispod zavijenog tijela Zmije valja potražiti "moćna Kliješta"; slabo su osvijetljena i nikako sjajna. [3] U popisu zodijaka stoji "iza Djevice Kliješta i sam Škorpion i Strijelac i Jarac", a na drugom mjestu spominje i uzlazak Kliješta, "premda slabo sjaju". [3] U Mairovu prijevodu uz "Kliješta" u uglatim je zagradama dodano "Libra"; to je dodatak izdanja, a ne Aratov tekst.
Higin u *Astronomici* (2.26) piše da je znak Škorpion "podijeljen u dva dijela zbog velikog raspona kliješta"; jedan od njih "naši su pisci nazvali Vagom". Higin za taj dio ne navodi nikakav zaseban mit: ostatak natuknice govori o Škorpionu i Orionu. [4]
Robbins u bilješci uz Ptolemeja bilježi da su "Kliješta Škorpiona" bila raniji naziv za dio neba koji je poslije nazvan Vagom (Zygos), a da je novi naziv ušao u opću uporabu u 1. stoljeću prije Krista; Ptolemej rabi oba imena. [1]
Popis zvjezdanih mitova na stranici Theoi Project bilježi Vagu kao "Astrejine terezije" i upućuje na Higina 2.25, ali Higinov tekst o Djevici, u kojem se spominju Astrej i Pravda, o terezijama ne govori, a ni Aratovi odlomci Vagu ne povezuju s Pravdom. [3][4][5]
Što kaže znanost
Ptolemejeva i Lillyjeva Vaga trideset je stupnjeva ekliptike koji počinju u jesenskoj ravnodnevnici, ne zviježđe. [1] NASA-in dokument Night Sky Networka upozorava da se astrološki znakovi ne smiju miješati s astronomskim zviježđima: znakovi pokrivaju po 30 stupnjeva, a granice suvremenih zviježđa različitih su veličina. [6]
Zbog precesije, ljuljanja Zemljine osi s razdobljem od oko 26 000 godina, Sunce više ne zauzima tradicionalna zviježđa astroloških znakova; znakovi se ne poklapaju s istoimenim zviježđima i pomaknuti su otprilike za jedno zviježđe. [6]
Dvostruko slijepi test koji je Shawn Carlson objavio 1985. u *Natureu* provjeravao je mogu li se astrološkim kartama rođenja točno opisati osobine ispitanika. [7] Prema Jayaramanovu opisu, uz 116 ispitanika i oko 28 astrologa rezultat nije bio bolji od slučaja. [8]
Povezane stranice
Za daljnje istraživanje
- Atlas tajni: članak Astrologija.
- Povezano u kući: *Ptolemejev Tetrabiblos*, *William Lilly i Christian Astrology*, *Keplerovi horoskopi*, *Horoskop i znakovi zodijaka*.
Izvori
- Ptolemy. Tetrabiblos. Prijevod F. E. Robbins, Loeb Classical Library, Harvard University Press, 1940. (javno vlasništvo; poglavlja I.9, I.11, I.12, I.17, I.18, I.19, II.3 i II.11 s bilješkama (uključujući bilješku uz I.9 o nazivu Vage) prema digitalizaciji Billa Thayera)
- Lilly, W. Christian Astrology modestly treated of in three books, London 1647., poglavlja XVI. i XVII. (Internet Archive, Wellcome Library)
- Aratus. Phaenomena. Prijevod G. R. Mair, Loeb Classical Library, 1921. Theoi Classical Texts Library
- Pseudo-Hyginus, Astronomica 2.25 i 2.26. Prijevod Mary Grant, The Myths of Hyginus, University of Kansas Publications in Humanistic Studies, 1960. (ToposText)
- Star Myths (Constellations), Theoi Project (popis zvjezdanih mitova; natuknice Libra i Astraea)
- Where are the Planets? Star Maps, NASA/JPL Night Sky Network i Astronomical Society of the Pacific, 2008.
- Carlson, S. (1985). A double-blind test of astrology. Nature, 318, 419-425. (otvoren je samo sažetak i popis literature na stranici časopisa)
- Jayaraman, T. (1997). Članak o astrologiji i znanstvenim provjerama, Institute of Mathematical Sciences, Chennai (opis Carlsonova pokusa)