Vodenjak: znak zodijaka, osobine i povijest
Ptolemej Vodenjaku daje Saturna za gospodara, Lilly 1647. ga opisuje kao zračan, "ljudski" znak, a antički pisci ne slažu se tko je nebeski nositelj vode: Ganimed ili Deukalion.

Ukratko
- Za Ptolemeja (2. stoljeće) Vodenjak je "čvrsti" znak koji slijedi zimski solsticij, kuća Saturna (uz Jarca), a pripada trokutu Blizanci, Vaga, Vodenjak, kojim danju vlada Saturn, a noću Merkur. [1]
- William Lilly 1647. opisuje ga kao zračan, vruć i vlažan, dnevni, sangviničan, nepomičan, "razuman", "ljudski" i muški znak, glavnu Saturnovu kuću i onu u kojoj se on "najviše raduje"; tijelo koje mu pripisuje čučavo je, debelo ili čvrsto složeno, nevisoko, dugog lica. [2]
- Higin kaže da mnogi u nebeskom nositelju vode vide Ganimeda, kojega je Jupiter, otevši ga, učinio peharnikom bogova, dok Hegesijanaks u njemu vidi Deukaliona i potop. [3][4]
- Znak u astrologiji je dio ekliptike od trideset stupnjeva, a ne zviježđe; dvostruko slijepi test iz 1985. nije pokazao da astrološke karte pogađaju osobine bolje od slučaja. [1][6][7][8]
- Element: Zrak
- Planet: Saturn
- Razdoblje: otprilike od 20. siječnja do 18. veljače, datumi se razlikuju po godini i tradiciji
Vodenjak je "zimski" znak, ali ne njegov početak. Ptolemej u Tetrabiblosu razlikuje solsticijske i ekvinocijske znakove, a iza njih "čvrste": Bik, Lav, Škorpion i Vodenjak slijede znakove u kojima počinje godišnje doba, pa kad je Sunce u njima, vlaga, toplina, suhoća i hladnoća godišnjeg doba, koje je počelo u prethodnom znaku, "dodiruju nas čvršće", ne zato što je vrijeme tada naravno nepovoljnije, nego zato što smo se već navikli i zato jače osjećamo njihovu snagu. [1] Saturnu, u čijoj prirodi prevladava hladnoća, dodijeljeni su znakovi nasuprot Raku i Lavu, Jarac i Vodenjak: hladni su i zimski, a njihov dijametralni odnos prema Suncu i Mjesecu nije "u skladu s dobročinstvom". [1] Vodenjak je dio trokuta Blizanci, Vaga, Vodenjak, od tri muška znaka, koji je Ptolemej dao Saturnu i Merkuru: Saturnu danju zbog njegove sljedbe, Merkuru noću. [1]
Što tradicija kaže
Ptolemej u drugoj knjizi ne opisuje pojedinca nego narode. Vodenjaku pripisuje Sauromatiku, Oksijanu i Sogdijanu, a usred nastanjenog svijeta Arabiju, Azaniju i Srednju Etiopiju. [1] Za ta tri naroda sjeveroistoka piše da su, zbog bliskosti s Vodenjakom i Saturnom, neljubazni, strogi i "zvjerski", a za one u središtu da su mesojedi i ribojedi, nomadi koji vode grub, "zvjerski" život; to su ocjene naroda iz 2. stoljeća, ne opisi pojedinaca. [1]
Zvijezde Vodenjaka Ptolemej opisuje pojedinačno: one u ramenima, lijevoj ruci i ogrtaču djeluju poput Saturna i Merkura, one u bedrima uglavnom poput Merkura i manje poput Saturna, a one u mlazu vode poput Saturna i donekle Jupitera. [1]
U poglavlju II.7, o tome koga pomrčina pogađa, Ptolemej Vodenjaka i Ribe povezuje s "rijekama": takvi znakovi imaju značenje za stvorenja rijeka i izvora. [1]
Lilly 1647. u poglavlju XVI. *Christian Astrology* piše: Vodenjak je zračan, vruć i vlažan znak zračne trojnosti, dnevni, sangviničan, nepomičan, "razuman", "ljudski", muški, glavna kuća Saturna i kuća u kojoj se Saturn najviše raduje, te zapadni. [2] Tijelo koje mu pripisuje čučavo je i debelo ili snažno i dobro složeno, nevisoko, s dugim licem i sangviničnom puti. [2]
Mjesta pod Vodenjakom: brdovita i neravna mjesta, tek iskopana tla ili kamenolomi i mjesta gdje su kopali rudu; u kućama krovovi, strehe i gornji dijelovi; vinogradi ili mjesta uz mali izvor ili glavu vodovoda. [2] Među zemljama navodi Tatarsku, Vlašku, Moskoviju, Vestfaliju, Pijemont, Mediju i Arabiju, a među gradovima Hamburg, Bremen, Trent i Ingolstadt. [2]
Mit i povijest
Higin u *Astronomici* (2.29) piše: mnogi kažu da je Vodenjak Ganimed, kojega je Jupiter, kaže se, učinio peharnikom bogova, oteviši ga roditeljima zbog ljepote; zato je prikazan kao da lije vodu iz urne. [3] U odlomku o Orlu (2.16) kaže da orao koji je Ganimeda ugrabio i dao ga Jupiteru "kao da leti" iznad Vodenjaka, "koji je, kako mnogi zamišljaju, Ganimed". [3] U *Fabulama* (224) Ganimed, Asarakov sin, među smrtnicima koji su postali besmrtni navodi se kao onaj koji je postao Vodenjak "među dvanaest znakova". [3]
Higin navodi i drukčije tumačenje: Hegesijanaks kaže da je to Deukalion, jer su za njegove vladavine s neba pale takve količine vode da je nastao potop. [4]
Pseudo-Apolodor (*Biblioteka* 3.141) pripovijeda da je Zeus Ganimeda oteo orlom i postavio ga za peharnika, i to na nebu. [3] Isti znak, dakle, dvije priče tumače posve različito: kao dar bogova za ljepotu i kao sjećanje na kataklizmu.
Arat u pjesmi *Phaenomena* (3. stoljeće prije Krista) Hydrochoos (Vodenjaka) opisuje samo kao lik na nebu: njegova desna ruka ispružena je kraj konjske glave, a on stoji iza Aigokerosa. [5] Uz njegovu desnu ruku vrte se slabe zvijezde poput rasutih kapi vode, a skupina u kojoj su dvije sjajnije, jedna ispod njegovih stopala, druga ispod repa Kita, u cjelini se zove "Voda". [5] Priče o Ganimedu ili Deukalionu u Aratovu tekstu nema. [5]
U Aratovu popisu zodijaka Hydrochoos dolazi iza Jarca, a ispod njega su smještene dvije Ribe. [5]
Što kaže znanost
Astrološki Vodenjak trideset je stupnjeva ekliptike mjerenih od solsticija ili ekvinocija; Robbins u bilješci uz Ptolemejevo poglavlje I.10 upozorava da se takav znak "vrlo razlikuje" od zviježđa istog imena. [1] NASA-in dokument Night Sky Networka tumači da se zbog precesije, ljuljanja Zemljine osi s razdobljem od oko 26 000 godina, znakovi danas ne poklapaju s istoimenim zviježđima: razlika je otprilike jedno zviježđe. [6]
Fizičar Shawn Carlson objavio je 1985. u časopisu *Nature* dvostruko slijepi test teze da se astrološkim kartama rođenja mogu točno opisati osobine ispitanika. [7] Prema opisu T. Jayaramana, sudjelovalo je 116 ispitanika i oko 28 astrologa; astrolozi su među tri psihološka profila trebali odabrati onaj koji pripada horoskopu, a očekivali su da će pogoditi barem u polovici slučajeva. U tom je izboru pogodak slučajem jedna trećina, i toliko su i pogodili. [8]
Test je provjeravao karte rođenja, ne novinske horoskope prema Sunčevu znaku. Američko nacionalno vijeće za geokozmička istraživanja, organizacija astrologa, pomagalo je u pripremi pokusa. [8]
Povezane stranice
Za daljnje istraživanje
- Atlas tajni: članak Astrologija (povijest, novinski horoskop, Carlsonov pokus).
- Povezano u kući: *Ptolemejev Tetrabiblos*, *William Lilly i Christian Astrology*, *Horoskop i znakovi zodijaka*.
Izvori
- Ptolemy. Tetrabiblos. Prijevod F. E. Robbins, Loeb Classical Library, Harvard University Press, 1940. (javno vlasništvo; poglavlja I.9, I.10, I.11, I.17, I.18, II.3 i II.7 s bilješkama prema digitalizaciji Billa Thayera)
- Lilly, W. Christian Astrology modestly treated of in three books, London 1647., poglavlje XVI. (Internet Archive, Wellcome Library)
- Pseudo-Hyginus, Astronomica 2.16 i 2.29; Fabulae 224; Pseudo-Apollodorus, Bibliotheca 3.141 (navodi na stranici Ganymedes, Theoi Project; prijevod M. Grant i Aldrich)
- Pseudo-Hyginus, Astronomica 2.29, navod o Hegesijanaksu i Deukalionu (stranica Deukalion, Theoi Project; prijevod M. Grant)
- Aratus. Phaenomena. Prijevod G. R. Mair, Loeb Classical Library, 1921. Theoi Classical Texts Library
- Where are the Planets? Star Maps, NASA/JPL Night Sky Network i Astronomical Society of the Pacific, 2008.
- Carlson, S. (1985). A double-blind test of astrology. Nature, 318, 419-425. (otvoren je samo sažetak i popis literature na stranici časopisa)
- Jayaraman, T. (1997). Članak o astrologiji i znanstvenim provjerama, Institute of Mathematical Sciences, Chennai