Broj 13: odakle strah od trinaestorice za stolom
Grose je 1787. zapisao da će jedan od trinaestorice u sobi umrijeti u godini; Lawrence 1898. nabraja objašnjenja od Posljednje večere do Lokija. U hrvatskoj molitvi iz 1903. trinaest je, pak, sam Gospodin Bog.
Ukratko
- Grose 1787. bilježi: kad se u sobi nađe trinaest osoba, jedna će umrijeti u godini. Brand (novo izdanje) navodi isto i dodaje dva tumačenja iz časopisa Gentleman's Magazine, 1796. i 1798. [1][2]
- Lawrence 1898. nabraja objašnjenja: Loki kao trinaesti među bogovima i trinaest valkirija, Posljednju večeru (Juda kao trinaesti gost) i, prema jednom mišljenju, kalendar s trinaest lunarnih mjeseci. Uzrok ne pripisuje samo sjevernoj mitologiji ni samo Posljednjoj večeri. [3]
- Hrvatski zapis iz Vrbove u Slavoniji (Kurjaković, 1903.): u molitvi koja broji od jedan do trinaest odgovor na pitanje „Što je trinaest?“ glasi „Trinaest je sam Gospodin Bog“. [4]
- Tok Thompson 2002. predlaže da su zlokobna značenja broja 13 vezana uz lunisolarne kalendare, a istraživanje iz 2024. o zgradama bez 13. kata zaključuje da se to bolje objašnjava tradicijom nego zaradom. [5][6]
Broj 13 u pregledanim engleskim zapisima nije jednostavno „nesretan“: izvori vezuju zlokobnost uz trinaest osoba u sobi ili za stolom, a o tome odakle to dolazi nude više tumačenja. U pregledanim hrvatskim zapisima nije nađeno vjerovanje o trinaestorici za stolom, nego brojalica u kojoj je trinaest sveto. [1][2][3][4]
Što vjerovanje kaže
Grose (1787.): broj trinaest drži se „iznimno zlokobnim“; kad se trinaest osoba nađe u sobi, jedna će umrijeti u godini. Brand (novo izdanje) to ponavlja gotovo istim riječima. [1][2]
Brand navodi dopisnika Gentleman's Magazinea (kolovoz 1796.) koji pretpostavlja da vjerovanje potječe od Posljednje večere, jer je i tada bilo trinaest osoba za stolom. U bilješci citira i Molinaeusa (Vates, str. 219): ako je na gozbi trinaest uzvanika, vjeruje se da će netko od njih umrijeti u godini, jer je toliko osoba bilo za stolom kad je Krist uoči smrti slavio euharistiju. [2]
Lawrence (1898.) vjerovanje o trinaestorici za stolom naziva tako raširenim da je u Francuskoj odavno pitanje bontona izbjegavati točno trinaest gostiju na večeri. [3]
U hrvatskom zapisu iz Vrbove (Kurjaković, 1903.) trinaest je posljednji broj u molitvi s pitanjima i odgovorima: svakom broju od jedan do dvanaest pripada po jedna sveta stvar (primjerice dvanaest božjih apostola), a trinaest je „sam Gospodin Bog“. Zapis ne spominje nesreću. [4]
Odakle dolazi
Lawrence navodi da je u skandinavskoj mitologiji Loki, „načelo zla“, pratio dvanaest Aesira i bio među njima trinaesti, a da je valkirija bilo trinaest; odatle je, piše, vjerojatno potekla raširena sujeverica o trinaestom gostu za stolom. Uz taj odlomak Lawrence u bilješci navodi Das Kloster, Thorpeovu Northern Mythology i Grimmovu Teutonic Mythology. [3]
Prema Lawrenceu „najprihvaćenije“ je objašnjenje vezano uz Posljednju večeru, na kojoj se Juda katkad prikazuje kao trinaesti gost; on odmah pita zašto Juda, a ne Ivan. Dodaje da je i kod Židova trinaesti mjesec, kod kršćana trinaesti dan godine koja je počinjala Božićem, a u Indiji trinaesta godina života smatrana zlokobnom, pa izvor „gotovo svjetskog“ vjerovanja ne pripisuje samo sjevernoj mitologiji ni samo Posljednjoj večeri. [3]
Prema jednom gledištu koje Lawrence navodi, broj 13 bio je povoljan dok se godina računala u trinaest lunarnih mjeseci od po 28 dana, a ugled mu se pogoršao kad je mjeseci postalo dvanaest. [3]
Brand citira i drugog dopisnika (Gentleman's Magazine, 1798.) koji vjerovanje tumači računom osiguravajućih društava, prema kojem od trinaest slučajno odabranih ljudi jedan umre u godini, i odmah primjećuje da osiguravajuća društva nisu tako stara. [2]
Thompson (2002.) uspoređuje kulture i nalazi da se one u kojima se 13 drži zlokobnim poklapaju s kulturama koje koriste ili su koristile lunisolarne kalendare: otprilike 12,41 lunacija stane u sunčevu godinu, pa kalendar mora računati s trinaestim mjesecom. To je hipoteza, ne dokaz. [5]
Što kaže znanost
Hardesty i Auerbach (2024.) u časopisu Significance pregledali su oko 620 njujorških stambenih zgrada s više od 13 katova: samo 13,5 posto ima stan s adresom na trinaestom katu. Stanovi na preimenovanom katu u sirovim su podacima skuplji, ali se ta razlika nakon usklađivanja uvelike gubi, pa autori zaključuju da se izostavljanje trinaestog kata bolje objašnjava tradicijom nego zaradom. [6]
Rad se bavi zgradama i cijenama, ne time vjeruje li netko da trinaestorica za stolom donose nesreću. [6]
Otvorena pitanja
- Postoji li hrvatski zapis o trinaestorici za stolom ili o broju 13 kao zlokobnom? U Zborniku za narodni život i običaje (knjige 1-12, 1896.-1907.) pretražena je riječ „trinaest“ i nađeni su brojalice i izreke, ali ne vjerovanje o nesretnom broju; pretraga Hrčka nije dala etnološki rad o toj temi. To ostaje praznina u pregledanim izvorima. [4]
- Lokijev navod: Lawrence ne daje izvornu pjesmu ni mjesto u Edi, samo sekundarne izvore, pa je to predaja iz druge ruke, a ne provjerena činjenica. [3]
Povezane stranice
Izvori
- Grose, F. A Provincial Glossary, with a Collection of Local Proverbs, and Popular Superstitions. London: S. Hooper, 1787., str. 69
- Brand, J. Observations on the Popular Antiquities of Great Britain, novo izd. H. Ellis, sv. 3. London: George Bell, 1875.-1877., poglavlje „Charm in odd numbers“, str. 264-265
- Lawrence, R. M. The Magic of the Horse-Shoe, with Other Folk-Lore Notes. Boston: Houghton, Mifflin, 1898., poglavlje „The Number Thirteen“, str. 331-333
- Kurjaković, M. Molitve (Vrbova u Slavoniji), odlomak „Jedinstvo“. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knj. VIII. Zagreb: JAZU, 1903., str. 123 (digitalizirano izdanje, knjige 1-12)
- Thompson, T. (2002). The Thirteenth Number: Then, There / Here and Now. Studia Mythologica Slavica, 5, 145-160 (otvoren sažetak).
- Hardesty, M. i Auerbach, J. (2024). Why do buildings skip the thirteenth floor? Significance, 21(2), 16-19 (otvoren sažetak).