Prosuta sol: odakle dolazi vjerovanje o nesreći

Meltonov popis iz 1620. kao znak nesreće navodi da solnica padne prema tebi, a Brand bilježi da to znači i svađu među prijateljima. Što su stariji engleski zapisi rekli o prosutoj soli i odakle ideja da je sol znak prijateljstva?

Ukratko

  • Melton 1620. među 33 „praznovjerna obreda“ ima i da je nesreća kad solnica padne prema tebi (26.); prema Brandovu zborniku to je značilo da se u obitelji nešto već dogodilo ili će se dogoditi, a i svađu među prijateljima. [1][2]
  • Brand i Lawrence sol povezuju s prijateljstvom: kao nepropadljiva bila je znak prijateljstva, pa je njezino prosipanje tumačeno kao nagovještaj prekida. [2][3]
  • Brand u poglavlju o prosutoj soli ne spominje ni Judu ni Leonardovu *Posljednju večeru*; Lawrence 1898. spominje tradiciju o Judi, ali sol drži starijom i svetom tvari. [2][3]
  • U Valerianovu zapisu, koji Lawrence navodi, prosuta je sol zlokobna, a prosuto vino sretno. [3]

Prosuta sol danas je jedno od najpoznatijih praznovjerja, a u najstarijim zapisima često je preciznija: u Meltonovu popisu ne govori se o svakom prosipanju, nego o solnici koja padne prema osobi za stolom, a kasniji zapisi daju objašnjenje da je sol znak prijateljstva. Što dalje čitamo, to je više tumačenja, a manje zapisa. [1][2][3]

Što vjerovanje kaže

Melton (1620.) kao dvadeset šesti znak navodi da je nesreća kad solnica padne prema tebi. U Meltona, dakle, znak nije svako prosipanje, nego pad solnice prema osobi. [1]

Prema Brandu (u izdanju H. Ellisa), sol koja padne prema osobi držala se zlim znakom: nešto se već dogodilo nekome iz obitelji ili će se dogoditi onome tko je prosuo; značila je i svađu među prijateljima. Brand citira Nathaniela Homea koji među zle znakove ubraja „pad soli prema njima za stolom ili prolijevanje vina na odjeću“. [2]

Biskup Hall u djelu *Characters of Vertues and Vices* (1608., prema Brandu) opisuje praznovjerna čovjeka kojemu sol padne prema njemu: problijedi, pa pocrveni, a smiri se tek kad mu netko od posluge prolije vino u krilo. [2]

Pennant (prema Brandu) piše da je strah od prosipanja soli među Englezima i Nijemcima poznato praznovjerje, tumačeno kao nagovještaj budućih nevolja, osobito obiteljskih svađa. [2]

Odakle dolazi

Brand navodi Baileyjevo objašnjenje: sol se smatrala nepropadljivom i zato je postala znak prijateljstva, pa kad bi pala, osobe među kojima se to dogodilo držale su da prijateljstvo neće potrajati. U odlomku o Pennantu Brand dodaje da su Grci i Rimljani sol miješali s kolačima za žrtve, a Moskovljani smatrali da knez ne može iskazati veću ljubav nego da nekomu pošalje sol sa svoga stola. [2]

Lawrence prenosi Valerianovu *Hieroglyphica* (Lawrence navodi godinu 1586.): sol je znak prijateljstva zbog trajnosti pa se gostima nudila prije ostalih jela, zato „mnogi“ prosipanje drže zlokobnim, a prosuto čisto vino sretnim. Isto tumačenje, u stihovima, daje časopis *British Apollo* 1708. [3]

Lawrence piše da se vjerovanje obično povezuje s tradicijom da je Juda na Leonardovoj slici prevrnuo solnicu, ali drži vjerojatnijim da je sol u davnini smatrana svetom tvari, a Leonardo je uzeo već poznato. Napominje i da neki promatrači solnicu na originalu ne nalaze, dok je na Morghenovoj gravuri jasno prikazana. [3]

Uz prosutu sol zabilježeni su i drugi običaji. Brand piše da je za stolom, gdje se to dogodilo, nesreća smatrana otklonjenom kad se malo prosute soli baci preko lijevog ramena; Pennant to opisuje kao bacanje soli preko ramena u vatru. Lawrence piše da praznovjerni Parižanin baca malo soli iza sebe da pogodi nevidljivog đavla u oko, a to drži ostatkom starog običaja žrtve, što je njegovo tumačenje. [2][3]

Što kaže znanost

Zhang, Risen i Hosey (2014.) navode da ljudi u raznim kulturama pokušavaju „poništiti“ lošu sreću obredima kao što su kucanje u drvo, pljuvanje ili bacanje soli. U pet pokusa sudionici su kucali ili bacali lopticu, ne sol; oni koji su se kretali od sebe smatrali su zamišljenu nesreću manje vjerojatnom. [4]

Autori zaključuju da takvi pokreti „odbijanja“ čine sliku nesreće manje jasnom u mislima, pa i manje vjerojatnom. Pokus je mjerio procjenu vjerojatnosti, ne stvarne događaje i ne govori o prosipanju soli. [4]

Damisch, Stoberock i Mussweiler (2010.) pokazali su da aktiviranje praznovjerja za sreću (izreka, križanje prstiju, amajlija) poboljšava rezultat u golfu, spretnosti, pamćenju i anagramima jer povećava povjerenje u vlastite sposobnosti. Sažetak prosutu sol ne spominje među ispitanim radnjama. [5]

Povezane stranice

Izvori