Tarot karta Đavao: značenje, povijest i simbolika

Court de Gébelin u njoj vidi Tifona, brata Ozirisa i Izide; po Waiteu karta je u 18. stoljeću bila prije simbol životinjske bestidnosti, a kozju glavu, tvrdi on, duguje Eliphasu Léviju.

Ukratko

  • Karta XV ima više naslova: Court de Gébelin (1781.) piše *Typhon*, Waite (1910.) *The Devil*, a na marseilleskoj karti iz Dodalova špila natpis glasi *LE DIABLE*. [1][2][4]
  • Court de Gébelin u liku vidi Tifona, brata Ozirisa i Izide, „zlo načelo“; po Waiteu je osamnaestostoljetna karta bila prije simbol „običnoga životinjskog bestidja“, a kozji lik s bakljom između rogova došao je tek pod utjecajem Eliphasa Lévija nakon 1856. [1][2]
  • U popisu značenja koji Waite sabire iz priručnika uz kartu stoje nasilje, žestina i kob, uz napomenu da suđeno nije zbog toga i zlo; sam Waite u liku vidi lanac i kob tvarnog života. [1]

Karta XV je, prema Waiteu, kroz 18. stoljeće bila drukčija od one koju danas poznajemo. Court de Gébelin 1781. opisuje Tifona s krilima šišmiša, nogama i rukama harpije i rogovima, a Waite 1910. kozu iz Mendesa na oltaru, s dvama okovanim likovima, muškim i ženskim [1][2].

Što tradicija kaže

U popisu značenja koji je Waite 1910. sastavio iz objavljenih priručnika uz kartu XV stoje pustošenje, nasilje, žestina, izvanredni napori, sila i kob, „ono što je suđeno, ali zbog toga nije zlo“. Obrnuta karta znači zlu kob, slabost, sitničavost i sljepoću. [1] To nije Waiteovo vlastito čitanje: proricateljska značenja velike arkane ocjenjuje umjetnima i proizvoljnima. [1]

Njegovo čitanje: lik je prikazan kao rogata koza iz Mendesa s krilima šišmiša, na oltaru; na trbuhu mu je znak Merkura, a na čelu obrnuti pentagram. Desna ruka podignuta je suprotno od blagoslova Hijerofanta, u lijevoj je goruća baklja okrenuta prema zemlji. Dvije figure, muška i ženska, lancima su vezane uz prsten ispred oltara, kao Adam i Eva nakon pada. [1]

Waite piše da likovi imaju repove, znak životinjske naravi, no na licima je ljudska pamet; onaj koji je uzdignut nad njima neće vječno biti njihov gospodar, jer je i on sam sužanj, održavan zlom u sebi i slijep za slobodu služenja. Prema njemu karta prikazuje lanac i kob tvarnog života, a ono što zaista označuje jest „Stanovnik na pragu“ izvan Mističnog vrta, kad su iz njega protjerani oni koji su jeli zabranjeni plod. [1]

Simbolika i povijest karte

**Court de Gébelin: Tifon.** U raspravi iz 1781. karta XV je „slavan egipatski lik, Tifon, brat Ozirisa i Izide, zlo načelo, veliki pakleni demon“; ima krila šišmiša, noge i ruke harpije i rogove jelena, a načinjen je „onoliko ružan i đavolski koliko se moglo“. Pri njegovim nogama su dva mala đavolka dugih ušiju i velika repa, ruku svezanih na leđima i vezana užetom oko vrata za podnožje: „on ne pušta one koji su njegovi“. [2] To je njegov opis jedne karte; teza o egipatskom podrijetlu špila nije potvrđena (vidi *Povijest tarota*).

**Drugi tumač istog sveska.** U prilogu potpisanom „M. le C. de M.“ karta je petnaesta, „Đavao ili Tifon“, posljednja prvog niza, koja narušava nevinost čovjeka i okončava zlatno doba. Lijevu ruku, podignutu i savijenu u laktu, autor čita kao slovo N, a Prometejevu baklju kao dopunu slova M; Tifona povezuje s mitom o Ozirisu i naziva ga ocem zala koja su se raširila zemljom. Dvije okovane figure znače za njega poniženu i podložnu ljudsku narav, a napominje i da se Tifon često shvaća kao zima. [2]

**Tifon i slovo Zain.** U istom prilogu, gdje se karte pridružuju hebrejskim slovima, Tifon (Zain) „navješćuje nestalnost, zabludu, povrijeđenu vjernost, zločin“. [2] To su tumačenja autora, a ne opis stare karte.

**Waiteov opis 18. stoljeća.** Waite piše da je u 18. stoljeću karta bila „očito prije simbol običnog životinjskog bestidja“: glavni lik, osim čudnovate kape, posve je gol, ima krila poput šišmiševih, a ruke i noge pretvorene u ptičje kandže. U desnoj ruci drži žezlo koje završava znakom za koji se držalo da je vatra. [1]

**Noge i kandže.** Waite 1910. za osamnaestostoljetnu kartu piše da lik u cjelini „nije osobito zao“; nema repa, a komentatori koji su tvrdili da su kandže harpijine govorili su nasumce; nema ni boljega razloga ni za predodžbu o orlovim kandžama. Za podnožje ga uzicama za ovratnike vežu dva mala đavolka, vjerojatno muški i ženski, s repovima, ali bez krila. [1] Court de Gébelin (1781.) pak piše o nogama i rukama harpije. [2]

**Eliphas Lévi.** Waite piše da je od 1856. utjecaj Eliphasa Lévija i njegova nauka o okultizmu promijenio lice karte, pa se ona sada pojavljuje kao „pseudobafometski“ lik s kozjom glavom i velikom bakljom među rogovima; sjedi, a ne stoji, i u donjem dijelu tijela ima hermetski kaducej. [1] Uz to Waite piše da Lévi, s više podsmijeha no obično prema umijećima koja se pravio da poštuje, tvrdi da je bafometski lik okultna znanost i magija. [1]

**Papus.** U Papusovu djelu *Le Tarot Divinatoire* mali su đavoli zamijenjeni golim ljudskim bićima, muškim i ženskim, koja su svezana samo jedno za drugo, što Waite hvali kao poboljšanu simboliku. [1]

**Marseilleski špil.** Na Dodalovoj karti (Lyon, između 1701. i 1715.) iznad lika stoji broj XV, a ispod natpis *LE DIABLE*; uz središnji lik stoje dva manja rogata lika. [4]

**Kasnije čitanje.** Joseph Campbell u knjizi *Tarot Revelations* (1993.), kako je sažima Hofer, Đavla (XV) čita kao „odvratnost života provedenog u putenosti i oholosti“ i svrstava ga u niz koji naziva nadnaravnim. [3]

Što znamo

  • Karta XV u Dodalovu marseilleskom špilu (Lyon, 1701.-1715.) zove se *Le Diable*; Court de Gébelin (1781.) je naziva Tifonom i opisuje s krilima šišmiša i rogovima. [2][4]
  • Prema Waiteu (1910.), kozja glava s bakljom između rogova nastala je od 1856. pod utjecajem Eliphasa Lévija; osamnaestostoljetni lik, piše on, nije bio osobito zao. [1] To je Waiteov sud o povijesti karte, a ne neovisno potvrđena činjenica.
  • Značenja nasilja i kobi Waite bilježi kao sklad starijih priručnika; njegovo je čitanje da lik prikazuje lanac i kob tvarnog života, a ne „zlo“ kao takvo. [1]
  • U zbirci Morgan Library od 35 kataloških jedinica karte iz špila Visconti-Sforza Đavla nema; to opisuje sačuvanu zbirku, a ne izvorni špil. [5]
  • Cavendish (1975.), prema Hoferu, bilježi da se prilično široko vjerovalo kako je karte izumio đavao; to je vjerovanje o kartama općenito, a ne o ovoj karti. [3]
  • Koppovo istraživanje (1983.), koje Hofer sažima, uključivalo je Đavla među tri karte čije su odgovore Jungovi analitičari razvrstavali po arhetipovima. [3]

Povezane stranice

Izvori