Četverolisna djetelina: zašto se smatra srećom
Lovretić je 1902. u Otoku zapisao da četverolista djetelina nosi sreću u lovu, a Wright 1913. njezin nalaz nabraja među sretnim znakovima. Dyer 1889. pak piše o vilama. Što izvori kažu o podrijetlu?
Ukratko
- Lovretić (Otok, 1902.) bilježi da će u lovu biti sretan onaj tko nosi četverolistu djetelinu; Zovko (Herceg-Bosna, 1901.) piše da se četverolista rijetko nalazi, a petolista još rjeđe, i to ondje gdje vila pljune. [1][2]
- Jovović (Crna Gora, 1896.) bilježi i djetelinu s četiri lista u ljubavnom vjerovanju, kojemu se pripisuje moć izazivanja ljubavi. [3]
- Wright 1913. u popisu sretnih znakova navodi „naći četverolisnu djetelinu“; Lovretić (Otok, 1902., str. 116) bilježi da je djetelina s četiri lista „vilovska trava“ i da će biti sretan tko je nađe cijeli vijek. [4][10]
- Dyer 1889. piše da je četverolisna djetelina čarobni talisman koji nositelju omogućuje da otkrije gdje su vile. [6]
- Radovi o bijeloj djetelini istražuju genetiku broja listića; sreću ne ispituju. [7]
U starijim zapisima četverolisna djetelina ima nekoliko različitih značenja: sreća u lovu, sreća u svakom poslu, rijetkost vezana uz vile, ljubavna moć i talisman za viđenje vila. Zajedničko je uvjerenje da je neobična, a nekoliko je zapisa veže uz vile. [1][2][3][4][6][10]
Što vjerovanje kaže
Lovretić (Otok kraj Vinkovaca, objavljeno 1902.), među vjerovanjima: „Ko ide u lov, neka nosi sobom četverolistu ditelinu, pa će biti sretan.“ [1]
Zovko (Herceg-Bosna, 1901.): „Rijetko se i rijetko more naći i četverolista djetelina“, a petolistu je još teže naći; ona niče samo ondje gdje vila pljune, i dobro je i sretno tko je nađe. [2]
Jovović (Crna Gora, 1896.) djetelinu s četiri lista navodi u zapisu o ljubavnoj moći koju joj narod pripisuje; postupak koji uz to opisuje složen je i ovdje se ne prenosi. [3]
Wright (1913.) među stvarima koje donose sreću nabraja i „naći četverolisnu djetelinu“, uz jasen s parnim brojem listova i devet zrna graška u mahuni. [4]
Brand (sv. 3) u navodu iz pisma čitatelja donosi rimu iz Wiltshirea: jasen s parnim listom ili četverolisna djetelina, pa ćeš prije kraja dana vidjeti dragoga. Pisac dodaje da mu je rimu u djetinjstvu govorila dadilja te da je „irsko praznovjerje o četverolisnom shamrocku“ (djetelini) poznato iz Loverove pjesme. [5]
Odakle dolazi
Lovretić (Otok, 1902.): „Ditelina sa četiri lista je vilovska trava.“ Postala je kad je vrač razdijelio vile na četiri strane svijeta; tko takvu djetelinu nađe, bit će sretan cijeli vijek u svakom poslu, u kući i trgovini, a na putu će nalaziti novac, jer vile mogu donijeti sve osim novca, a ovom se travom i novac nalazi. Isti zapis donosi i priču o vraču koji nesretnom mladiću savjetuje da traži takvu djetelinu. [10]
Dyer (1889.) u poglavlju o biljkama u vilinskoj predaji piše da je četverolisna djetelina čarobni talisman koji nositelju omogućuje da otkrije gdje su vile i da raste samo u njihovim skrovištima; navodi stihove pjesnika Lovera o traženju četverolisne djeteline u vilinskim dolinama. Tako se djetelina ovdje veže uz vile, a ne uz sreću. [6]
Zovkov zapis iz Herceg-Bosne povezuje rijetku djetelinu s vilom: raste ondje gdje je vila pljunula. I tu je riječ o vjerovanju o vilama, a ne o objašnjenju sreće. [2]
Popularni članak portala tportal.hr (2011.) tvrdi da je veza sreće i djeteline „vjerojatno“ nastala povezivanjem djeteline sa svetim Patrikom, zaštitnikom Irske, te da postoji legenda o tome kako je Eva iz raja ponijela djetelinu za sreću. Članak za to ne navodi izvor, pa je to samo označena tvrdnja. [8]
Osim Lovretićeva predanja o četiri strane svijeta, nijedan pregledani zapis ne objašnjava zašto bi baš četiri lista donosila sreću. [1][2][4][6][10]
Što kaže znanost
Tashiro i suradnici (2010.) proučavali su nasljeđivanje svojstava lista kod bijele djeteline (Trifolium repens), uključujući broj listića. Sažetak navodi da su za tri svojstva, među njima i za uobičajenu trolisnost, našli povezane gene; rad ne obrađuje četverolisne biljke ni sreću. [7]
Damisch, Stoberock i Mussweiler (2010.) pokazali su da aktiviranje praznovjerja za sreću (izreka, križanje prstiju, amajlija) poboljšava rezultat u golfu, spretnosti, pamćenju i anagramima jer podiže povjerenje u vlastite sposobnosti. Sažetak djetelinu ne spominje. [9]
Otvorena pitanja
- Kada se i gdje četverolisna djetelina prvi put veže uz sreću? U pregledanim izvorima najraniji su zapisi iz Zbornika (1896.-1902.), a u njima je sreća uz nju vezana uz lov, uz vile i uz novac na putu; u Dyerovu zapisu iz 1889. ona je vilinski talisman. Pretraga Hrčka nije dala članak posvećen četverolisnoj djetelini, što ostaje praznina. [1][2][4][6][10]
Povezane stranice
Izvori
- Lovretić, J. Otok. Vjerovanja. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knj. VII. Zagreb: JAZU, 1902., str. 184 (digitalizirano izdanje, knjige 1-12)
- Zovko, I. Vjerovanja iz Herceg-Bosne (Mani prinosi), odlomak „Petolista djetelina“. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knj. VI. Zagreb: JAZU, 1901., str. 130
- Jovović, M. M. Crnogorski prilozi. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knj. I. Zagreb: JAZU, 1896., str. 102
- Wright, E. M. Rustic Speech and Folk-Lore. London: Oxford University Press, 1913., str. 224 (zaglavlje „Lucky Omens“)
- Brand, J. Observations on the Popular Antiquities of Great Britain, novo izd. H. Ellis, sv. 3. London: George Bell, 1875.-1877., str. 290 (zaglavlje „Physical Charms“)
- Thiselton Dyer, T. F. The Folk-Lore of Plants. London: Chatto & Windus, 1889., str. 84-85 (zaglavlje „Plants in Fairy-Lore“)
- Tashiro, R. M., Han, Y., Monteros, M. J., Bouton, J. H. i Parrott, W. A. (2010). Leaf Trait Coloration in White Clover and Molecular Mapping of the Red Midrib and Leaflet Number Traits. Crop Science, 50(4), 1260-1268 (otvoren sažetak).
- Što sve nosi sreću? tportal.hr, 6. 12. 2011. (tvrdnje o svetom Patriku i Evi, bez navedenih izvora)
- Damisch, L., Stoberock, B. i Mussweiler, T. (2010). Keep Your Fingers Crossed! How Superstition Improves Performance. Psychological Science, 21(7), 1014-1020 (otvoren sažetak).
- Lovretić, J. Otok. Vjerovanja. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knj. VII. Zagreb: JAZU, 1902., str. 116