Poklanjanje noža i oštrih predmeta: zašto se kaže da prekida prijateljstvo
Meltonov popis iz 1620. navodi da ne valja pokloniti dragoj par noževa jer to „reže“ svu ljubav među njima. Grose 1787. uz noževe navodi škare i britve, a hrvatski zapisi iz 1896. i 1902. o nožu govore drukčije. Što kažu stari zapisi?
Ukratko
- Melton je 1620. među 33 „praznovjerna obreda“ naveo da ne valja pokloniti dragoj par noževa jer to „reže“ svu ljubav među njima; tako ga navodi Brand. [1]
- Grose (1787.) uz noževe navodi škare, britvu i svaki oštar ili rezni predmet: nesretno ih je pokloniti dragoj ili prijatelju jer „režu“ ljubav i prijateljstvo. [2]
- Wright (1913.) za engleske pokrajine, Lawrence (1898.) za bavarske seljake i Bergen (1896.) za Sjedinjene Države bilježe isto vjerovanje; Lawrence dodaje da se posljedica izbjegava ako primatelj pri darivanju ljubazno nasmiješi. [3][4][5]
- U hrvatskom Zborniku nije nađen nijedan zapis o poklanjanju noža; o nožu se bilježe drugi znakovi: nož na stolu preko noći (Koprivnica, 1896.) i nož koji ispadne iz ruke (Grude, 1902.). [6][7]
- Srpski članak iz 2024. isto pravilo opisuje kao vjerovanje „kod našeg naroda“, bez izvora. [8]
Da nož kao dar prekida prijateljstvo danas se kaže kao općepoznata istina. Stari zapisi pokazuju da se vjerovanje u engleskom govornom području bilježi još u 17. stoljeću, ali hrvatski zapisi s kraja 19. i početka 20. stoljeća o njemu šute. [1][6][7]
Što vjerovanje kaže
Melton (Astrologaster, 1620., točka 25 u popisu od 33 znaka), kako ga navodi Brand: ne valja da muškarac pokloni dragoj par noževa jer to „reže“ svu ljubav među njima. Brand ovdje navodi i Gayjeve stihove: noževi, kažu, uvijek prekidaju ljubav. [1]
Grose (1787.): nesretno je pokloniti nož, škare, britvu ili svaki oštar ili rezni predmet dragoj ili prijatelju jer „režu“ ljubav i prijateljstvo; uz to zapisuje da se uz dar uzima neznatna naknada, kao pribadača ili četvrt penija. Pronaći nož ili britvu znači zlu sreću i razočaranje. [2]
Wright (1913.), u poglavlju o praznovjerjima engleskih pokrajina: nož, škare ili pribadača darovani prijatelju „režu ljubav“, osim ako se zauzvrat primi novčić; ukršteni noževi znak su skore svađe među prijateljima. [3]
Lawrence (1898.), u poglavlju o željezu kao zaštitnom sredstvu: bavarski seljaci vjeruju da igla darovana prijatelju „ubode na smrt“ postojeće prijateljstvo, kao što ga prekida dar noža ili škara; posljedica se izbjegava ako primatelj pri darivanju ljubazno nasmiješi. [4]
Bergen (1896.), poglavlje „Miscellaneous“, br. 1413: dar noža ili bilo kojeg šiljatog predmeta „reže“ prijateljstvo, pa se, kaže zapis, takav predmet uvijek „prodaje“ za novčić; br. 1414 isto kaže za pribadače (bilježi se kao opće u Sjedinjenim Državama). [5]
Horvat (Koprivnica, 1896.) u odjeljku „O nožu“ ne govori o poklonima: ako na stolu leži nož tako da mu je oštrica okrenuta prema gore, „bodac“ će uvijek moriti ono dijete koje se u to vrijeme rodilo; nož ne smije ostati na stolu u sobi preko noći jer će drugi dan „biti pravde“ (parnice) u kući. [6]
Balarin (Grude u Hercegovini, objavljeno 1902.): ako nož ispadne iz ruke i zabode se, s nekim će se doći u svađu. [7]
Srpski članak (Kurir, 19. 10. 2024.) piše da se oštri predmeti poput noža, britve i igle „nikada“ ne poklanjaju dragim ljudima jer, vjeruje se, takav dar „kod našeg naroda“ s vremenom izaziva svađu i prekid odnosa. Članak ne navodi izvor. [8]
Odakle dolazi
Najstariji zapis u pregledanim izvorima je Meltonov iz 1620. godine, a Brand ga navodi uz Gayjeve stihove; zapis ne kaže odakle pravilo dolazi, nego samo što bi dar noževa učinio ljubavi. [1]
Sva se tumačenja u zapisima svode na istu riječ: nož „reže“ ono što dar treba povezati, ljubav (Melton), prijateljstvo (Wright, Lawrence, Bergen) ili oboje (Grose). Zapisi nude samo tu sliku; nijedan ne iznosi povijesno podrijetlo pravila. [1][2][3][5]
Lawrence nož i škare spominje u poglavlju u kojem nabraja i zaštitnu uporabu željeza i noževa (npr. kraj bolesnika), ali darovanje ne veže uz taj običaj. [4]
U hrvatskom Zborniku (knjige 1-12, 1896.-1907.) zapisi o nožu bilježe druge znakove, od noža na stolu do noža koji ispadne iz ruke; nijedan ne govori o poklanjanju. [6][7]
Što kaže znanost
Beck i Forstmeier (2007.) predlažu da je praznovjerje neizbježna posljedica učenja iz podudarnosti: organizam mora odlučiti kada je podudarnost stvaran uzorak, pa cijenu pogreške „vidim uzorak“ (praznovjerje) treba odvagnuti prema cijeni pogreške „ne vidim ga“ (neznanje). Rad je teorijski opis („verbalni model“) i ne ispituje noževe ni darove. [9]
Otvorena pitanja
- Je li vjerovanje poznato u hrvatskoj tradiciji ili je preneseno novijim putem? Hrvatski zapisi o poklanjanju noža u pregledanim izvorima (Zbornik 1896.-1907., Hrčak) nisu nađeni, a jedini noviji navod je srpski članak bez izvora. Pretraga Zbornika oslanja se na strojno prepoznat tekst pa nije potpuno pouzdana. [6][7][8]
- Je li pravilo od početka obuhvaćalo i škare, britve i igle? Melton navodi samo noževe, a Grose, Wright i Lawrence navode i druge oštre predmete. [1][2][3][4]
Povezane stranice
Izvori
- Brand, J. Observations on the Popular Antiquities of Great Britain, novo izd. H. Ellis, sv. 3. London: George Bell, 1875.-1877., odjeljak „Knives, Scissors, Razors, &c.“, str. 250 (navodi Meltona, Astrologaster, str. 45, točka 25, i Groseov zapis; Meltonov popis od 33 točke provjeren je i u izvorniku iz 1620. na archive.org)
- Grose, F. A Provincial Glossary, with a Collection of Local Proverbs, and Popular Superstitions. London: S. Hooper, 1787., str. 63
- Wright, E. M. Rustic Speech and Folk-Lore. London: Oxford University Press, 1913., poglavlje „Superstitions“, str. 223
- Lawrence, R. M. The Magic of the Horse-Shoe, with Other Folk-Lore Notes. Boston: Houghton, Mifflin, 1898., poglavlje „Iron as a Protective Charm“, str. 40
- Bergen, F. D. (ur.). Current Superstitions: Collected from the Oral Tradition of English-Speaking Folk. Memoirs of the American Folk-Lore Society, sv. IV. Boston i New York: Houghton, Mifflin, 1896., poglavlje „Miscellaneous“, br. 1413 i 1414, str. 144
- Horvat, R. (Koprivnica), u: Narodna vjerovanja s bajanjem. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knj. I. Zagreb: JAZU, 1896., odjeljak „O nožu“, str. 253 (digitalizirano izdanje, knjige 1-12)
- Balarin, N. (po kazivanju Pave Boroje i Pave Bratoš). Gatanje na Grudi (svršetak). Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knj. VII. Zagreb: JAZU, 1902., odjeljak „Gatanje po stvarima“, str. 383
- Kurir.rs, 19. 10. 2024., članak o predmetima koji se ne poklanjaju (potpis L. S.; tvrdnja o oštrim predmetima bez navedenog izvora)
- Beck, J. i Forstmeier, W. (2007). Superstition and belief as inevitable by-products of an adaptive learning strategy. Human Nature, 18(1), 35-46 (otvoren sažetak).