Svrbež lijevog dlana: što znači i odakle dolazi vjerovanje o novcu

U Otoku kraj Vinkovaca zapisano je 1902.: svrbi li desni dlan, dat ćeš novac, a svrbi li lijevi, dobit ćeš ga. Melton je 1620. zapisao obrnuto: svrbež desnog dlana znači da ćeš novac primiti. Što kažu stari zapisi?

Ukratko

  • Josip Lovretić u Zborniku (knjiga VII, 1902.) za Otok kraj Vinkovaca bilježi: svrbi li desni dlan, dat ćeš novac; svrbi li lijevi, dobit ćeš ga. [1]
  • John Melton 1620. među 33 „praznovjerna obreda“ ima i da svrbež desnog dlana znači da će osoba primiti novac; za desnu ruku znak je dakle obrnut od otočkog. [1][2]
  • Antun Radić je 1897. u uputi za sabirače narodne građe među pitanja o gatanju po pojavama na čovjeku uvrstio i „ako te ruka svrbi“. [3]
  • Shakespeareov izraz za dlan koji svrbi (Julije Cezar, IV. čin) znači pohlepu za zlatom, a ne znak. [4]

Pravilo da lijevi dlan znači dobitak, a desni trošak danas se prepričava kao staro i općepoznato. Najstariji zapisi koji su se u otvorenim izvorima našli govore o istom znaku, ali se ne slažu u tome koja je ruka koja, a nijedan ne daje razlog. [1][2]

Što vjerovanje kaže

Lovretić u odjeljku o gatanju po pojavama na čovjeku (Otok kraj Vinkovaca, objavljeno 1902.) navodi: „Ako svrbi desni dlan, dat ćeš novaca. — Ako livi dlan svrbi, dobit ćeš novaca.“ Isti odjeljak bilježi da svrbež očiju znači plakanje, leđa batine, a nogu putovanje. [1]

Melton (1620.) kao dvadeset treći znak navodi da će osoba, kad joj svrbi desni dlan, primiti novac. Njegova točka govori samo o desnom dlanu. [2]

Zapisi se, dakle, slažu da svrbež dlana govori o novcu, ali ne i o smjeru: kod Meltona desni dlan znači primanje, u Otoku desni dlan znači davanje, a primanje se veže uz lijevi. [1][2]

Svrbež drugih dijelova tijela bilježi se kao znak i drugdje, također s protuslovljima. Brand navodi Meltona: svrbež nosa znači da ćeš piti vino, a usana da ćeš nekoga poljubiti; navodi i Nathaniela Homea (1650.), prema kojem svrbež desnog oka znači radosni smijeh. Grose (1787.) piše da će onaj kome svrbi desno oko uskoro plakati, a kome svrbi lijevo, smijati se. [5][6]

Odakle dolazi

Ni Meltonov ni Lovretićev zapis ne daje objašnjenje: oba samo prenose pravilo. Meltonov je najstariji zapis o svrbežu dlana među pregledanim izvorima. [1][2]

Radić je u uputi za sabiranje narodne građe (Zbornik, knjiga II, 1897.) među pitanja o gatanju po pojavama na čovjeku stavio i ono o svrbežu ruke, uz štucanje i pištanje u uhu. Zapisivači su dakle znali da takvo vjerovanje treba tražiti, a Lovretićev se zapis iz Otoka uklapa u taj popis. [1][3]

Brand u poglavlju o zujanju ušiju i svrbežu oka, nosa i usana Meltona citira za nos i usne, ali dlan ne spominje. [5]

U Shakespeareovu *Juliju Cezaru* (IV. čin, 3. prizor) Brut kaže da Kasije ima dlan koji svrbi („itching palm“) jer prodaje službe za zlato. Izraz tu znači pohlepu; izvor svrbež ne tumači kao nagovještaj novca. [4]

Popularne stranice katkad tvrde da pravilo „lijevo primati, desno davati“ potječe od Sasa i Kelta koji su svrbljive dlanove trljali o srebro. Takva tvrdnja stoji bez izvora i ovdje se ne može potkrijepiti zapisima. [8]

Što kaže znanost

Beck i Forstmeier (2007.) predlažu da je praznovjerje neizbježna posljedica učenja iz podudarnosti: organizam koji uči mora odlučiti kada je podudarnost stvaran uzorak, pa cijenu pogreške „vidim uzorak“ (praznovjerje) treba odvagnuti prema cijeni pogreške „ne vidim ga“ (neznanje). Rad je teorijski opis („verbalni model“) i ne ispituje svrbež dlanova. [7]

Otvorena pitanja

  • Koja je ruka „primajuća“, a koja „dajuća“ i zašto se zapisi razlikuju? Izvori razlog ne navode. [1][2]
  • Postoje li stariji ili drugi hrvatski zapisi o svrbežu dlana? U pregledanim izvorima (Zbornik 1896.–1907. i članci iz Hrčka) nije nađen nijedan osim Lovretićeva. [1]

Povezane stranice

Izvori