Štucanje: zašto se kaže da te netko spominje
Kome se štuca, toga netko spominje. Tako je 1896. zapisano u Crnoj Gori, 1898. na Cresu, a 1906. u Riječkoj nahiji. Što zapisi o tom vjerovanju kažu, a što ne?
Ukratko
- U Zborniku za narodni život i običaje zapisi iz Crne Gore (1896.), Otoka kraj Vinkovaca (1897.), Cresa (1898.), Herceg-Bosne (1901., dva zapisa) i Riječke nahije u Crnoj Gori (1906.) bilježe isto vjerovanje: kome se štuca, toga netko spominje. [1][2][3][4][5][8]
- Bortulin s Cresa dodaje da netko može spominjati „za zlo ili za dobro“, a Zovko iz Herceg-Bosne piše da to djeluje i kad su dvije osobe na suprotnim krajevima svijeta. [3][4]
- Antun Radić je 1897. u upitniku za sabirače narodne građe štucanje uvrstio među pojave na čovjeku o kojima treba pitati. [6]
- Nijedan zapis vjerovanje ne tumači; pregled o štucanju opisuje samo refleks i vjerovanja se ne tiče. [1][7]
Da nas netko spominje kad nam se štuca, danas se kaže gotovo uzgred. Zapisi s kraja 19. i početka 20. stoljeća pokazuju da je isto pravilo bilo poznato od Crne Gore do Cresa i Slavonije, ali nijedan ne kaže otkuda je. [1][2][3][4][5][8]
Što vjerovanje kaže
Jovović (Crna Gora, 1896.): „Kad se čovjeku štuca, onda je znak, da ga njeko spominje.“ Zapis uz to spominje i pogađanje o kojoj je osobi riječ. [1]
Lovretić (Otok, 1897.) u odjeljku o običajima uz jelo bilježi da se kome pri jelu štuca vele: „spomihe ga niko“. [2]
Bortulin (Cres, 1898.) štucanje navodi među znakovima „po pojavama na čovjeku“, uz igranje oka i uha te svrbež nosa i ruke: onda te „neki spomine, al za zlo, al za dobro“. I ovdje se spominje pogađanje tko bi to mogao biti. [3]
Zovko (Herceg-Bosna, 1901.) piše da štucavica pogodi čovjeka čim ga netko spomene, makar bio „na kraj bijela svijeta“. [4]
Balarin (Grude u Hercegovini, 1901.) bilježi da se pri štucanju „neko o nama govori“ i da je spominjala ona osoba na čijem se imenu štucanje prekine kad se nabrajaju osobe za koje mislimo da govore o nama. [8]
Jovićević (Riječka nahija u Crnoj Gori, 1906.) u odjeljku o svagdašnjim običajima za stol kratko bilježi: „Kome se štuca, vele, da ga ko spomine.“ [5]
Odakle dolazi
Zapisi samo prenose pravilo; nijedan ne objašnjava otkuda je potekao ni zašto bi spominjanje izazvalo štucanje. [1][2][3][4][5][8]
Radić je 1897. među pitanja o gatanju po pojavama na čovjeku stavio i ono „ako ti se štuca“, uz svrbež ruke i pištanje u uhu. Pitanje pokazuje da je vjerovanje bilo poznato zapisivačima, a o njegovu podrijetlu ne govori ništa. [6]
Na Cresu se štucanje nalazi u istom popisu kao igranje oka i uha, a ne kao zasebno vjerovanje; to je zapis o tome što su ljudi smatrali znakom, a ne o podrijetlu. [3]
Što kaže znanost
Aubignat (2026.) u sažetku pregleda o štucanju odraslih navodi da je u njegovu nastanku riječ o refleksnom luku koji čine ošitni (frenički) i vagusni živac, spojeni u moždanom deblu. To je opis tijela i ne govori ništa o tome da bi nas netko mogao spominjati. [7]
Pregledani znanstveni radovi ne ispituju vjerovanje da štucanje znači spominjanje, pa o toj tvrdnji znanost nema nalaza. [7]
Otvorena pitanja
- Postoje li stariji zapisi od 1896. ili zapisi iz drugih hrvatskih krajeva? U Zborniku (knjige 1-12, 1896.-1907.) pretražene su riječi „štuca“ i „štucavica“; nađeni su samo navedeni zapisi. Pretraga Hrčka nije dala članak posvećen vjerovanju o štucanju, što ostaje praznina u pregledanim izvorima. [1][2][3][4][5][8]
Povezane stranice
Izvori
- Jovović, M. M. Crnogorski prilozi. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knj. I. Zagreb: JAZU, 1896., str. 101 (digitalizirano izdanje, knjige 1-12)
- Lovretić, J. Otok. Običaji. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knj. II. Zagreb: JAZU, 1897., str. 379
- Bortulin, A. Cres. Vjerovanja. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knj. III. Zagreb: JAZU, 1898., str. 274, odlomak „Po pojavama na čovjeku“
- Zovko, I. Vjerovanja iz Herceg-Bosne (Mani prinosi). Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knj. VI. Zagreb: JAZU, 1901., str. 156, odlomak „Čovjek“
- Jovićević, A. Svagdašnji običaji (Riječka nahija u Crnoj Gori). Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knj. XI. Zagreb: JAZU, 1906., str. 54
- Radić, A. Osnova za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knj. II. Zagreb: JAZU, 1897., str. 1-88, odjeljak „Gatanje po pojavama na čovjeku“
- Aubignat, M. (2026). Le hoquet de l'adulte : physiopathologie, démarche diagnostique et prise en charge. La Revue de Médecine Interne (otvoren sažetak, citirano samo o refleksnom luku).
- Balarin, N. (po kazivanju Pave Boroje i Pave Bratoš). Gatanje na Grudi. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knj. VI. Zagreb: JAZU, 1901., str. 312-320 (navod na str. 313)