Zviždanje u kući: što znači i odakle dolazi vjerovanje
Zviždanje u kući danas se prepričava kao loš znak, no pregledani stari zapisi o tome šute. Bilježe zviždanje žena i djevojaka, u engleskim pokrajinama i u Sjedinjenim Državama, te zviždanje na moru. Što je u njima zapravo zapisano?
Ukratko
- U pregledanim starim izvorima nije nađen zapis o zabrani zviždanja u kući; zapisi govore o zviždanju žena i djevojaka te o zviždanju na moru. [1][2][3][4]
- Wright (1913.) među engleskim izrekama bilježi da će zviždeća žena i kokoš koja kukuriče „uplašiti“ starca (Old Lad) iz njegove jazbine; u istoj knjizi „Old Lad“ stoji među vragovim imenima. [1]
- Bergen (1896.) u američkoj zbirci ima četiri rime o zviždećim djevojkama: dvije ih osuđuju, dvije hvale; u istoj zbirci stoji i da se za povjetarac zviždi, što je općenito mornarski običaj. [2]
- Brand i Grose bilježe da je zviždanje na brodu mornarima nepoželjno jer se vjeruje da pojačava vjetar, ali da ga i sami katkad rabe u bezvjetrici. [3][4]
- Srpski članak iz 2017. u naslovu odjeljka kaže da zviždanje tjera „zle sile“, ali i da nije utvrđeno kakav učinak ima; izvor ne navodi. [5]
Da se u kući ne zviždi često se čuje kao pravilo, ali stari zapisi ne govore o kući. Govore o tome tko zviždi (žena, djevojka) i gdje (na moru), a što bi zviždanje u kući donijelo, u njima ne stoji. [1][2][3][4]
Što vjerovanje kaže
Wright (1913.) u poglavlju o poslovicama i izrekama navodi: „A whistling woman and a crowing hen / Will fear the old lad out of his den.“ Izreka nije protumačena; u istoj knjizi „Old Lad“ stoji među vragovim vlastitim imenima (npr. u imenu biljke Old Lad's corn). [1]
Bergen (1896., poglavlje „Miscellaneous“, br. 1335-1339) donosi rime o zviždećim djevojkama: zviždeće djevojke i kokoši koje kukuriču dolaze do lošeg kraja (općenito u Sjedinjenim Državama); zviždeće djevojke i ovce najgora su stoka koju farmer može držati; zviždeća djevojka i ovca koja se smije najbolji su posjed (Sjeverni Ohio); djevojke koje zvižde i kokoši koje kukuriču probijaju se kamo god pođu. Uz to stoji i rima „Whistle before you eat, / Cry before you sleep“ (Baldwinsville, New York). [2]
Brand navodi da mornari zviždanje na brodu drže zlokobnim i da se zviždanje na moru smatra uzrokom pojačanog vjetra, pa ga mornari ne vole, iako ga katkad sami rabe kad nastupi bezvjetrica. Grose (1787.) to isto zapisuje gotovo istim riječima. [3][4]
Bergen (br. 1078) kratko bilježi da se za povjetarac zviždi („Whistle for a breeze“) i da je to općenito mornarski običaj. Zapis zviždanje ne zabranjuje, nego ga opisuje kao način da se pozove vjetar. [2]
Kurir (20. 3. 2017.), u članku o narodnim vjerovanjima Srba, u naslovu odjeljka kaže da zviždanje tjera „zle sile“, a u tekstu da za zvižduk, bilo da sami zviždimo ili ga slušamo, zasad nije utvrđeno kakav učinak proizvodi. Članak ne navodi izvor. [5]
Odakle dolazi
Nijedan pregledani zapis ne objašnjava zašto bi zviždanje bilo loš znak. Wrightova izreka spominje „starca“ (Old Lad), ali ne kaže zašto bi ga zviždeća žena plašila; Brand i Grose zviždanje vežu uz vjetar, a Brand uz to prenosi i mišljenje iz 1763. da mornari rijetko zvižde jer to drže ruganjem vragu koji diže vjetar. [1][3][4]
U Zborniku za narodni život i običaje (knjige 1-12, 1896.-1907.) pretražene su riječi „zviždati“, „zvižduk“ i „fućkati“: zviždanje se javlja uz zmije u pričama o životinjama („zazviždala“, „zviždi“; Hirc, 1896., str. 20-21) i kao poziv stoci, a nijedan zapis ne govori o zabrani ni o znaku zviždanja u kući. [6]
Bergenov zapis o zviždanju za povjetarac i Brandov i Groseov o zviždanju koje pojačava vjetar počivaju na istoj predodžbi: zviždanje može pozvati vjetar. Zapisi je ne prenose na kuću. [2][3][4]
Što kaže znanost
Beck i Forstmeier (2007.) predlažu da je praznovjerje neizbježna posljedica učenja iz podudarnosti: organizam mora odlučiti kada je podudarnost stvaran uzorak, pa cijenu pogreške „vidim uzorak“ (praznovjerje) treba odvagnuti prema cijeni pogreške „ne vidim ga“ (neznanje). Rad je teorijski opis („verbalni model“) i ne ispituje zviždanje. [7]
Otvorena pitanja
- Gdje je i kada zabilježeno pravilo da se u kući ne zviždi? U Brandu (sv. 1-3), Groseu, Wrightu i Bergenu nije nađeno; hrvatski zapis nije nađen u Zborniku (1896.-1907.) ni u pregledanim člancima iz Hrčka. Pretraga se oslanja na strojno prepoznat tekst pa nije potpuno pouzdana. [1][2][3][4][6]
- Je li zabrana u kući preuzeta iz mornarske tradicije ili iz drugog izvora? Zapisi to ne govore. [2][3][4]
Povezane stranice
Izvori
- Wright, E. M. Rustic Speech and Folk-Lore. London: Oxford University Press, 1913., poglavlje „Popular Phrases and Sayings“, str. 174 (izreka), i str. 203 („Old Lad“ među vragovim imenima)
- Bergen, F. D. (ur.). Current Superstitions: Collected from the Oral Tradition of English-Speaking Folk. Memoirs of the American Folk-Lore Society, sv. IV. Boston i New York: Houghton, Mifflin, 1896., br. 1335-1339 (str. 138) i br. 1078 (str. 116)
- Brand, J. Observations on the Popular Antiquities of Great Britain, novo izd. H. Ellis, sv. 3. London: George Bell, 1875.-1877., odjeljak „Omens among Sailors“, str. 239-240
- Grose, F. A Provincial Glossary, with a Collection of Local Proverbs, and Popular Superstitions. London: S. Hooper, 1787., str. 66
- Kurir.rs, 20. 3. 2017. (ažurirano 1. 10. 2017.), članak o narodnim vjerovanjima Srba (kredit Espreso.co.rs/Slovopres; tvrdnja o zviždanju bez izvora)
- Hirc, D. Što priča naš narod o nekim životinjama. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knj. I. Zagreb: JAZU, 1896., str. 20-21 (digitalizirano izdanje, knjige 1-12; pretražen strojno prepoznat tekst svih dvanaest svezaka)
- Beck, J. i Forstmeier, W. (2007). Superstition and belief as inevitable by-products of an adaptive learning strategy. Human Nature, 18(1), 35-46 (otvoren sažetak).