Fehu: značenje rune ᚠ i što se zna o njezinoj uporabi
Staroengleska pjesma kaže da je imetak utjeha svakom čovjeku, a norveška i islandska da je izvor razdora među rođacima. Na kamenu iz Gummarpa tri su f urezana jedno uz drugo.

Ukratko
- Fehu je prva runa starijeg futharka i označava glas f; njezino se ime (rekonstruirano kao *fehu) tumači kao stoka, pokretna imovina, bogatstvo. [1]
- Tri pjesme o runama različito ocjenjuju imetak: staroengleska ga naziva utjehom svakom čovjeku, a norveška i islandska izvorom razdora među rođacima. [2]
- Na izgubljenom kamenu iz Gummarpa u Blekingeu tri su f urezana jedno za drugim; Jansson ih čita kao ideograme koji znače bogatstvo. [1]
- Glas: f
- Mjesto u nizu: prva runa
- Ime: imetak, stoka
Od svih runa ova ima najjasniju vezu između glasa i imena: znak za f zove se po riječi koja se u starim germanskim jezicima odnosila na stoku, a zatim na imovinu općenito. Zato je na samom početku niza, ispred u, þ, a, r i k, od kojih je futhark dobio ime. [1]
Što tradicija kaže
Staroengleska pjesma o runama stavlja imetak u prvi stih: on je utjeha svakom čovjeku, ali ga svatko mora darežljivo dijeliti ako želi steći čast pred Gospodinom. [2]
Norveška pjesma, napisana potkraj 13. stoljeća, kaže da je imetak izvor razdora među rođacima, a odmah za tim dodaje da vuk živi u šumi. [2]
Islandska pjesma u svojoj strofi nabraja tri opisa: izvor razdora među rođacima, vatra mora i staza zmije. Dickins objašnjava da su "vatra mora" i "staza grobne ribe" u starom islandskom pjesništvu opisi zlata, jer su zmije i zmajevi u predaji čuvali grobna blaga. [2]
Pjesme se, dakle, ne slažu: staroengleska naglašava da imetak treba darežljivo dijeliti, a norveška i islandska da izaziva svađu među rođacima; norveška i islandska pritom opisuju runu mlađeg futharka. Nijedna od njih ne govori o bacanju ili izvlačenju znaka. [2]
Što znamo o stvarnoj uporabi
Fehu stoji na početku niza urezanog na kamenoj ploči iz grobne škrinje u Kylveru na Gotlandu, datiranom od 375./400. do 460./470.; u Rundati je ta runa zbog oštećenja navedena u zagradi. [3]
Na zlatnom privjesku iz Vadstene (6. stoljeće) niz je podijeljen u tri skupine po osam znakova, a fehu otvara prvu. Kasnija tradicija prvu je skupinu nazvala Freyevom obitelji. [1][4]
Kamen iz Gummarpa u Blekingeu nestao je u požaru u Kopenhagenu 1728. Sačuvan je crtež iz 1627. na kojem piše da je Hådulv postavio "tri štapa" i uz to tri znaka f. Rundata natpis smješta u razdoblje od 560./570. do 700. i bilježi da je dio teksta rekonstrukcija. [1][5]
Jansson drži da tri f "moraju biti ideogrami": znak je stajao za riječ imetak, a urezan triput trebao je Hådulvu, gospodaru iz Blekingea, donijeti bogatstvo. To je njegovo tumačenje; natpis ga ne objašnjava. [1]
Uz znak nije sačuvano nijedno objašnjenje iz doba urezivanja. Značenje imetka poznaje se iz imena znaka i iz pjesama zapisanih mnogo kasnije, ne iz natpisa. [2][1]
Povezane stranice
Izvori
- Jansson, S. B. F. Runes in Sweden. Prev. P. Foote. Stockholm: Gidlunds i dr., 1987., poglavlje "The oldest runic inscriptions" (ime runa, tri f na kamenu iz Gummarpa)
- Dickins, B. (ur.). Runic and Heroic Poems of the Old Teutonic Peoples. Cambridge: Cambridge University Press, 1915. (staroengleska, norveška i islandska pjesma o runama, prijevod i bilješke)
- Rundata, G 88 (Kylver)
- Rundata, Ög 178 (Vadstena)
- Rundata, DR 358 (Gummarp), status "lost", datacija, tekst