Fehu: značenje rune ᚠ i što se zna o njezinoj uporabi

Staroengleska pjesma kaže da je imetak utjeha svakom čovjeku, a norveška i islandska da je izvor razdora među rođacima. Na kamenu iz Gummarpa tri su f urezana jedno uz drugo.

Dvadeset četiri znaka starijeg futharka u tri reda, prvi znak u prvom redu je fehu
Rune starijeg futharka, ClaesWallin, javno vlasništvo, Wikimedia Commons

Ukratko

  • Fehu je prva runa starijeg futharka i označava glas f; njezino se ime (rekonstruirano kao *fehu) tumači kao stoka, pokretna imovina, bogatstvo. [1]
  • Tri pjesme o runama različito ocjenjuju imetak: staroengleska ga naziva utjehom svakom čovjeku, a norveška i islandska izvorom razdora među rođacima. [2]
  • Na izgubljenom kamenu iz Gummarpa u Blekingeu tri su f urezana jedno za drugim; Jansson ih čita kao ideograme koji znače bogatstvo. [1]

Od svih runa ova ima najjasniju vezu između glasa i imena: znak za f zove se po riječi koja se u starim germanskim jezicima odnosila na stoku, a zatim na imovinu općenito. Zato je na samom početku niza, ispred u, þ, a, r i k, od kojih je futhark dobio ime. [1]

Što tradicija kaže

Staroengleska pjesma o runama stavlja imetak u prvi stih: on je utjeha svakom čovjeku, ali ga svatko mora darežljivo dijeliti ako želi steći čast pred Gospodinom. [2]

Norveška pjesma, napisana potkraj 13. stoljeća, kaže da je imetak izvor razdora među rođacima, a odmah za tim dodaje da vuk živi u šumi. [2]

Islandska pjesma u svojoj strofi nabraja tri opisa: izvor razdora među rođacima, vatra mora i staza zmije. Dickins objašnjava da su "vatra mora" i "staza grobne ribe" u starom islandskom pjesništvu opisi zlata, jer su zmije i zmajevi u predaji čuvali grobna blaga. [2]

Pjesme se, dakle, ne slažu: staroengleska naglašava da imetak treba darežljivo dijeliti, a norveška i islandska da izaziva svađu među rođacima; norveška i islandska pritom opisuju runu mlađeg futharka. Nijedna od njih ne govori o bacanju ili izvlačenju znaka. [2]

Što znamo o stvarnoj uporabi

Fehu stoji na početku niza urezanog na kamenoj ploči iz grobne škrinje u Kylveru na Gotlandu, datiranom od 375./400. do 460./470.; u Rundati je ta runa zbog oštećenja navedena u zagradi. [3]

Na zlatnom privjesku iz Vadstene (6. stoljeće) niz je podijeljen u tri skupine po osam znakova, a fehu otvara prvu. Kasnija tradicija prvu je skupinu nazvala Freyevom obitelji. [1][4]

Kamen iz Gummarpa u Blekingeu nestao je u požaru u Kopenhagenu 1728. Sačuvan je crtež iz 1627. na kojem piše da je Hådulv postavio "tri štapa" i uz to tri znaka f. Rundata natpis smješta u razdoblje od 560./570. do 700. i bilježi da je dio teksta rekonstrukcija. [1][5]

Jansson drži da tri f "moraju biti ideogrami": znak je stajao za riječ imetak, a urezan triput trebao je Hådulvu, gospodaru iz Blekingea, donijeti bogatstvo. To je njegovo tumačenje; natpis ga ne objašnjava. [1]

Uz znak nije sačuvano nijedno objašnjenje iz doba urezivanja. Značenje imetka poznaje se iz imena znaka i iz pjesama zapisanih mnogo kasnije, ne iz natpisa. [2][1]

Povezane stranice

Izvori