Rune: starije futhark, značenje i povijest

Prvi sačuvani cijeli niz starijeg futharka urezan je na kamenu ploču iz grobne škrinje na Gotlandu, a pjesme koje objašnjavaju imena znakova zapisane su mnogo poslije. Što su rune bile, što im je dodano kasnije i što o proricanju kažu izvori?

Fotografija kamene ploče iz groba s urezanim redom starijeg futharka i kraćim natpisom, ploča je odlomljena uz desni rub
Kylverski kamen, Gotland, oko 400. godine, javno vlasništvo, Wikimedia Commons

Ukratko

  • Starije futhark je niz od 24 znaka, nazvan prema prvih šest (f, u, þ, a, r, k). Cijeli je niz urezan na kamenoj ploči iz grobne škrinje u Kylveru na Gotlandu, datiranom u razdoblje od 375./400. do 460./470. [1][4]
  • Sačuvani rani natpisi uglavnom su imena i kratke formule; kamen iz Istabyja kaže da je neki Haþuwulfar "napisao ove rune". [3]
  • Pjesme s imenima znakova zapisane su stoljećima poslije natpisa i ne opisuju izravno cijeli stariji futhark: staroengleska (29 strofa) obrađuje znakove anglosaksonskog futhorca; njezin je rukopis izgorio 1731., tekst je sačuvan u prijepisu Humphreya Wanleyja i Hickesovu izdanju iz 1705., a sama pjesma najvjerojatnije nije nastala mnogo prije druge polovice 10. stoljeća. Norveška (13. stoljeće) i islandska (kasnosrednjovjekovna) obrađuju 16 znakova mlađeg futharka. Imena starijeg futharka rekonstruiraju se iz tih izvora i jezične usporedbe. [5][11]
  • Tacit u *Germaniji* opisuje bacanje obilježenih štapića, ali ne kaže da su oznake bile rune; ezoterijsko bavljenje runama u njemačkom i engleskom govornom području do danas oblikuju spisi Guida Lista s početka 20. stoljeća. [7][8]

Riječ "rune" danas poziva na dvije različite slike. Jedna je pismo: znakovi urezani u kamen, kost, zlato i drvo, kojima su se pisala imena, vlasnički natpisi i kratke poruke. Druga je proricanje: vrećica s pločicama iz koje se izvlači znak. Ova stranica odvaja jedno od drugoga. Za prvu postoje tisuće runskih nalaza i zapisa [10] i nekoliko pjesama; za drugu u izvorima iz doba urezivanja nalazimo samo Tacitov opis štapića čije oznake nisu imenovane [7].

Legenda

Prema pjesmi *Hávamál* (strofe 139. i 140. u Bellowsovu prijevodu) Odin je devet noći visio na vjetrovitom stablu, ranjen kopljem, žrtvovan samome sebi. Zatim je, uz krik, podigao rune i pao natrag. [6]

Bellows u uredničkoj bilješci uz strofe o postanku runa pretpostavlja da one vjerojatno potječu iz izgubljene pjesme o autorstvu runa i da su se magijski znakovi običavali urezivati u drvo, a zatim bojiti crveno; to je njegov komentar o povijesnoj praksi, a ne tvrdnja samog teksta Hávamála. [6]

Što znamo

  • Kylver (Gotland): urezan je niz koji počinje slovima f, u, þ, a, r, k i traje do kraja futharka, a uz njega zasebna riječ *sueus*. Jansson čita urezivanje kao magijsko, no ne može se znati je li htjelo zaštititi grob ili spriječiti pokojnika da "hoda". [1][4]
  • Vadstena (zlatni privjesak, Östergötland, 6. stoljeće): niz je podijeljen u tri skupine po osam znakova. Kasnija ih je tradicija nazvala obiteljima Freya, Hagala i Tyra. [2][4]
  • Istaby (Blekinge, oko 520./530. do 560./570.): natpis spominje pokojnika Hariwulfara, a Haþuwulfar, sin Heruwulfarov, kaže da je napisao ove rune. [3]
  • Lindholm (Skåne, kost, razdoblje od 375./400. do 560./570.): uz rečenicu u kojoj se govornik naziva erilom ("lukavim") stoji niz ponovljenih znakova (osam a, tri z, tri n, tri t) i riječ *alu* koje natpisi nisu protumačili. Jansson primjećuje da se u najstarijim natpisima magija i vračanje javljaju neobično često. [4][9]
  • Pjesme o runama: Dickins (1915.) navodi da je staroengleska pjesma sačuvana u rukopisu Cotton Otho B.x, spaljenom 1731., a tekst se oslanja na Hickesov otisak iz 1705.; norvešku datira potkraj 13. stoljeća (novija se datiranja mogu razlikovati), a islandsku drži za pjesmu iz 15. stoljeća. Pjesme opisuju imena znakova, ne govore o proricanju. [5]
  • Tacit, *Germania* 10: grančica rodnog stabla razreže se na komadiće koji se obilježe i bace na bijelu tkaninu; svećenik ili otac obitelji zatim zazove bogove, podiže komadiće i iz oznaka čita značenje. Tekst ne kaže kakve su to oznake. [7]
  • Guido List u knjizi *Das Geheimnis der Runen* (1907.) predstavlja niz od 18 znakova nadovezan na mlađi futhark, kasnije zvan armanenski futhark; Karl Spiesberger učinio je Listovu runsku nauku poznatom širem ezoterijskom krugu u prvim poslijeratnim godinama, a Stephen Flowers popularizirao ju je u SAD-u od kasnih 1980-ih. [8]

Otvorena pitanja

  • Je li Kylverski niz štitio grob ili je bio vježba pisara? Jansson tvrdi da se to ne može znati. [4]
  • Odgovaraju li imena iz pjesama imenima koja su znakovi imali u 5. stoljeću? Dickins smatra staroengleski tekst starijim od rukopisa, ali to je njegova pretpostavka. [5]
  • Što su bile oznake na Tacitovim štapićima? Tekst ih ne imenuje. [7]

Povezane stranice

Za daljnje istraživanje

  • Pojedinačne rune u ovoj kući: [Fehu](/rune/fehu), [Uruz](/rune/uruz), [Thurisaz](/rune/thurisaz), [Ansuz](/rune/ansuz), [Raido](/rune/raido), [Kenaz](/rune/kenaz), [Gebo](/rune/gebo), [Wunjo](/rune/wunjo), [Hagalaz](/rune/hagalaz), [Nauthiz](/rune/nauthiz), [Isa](/rune/isa), [Jera](/rune/jera), [Eihwaz](/rune/eihwaz), [Perthro](/rune/perthro), [Algiz](/rune/algiz).
  • RuneS-DB, baza runskih nalaza i natpisa u rukopisima
  • Rundata, baza skandinavskih runskih natpisa
  • Looijenga, T. Texts and Contexts of the Oldest Runic Inscriptions. Leiden: Brill, 2003.

Izvori

Sve stranice

Što znače rune starijeg futharka prema tradiciji i što natpisi i pjesme o runama pokazuju o njihovoj stvarnoj uporabi.