Jera: značenje rune ᛃ, ljeto, godina i obilje u pjesmama o runama
Dvanaesta runa starijeg futharka u pjesmama nosi ime vezano uz godinu i ljeto: staroengleska je hvali kao radost ljudi, a norveška i islandska kao obilje i dobro ljeto. Oblik „jera“ nije u izvorima.
Ukratko
- Jera je dvanaesta runa starijeg futharka i označava glas j. Oblik „jera“ je moderna rekonstrukcija i ne stoji u citiranim izvorima; posvjedočeno je staroengleski gēr (u Salzburškom kodeksu gaer), nordijski ár i Ar u Abecedarium Nordmannicum iz 9. stoljeća. [1][2]
- Staroengleska pjesma ime opisuje kao ljeto u kojem Bog dopušta zemlji da donese plodove; norveška kao dobro ljudima uz spomen darežljivog kralja Frodija, a islandska kao dobro ljeto i bogatu njivu. [1]
- Na natpisima iz Kylvera i Vadstene j je dvanaesti znak niza, a u riječi stoji na rogu iz Gallehusa. [3][4][5]
- Glas: j
- Mjesto u nizu: dvanaesta runa
- Ime: ljeto, godina, obilje (staroengleski gēr, nordijski ár)
Ime ove rune nema jedno određeno značenje: Dickins navodi da je staroengleski gear izvorno označavao toplo doba godine, a u skandinavskim jezicima ár dolazi od ljetnih plodova, pa znači obilje. [1] Birkett napominje da su neka imena u staroengleskoj pjesmi usklađena s kršćanskim svjetonazorom. [2]
Što tradicija kaže
Staroengleska pjesma o runama (Dickinsov prijevod): ljeto je „radost ljudima kad Bog, sveti kralj nebeski, dopusti zemlji da donese sjajne plodove bogatima i siromasima“. [1]
Dickins objašnjava da je gear izvorno značio toplo doba godine, nasuprot zimi; kasnije su i gear i winter počeli značiti cijelu godinu, a winter je naknadno vraćen na prvotno značenje. Za znak kaže i da je u starijoj abecedi označavao glas j, a u staroengleskom su se početni j i palatalno g izjednačili, pa se na natpisima j gotovo uvijek piše znakom za gyfu. [1]
Norveška pjesma (Dickins): „Obilje je dobro ljudima; kažem da je Frodi bio darežljiv.“ Dickins u bilješci tumači da je Frodi, sin Fridleifov, mirotvorni kralj danske predaje, za čije je vladavine zlatni prsten godinama ležao na otvorenom na vrijesištu kod Jællingea; zlato se u skaldskoj poeziji zbog njegova mlina Grotti zove „Frodijevo brašno“. [1]
Islandska pjesma (Dickins): „obilje“ je „dobro ljudima“, „dobro ljeto“ i „bogato rodna njiva“. [1]
Dickins za ár u skandinavskim jezicima navodi značenja: godina, ljeto, ono što ljeto donosi (žetva) i blagostanje, osobito u izrazu til árs ok friðar, „za mir i blagostanje“. [1]
Abecedarium Nordmannicum, zapisan u kodeksu Sangallensis 878 iz 9. stoljeća, navodi samo imena „Is, Ar endi Sol“, bez opisa. [1][2]
Staroengleska pjesma opisuje znak anglosaksonskog futhorca, a norveška i islandska znak mlađeg futharka; one ne svjedoče izravno o imenu starije rune. Nijedna ne govori o bacanju ili izvlačenju znaka. [1][2]
Što znamo o stvarnoj uporabi
Na kamenoj ploči iz grobne škrinje u Kylveru (Gotland, 375./400. do 460./470.) Rundata u nizu čita …hni(j)pïzst…; j je dvanaesti znak, a Rundata ga bilježi u zagradi. [3]
Na zlatnom privjesku iz Vadstene (6. stoljeće) niz je podijeljen u tri skupine po osam znakova; j je četvrti znak druge skupine, iza h, n i i. [4]
Na zlatnom rogu iz Gallehusa (izgubljen, 375./400. do 460./470.) Rundata čita „Ek Hlewagastiz Holtijaz horna tawido“, „ja, Hlewagastiz Holtijaz (iz Holta, Holtijev sin) napravio sam rog“; j je u imenu Holtijaz. [5]
Natpisi pokazuju znak kao glas j u riječi ili u nizu; značenje ljeta ili godine poznaje se samo iz pjesama zapisanih mnogo kasnije. [3][4][5][1]
Povezane stranice
- Rune: starije futhark, značenje i povijest
- Fehu: značenje rune ᚠ i što se zna o njezinoj uporabi
- Uruz: značenje rune ᚢ, tur, šljaka ili kiša
- Isa: značenje rune ᛁ, led u pjesmama o runama
- Hagalaz: značenje rune ᚺ, tuča u pjesmama o runama
- Odinovih osamnaest čarolija: Ljóðatal u Hávamálu i runske formule u Eddi
Izvori
- Dickins, B. (ur.). Runic and Heroic Poems of the Old Teutonic Peoples. Cambridge: Cambridge University Press, 1915. (staroengleska, norveška i islandska pjesma o runama, bilješke uz gēr i ár; dodatak Abecedarium Nordmannicum)
- Birkett, T. (2017). Rune Poem. U: The Encyclopedia of Medieval Literature in Britain, ur. S. Echard i R. Rouse. Chichester: Wiley
- Rundata, G 88 (Kylver)
- Rundata, Ög 178 (Vadstena)
- Rundata, DR 12 (Gallehus, zlatni rog, izgubljen)