Nauthiz: značenje rune ᚾ, nužda i nevolja u pjesmama o runama
Staroengleska pjesma o runama nevolju zove pritiskom na srce koji ipak često donosi pomoć i spas. Norveška i islandska vide samo tegobu: gol čovjek stoji na mrazu, a robinji je to tuga.
Ukratko
- Nauthiz je deseta runa starijeg futharka i označava glas n. Oblik „nauthiz“ je rekonstrukcija i ne stoji u citiranim izvorima; posvjedočeno je staroengleski nyd i nordijski nauðr. [1]
- Pjesme o runama ne slažu se: staroengleska nevolju opisuje kao tegobu srca koja često postane izvor pomoći i spasa, a norveška i islandska samo kao tegobu, ograničen izbor i težak rad. [1]
- Na natpisima iz Kylvera i Vadstene n je deseti znak niza, a u riječi runaz stoji na kamenu iz Istabyja. [3][4][5]
- Glas: n
- Mjesto u nizu: deseta runa
- Ime: nužda, nevolja (staroengleski nyd, nordijski nauðr)
Pjesme ime shvaćaju različito. Dickins ga u staroengleskoj pjesmi prevodi engleskom riječju za „nevolju“ (trouble), a u norveškoj i islandskoj riječju za „prisilu“ i „stisnutost“ (constraint). [1]
Što tradicija kaže
Staroengleska pjesma o runama (Dickinsov prijevod): nevolja „pritišće srce; no često postane izvor pomoći i spasa za ljudske sinove, svakome tko je na vrijeme posluša“. [1]
Norveška pjesma (Dickins): „Nužda daje oskudan izbor; gol se čovjek hladi na mrazu.“ [1]
Islandska pjesma navodi tri opisa: tuga robinje, stanje pritiska i mukotrpan rad. [1]
Birkett napominje da su imena znakova u rukopisu staroengleske pjesme vjerojatno dodana kao pomoć čitatelju nakon prepisivanja, a da je izvorni rukopis uništen u požaru Cottonove knjižnice 1731. [2]
Pjesme opisuju znakove anglosaksonskog futhorca i mlađeg futharka; ne svjedoče izravno o imenu starije rune i ni jedna ne govori o bacanju ili izvlačenju znaka. [1][2]
Što znamo o stvarnoj uporabi
Na kamenoj ploči iz grobne škrinje u Kylveru (Gotland, 375./400. do 460./470.) Rundata čita niz fuþark…; n je deseti znak. [3]
Na zlatnom privjesku iz Vadstene (6. stoljeće) niz je podijeljen u tri skupine po osam znakova; n je drugi znak druge skupine. [4]
Na kamenu iz Istabyja (Blekinge, 520./530. do 560./570.) Rundata čita „wrait runaz þaiaz“, „napisao ove rune“; n je u riječi „rune“. [5]
Na koštanom amuletu iz Lindholma (375./400. do 560./570.) Rundata bilježi niz aaaaaaaazzznnn-bmuttt u kojem se n ponavlja tri puta; uz njega je riječ alu. Rundata taj niz ne prevodi. [6]
Natpisi pokazuju znak kao običan glas n; značenje nužde poznaje se samo iz pjesama zapisanih mnogo kasnije. [3][4][5][6][1]
Povezane stranice
- Rune: starije futhark, značenje i povijest
- Fehu: značenje rune ᚠ i što se zna o njezinoj uporabi
- Uruz: značenje rune ᚢ, tur, šljaka ili kiša
- Kenaz: značenje rune ᚲ, baklja ili čir u pjesmama o runama
- Hagalaz: značenje rune ᚺ, tuča u pjesmama o runama
- Odinovih osamnaest čarolija: Ljóðatal u Hávamálu i runske formule u Eddi
Izvori
- Dickins, B. (ur.). Runic and Heroic Poems of the Old Teutonic Peoples. Cambridge: Cambridge University Press, 1915. (staroengleska, norveška i islandska pjesma o runama, bilješke uz nyd i nauðr)
- Birkett, T. (2017). Rune Poem. U: The Encyclopedia of Medieval Literature in Britain, ur. S. Echard i R. Rouse. Chichester: Wiley
- Rundata, G 88 (Kylver)
- Rundata, Ög 178 (Vadstena)
- Rundata, DR 359 (Istaby), datacija i tekst
- Rundata, DR 261 (Lindholm, koštani amulet), transliteracija