Nauthiz: značenje rune ᚾ, nužda i nevolja u pjesmama o runama

Staroengleska pjesma o runama nevolju zove pritiskom na srce koji ipak često donosi pomoć i spas. Norveška i islandska vide samo tegobu: gol čovjek stoji na mrazu, a robinji je to tuga.

Ukratko

  • Nauthiz je deseta runa starijeg futharka i označava glas n. Oblik „nauthiz“ je rekonstrukcija i ne stoji u citiranim izvorima; posvjedočeno je staroengleski nyd i nordijski nauðr. [1]
  • Pjesme o runama ne slažu se: staroengleska nevolju opisuje kao tegobu srca koja često postane izvor pomoći i spasa, a norveška i islandska samo kao tegobu, ograničen izbor i težak rad. [1]
  • Na natpisima iz Kylvera i Vadstene n je deseti znak niza, a u riječi runaz stoji na kamenu iz Istabyja. [3][4][5]

Pjesme ime shvaćaju različito. Dickins ga u staroengleskoj pjesmi prevodi engleskom riječju za „nevolju“ (trouble), a u norveškoj i islandskoj riječju za „prisilu“ i „stisnutost“ (constraint). [1]

Što tradicija kaže

Staroengleska pjesma o runama (Dickinsov prijevod): nevolja „pritišće srce; no često postane izvor pomoći i spasa za ljudske sinove, svakome tko je na vrijeme posluša“. [1]

Norveška pjesma (Dickins): „Nužda daje oskudan izbor; gol se čovjek hladi na mrazu.“ [1]

Islandska pjesma navodi tri opisa: tuga robinje, stanje pritiska i mukotrpan rad. [1]

Birkett napominje da su imena znakova u rukopisu staroengleske pjesme vjerojatno dodana kao pomoć čitatelju nakon prepisivanja, a da je izvorni rukopis uništen u požaru Cottonove knjižnice 1731. [2]

Pjesme opisuju znakove anglosaksonskog futhorca i mlađeg futharka; ne svjedoče izravno o imenu starije rune i ni jedna ne govori o bacanju ili izvlačenju znaka. [1][2]

Što znamo o stvarnoj uporabi

Na kamenoj ploči iz grobne škrinje u Kylveru (Gotland, 375./400. do 460./470.) Rundata čita niz fuþark…; n je deseti znak. [3]

Na zlatnom privjesku iz Vadstene (6. stoljeće) niz je podijeljen u tri skupine po osam znakova; n je drugi znak druge skupine. [4]

Na kamenu iz Istabyja (Blekinge, 520./530. do 560./570.) Rundata čita „wrait runaz þaiaz“, „napisao ove rune“; n je u riječi „rune“. [5]

Na koštanom amuletu iz Lindholma (375./400. do 560./570.) Rundata bilježi niz aaaaaaaazzznnn-bmuttt u kojem se n ponavlja tri puta; uz njega je riječ alu. Rundata taj niz ne prevodi. [6]

Natpisi pokazuju znak kao običan glas n; značenje nužde poznaje se samo iz pjesama zapisanih mnogo kasnije. [3][4][5][6][1]

Povezane stranice

Izvori