Perthro: značenje rune ᛈ, nejasna riječ peorð u staroengleskoj pjesmi
Četrnaesta runa starijeg futharka ima stih samo u staroengleskoj pjesmi, ali je značenje riječi peorð nejasno: Dickins kaže da se ni na jedno predloženo značenje ne može osloniti, a Birkett je zove hapaksom.
Ukratko
- Perthro je četrnaesta runa starijeg futharka i označava glas p. Oblik „perthro“ je moderna rekonstrukcija i ne stoji u citiranim izvorima; posvjedočeno je staroengleski peorð, u Salzburškom kodeksu peord. [1]
- Riječ peorð nigdje se ne nalazi osim kao ime tog znaka; Dickins kaže da se ni na jedno predloženo značenje ne može osloniti, a Birkett je opisuje kao hapaks čiji je predmet nejasan. Staroengleska pjesma u toj strofi govori o razonodi i veselju ratnika u dvorani. [1][2]
- Dickins navodi da je glas p bio rijedak u prajeziku, da ga nema u najranijim sjevernim natpisima i da se u Engleskoj znak nalazi samo u popisima runa u rukopisima i na novcima. Na Kylveru i Vadstenu Rundata čita p u nizu futharka. [1][3][4]
- Glas: p
- Mjesto u nizu: četrnaesta runa
- Ime: nejasno (staroengleski peorð)
Ova runa pokazuje da ime iz pjesme ne mora biti pouzdano značenje: pjesnik opisuje prizor, a što je riječ peorð zapravo označavala, ne zna se. Norveška i islandska pjesma za ovaj znak nemaju strofu jer opisuju šesnaestoznakovni mlađi futhark. [1][2]
Što tradicija kaže
Staroengleska pjesma o runama (Dickinsov prijevod): peorð je „izvor razonode i zabave velikašima, gdje ratnici veselo sjede zajedno u dvorani za gozbe“. Dickins uz ime stavlja upitnik i prijevodnu pretpostavku „šahovska figura“; izraz on middum, „među“, u tekst je dopunio Grein. [1]
Dickins navodi da se peorð nikad ne nalazi osim kao ime slova p i da se ni na jedno od predloženih značenja ne može osloniti. Navodi dva prijedloga, od kojih je drugi W. Grimmovo povezivanje s islandskom riječi za pješaka u šahu; Murray u svojoj Povijesti šaha (1913.) to ne drži osobito uvjerljivim. [1]
Birkett navodi da je runa peorð opisana kao igra, ali da je točan predmet te riječi, hapaksa, nejasan. [2]
Norveška i islandska pjesma imaju po šesnaest strofa, za znakove mlađeg futharka, i ne sadrže strofu za ovaj znak; ni Abecedarium Nordmannicum, šesnaestoznakovni popis iz kodeksa Sangallensis 878 iz 9. stoljeća, nema ime za p. [1][2]
Pjesme opisuju znakove anglosaksonskog futhorca i mlađeg futharka; nijedna ne govori o bacanju ili izvlačenju znaka. [1][2]
Što znamo o stvarnoj uporabi
Na kamenoj ploči iz grobne škrinje u Kylveru (Gotland, 375./400. do 460./470.) Rundata u nizu čita …hni(j)pïzst…; p je ispred znaka ï. [3]
Na zlatnom privjesku iz Vadstene (6. stoljeće) niz je podijeljen u tri skupine po osam znakova; Rundata čita …hnijïpzs…, pa je p šesti znak druge skupine. Dickins (1915.) drži da je na tom mjestu znak za b, a Rundata ga čita kao p. [4][1]
Dickins dodaje da broš iz Charnaya u Burgundiji na tom mjestu ima znak sličan modernom W te da je u Engleskoj znak posvjedočen samo u rukopisnim popisima runa i na novcima (primjerice Pada, Epa), nikad na natpisima. [1]
Citirani natpisi pokazuju znak samo u nizovima futharka; značenje imena peorð ne poznaje se ni iz njih ni iz pjesme. [3][4][1]
Povezane stranice
- Rune: starije futhark, značenje i povijest
- Fehu: značenje rune ᚠ i što se zna o njezinoj uporabi
- Uruz: značenje rune ᚢ, tur, šljaka ili kiša
- Eihwaz: značenje rune ᛇ, tisa u staroengleskoj pjesmi o runama
- Isa: značenje rune ᛁ, led u pjesmama o runama
- Odinovih osamnaest čarolija: Ljóðatal u Hávamálu i runske formule u Eddi
Izvori
- Dickins, B. (ur.). Runic and Heroic Poems of the Old Teutonic Peoples. Cambridge: Cambridge University Press, 1915. (staroengleska, norveška i islandska pjesma o runama, bilješke uz peorð; dodatak Abecedarium Nordmannicum)
- Birkett, T. (2017). Rune Poem. U: The Encyclopedia of Medieval Literature in Britain, ur. S. Echard i R. Rouse. Chichester: Wiley
- Rundata, G 88 (Kylver)
- Rundata, Ög 178 (Vadstena)