Gebo: značenje rune ᚷ, dar i darežljivost u staroengleskoj pjesmi o runama

Sedma runa starijeg futharka ima stih samo u staroengleskoj pjesmi, koja darežljivost hvali kao čast i potporu. Norveška i islandska pjesma za nju nemaju strofu.

Ukratko

  • Gebo je sedma runa starijeg futharka i označava glas g. Oblik „gebo“ je rekonstrukcija i ne stoji u citiranim izvorima; posvjedočeno je staroengleski gyfu, a u Salzburškom kodeksu geofu. [1]
  • Samo staroengleska pjesma o runama ima strofu o tom znaku: darežljivost donosi ugled i čast, a pomaže onima koji nemaju ništa drugo. Norveška i islandska pjesma ne sadrže strofu za g: u njima hagall dolazi izravno iza kauna. [1]
  • Na natpisima iz Kylvera i Vadstene g je sedmi znak niza, a na rogu iz Gallehusa stoji u imenu Hlewagastiz. [3][4][5]

Ova runa pokazuje koliko pjesme o runama pokrivaju samo dio niza: norveška i islandska pjesma opisuju šesnaestoznakovni mlađi futhark, u kojem za g nema znaka, pa strofu o njemu ima samo staroengleska. Ime znaka pritom je apstraktna imenica, ne predmet. [1][2]

Što tradicija kaže

Staroengleska pjesma o runama (Dickinsov prijevod): darežljivost „donosi ugled i čast, koji podupiru čovjekovo dostojanstvo; daje pomoć i opskrbu svim slomljenim ljudima kojima nedostaje svega drugoga“. [1]

Dickins uz stih bilježi da je gumena, „darežljivost“, apstraktna imenica, i navodi salzburški oblik imena geofu. [1]

Birkett napominje da su imena znakova u rukopisu pjesme vjerojatno dodana kao pomoć čitatelju neko vrijeme nakon prepisivanja; originalni rukopis uništen je u požaru Cottonove knjižnice 1731. [2]

Dickins navodi i da se u anglosaksonskim natpisima znak gyfu gotovo redovito rabi za početni j koji se u staroengleskom stopio s palatalnim g. [1]

Pjesma opisuje znak anglosaksonskog futhorca; ne svjedoči izravno o imenu starije rune i ne govori o bacanju ili izvlačenju znaka. [1][2]

Što znamo o stvarnoj uporabi

Na kamenoj ploči iz grobne škrinje u Kylveru (Gotland, 375./400. do 460./470.) Rundata čita niz fuþark…; g je sedmi znak. [3]

Na zlatnom privjesku iz Vadstene (6. stoljeće) niz je podijeljen u tri skupine po osam znakova; g je sedmi znak prve skupine. [4]

Na zlatnom rogu iz Gallehusa (Jutland, 375./400. do 460./470.) Rundata čita „Ek Hlewagastiz Holtijaz horna tawido“, što prevodi „ja, Hlewagastiz Holtijaz, napravio sam rog“. Rog je izgubljen. [5]

Na koplju iz Kragehula (Fyn, 450. do 500.) g stoji u imenu Asugislas. [6]

Natpisi pokazuju znak kao običan glas g u imenima i u nizu pisma; značenje dara poznaje se samo iz pjesme zapisane mnogo kasnije. [3][4][5][6][1]

Povezane stranice

Izvori