Gebo: značenje rune ᚷ, dar i darežljivost u staroengleskoj pjesmi o runama
Sedma runa starijeg futharka ima stih samo u staroengleskoj pjesmi, koja darežljivost hvali kao čast i potporu. Norveška i islandska pjesma za nju nemaju strofu.
Ukratko
- Gebo je sedma runa starijeg futharka i označava glas g. Oblik „gebo“ je rekonstrukcija i ne stoji u citiranim izvorima; posvjedočeno je staroengleski gyfu, a u Salzburškom kodeksu geofu. [1]
- Samo staroengleska pjesma o runama ima strofu o tom znaku: darežljivost donosi ugled i čast, a pomaže onima koji nemaju ništa drugo. Norveška i islandska pjesma ne sadrže strofu za g: u njima hagall dolazi izravno iza kauna. [1]
- Na natpisima iz Kylvera i Vadstene g je sedmi znak niza, a na rogu iz Gallehusa stoji u imenu Hlewagastiz. [3][4][5]
- Glas: g
- Mjesto u nizu: sedma runa
- Ime: dar, darežljivost (staroengleski gyfu)
Ova runa pokazuje koliko pjesme o runama pokrivaju samo dio niza: norveška i islandska pjesma opisuju šesnaestoznakovni mlađi futhark, u kojem za g nema znaka, pa strofu o njemu ima samo staroengleska. Ime znaka pritom je apstraktna imenica, ne predmet. [1][2]
Što tradicija kaže
Staroengleska pjesma o runama (Dickinsov prijevod): darežljivost „donosi ugled i čast, koji podupiru čovjekovo dostojanstvo; daje pomoć i opskrbu svim slomljenim ljudima kojima nedostaje svega drugoga“. [1]
Dickins uz stih bilježi da je gumena, „darežljivost“, apstraktna imenica, i navodi salzburški oblik imena geofu. [1]
Birkett napominje da su imena znakova u rukopisu pjesme vjerojatno dodana kao pomoć čitatelju neko vrijeme nakon prepisivanja; originalni rukopis uništen je u požaru Cottonove knjižnice 1731. [2]
Dickins navodi i da se u anglosaksonskim natpisima znak gyfu gotovo redovito rabi za početni j koji se u staroengleskom stopio s palatalnim g. [1]
Pjesma opisuje znak anglosaksonskog futhorca; ne svjedoči izravno o imenu starije rune i ne govori o bacanju ili izvlačenju znaka. [1][2]
Što znamo o stvarnoj uporabi
Na kamenoj ploči iz grobne škrinje u Kylveru (Gotland, 375./400. do 460./470.) Rundata čita niz fuþark…; g je sedmi znak. [3]
Na zlatnom privjesku iz Vadstene (6. stoljeće) niz je podijeljen u tri skupine po osam znakova; g je sedmi znak prve skupine. [4]
Na zlatnom rogu iz Gallehusa (Jutland, 375./400. do 460./470.) Rundata čita „Ek Hlewagastiz Holtijaz horna tawido“, što prevodi „ja, Hlewagastiz Holtijaz, napravio sam rog“. Rog je izgubljen. [5]
Na koplju iz Kragehula (Fyn, 450. do 500.) g stoji u imenu Asugislas. [6]
Natpisi pokazuju znak kao običan glas g u imenima i u nizu pisma; značenje dara poznaje se samo iz pjesme zapisane mnogo kasnije. [3][4][5][6][1]
Povezane stranice
- Rune: starije futhark, značenje i povijest
- Fehu: značenje rune ᚠ i što se zna o njezinoj uporabi
- Uruz: značenje rune ᚢ, tur, šljaka ili kiša
- Raido: značenje rune ᚱ, jahanje i putovanje u pjesmama o runama
- Kenaz: značenje rune ᚲ, baklja ili čir u pjesmama o runama
- Wunjo: značenje rune ᚹ, radost u staroengleskoj pjesmi o runama
- Odinovih osamnaest čarolija: Ljóðatal u Hávamálu i runske formule u Eddi
Izvori
- Dickins, B. (ur.). Runic and Heroic Poems of the Old Teutonic Peoples. Cambridge: Cambridge University Press, 1915. (staroengleska, norveška i islandska pjesma o runama, bilješke uz gyfu)
- Birkett, T. (2017). Rune Poem. U: The Encyclopedia of Medieval Literature in Britain, ur. S. Echard i R. Rouse. Chichester: Wiley
- Rundata, G 88 (Kylver)
- Rundata, Ög 178 (Vadstena)
- Rundata, DR 12 (Gallehus, zlatni rog, izgubljen)
- Rundata, DR 196 (Kragehul, koplje)