Wunjo: značenje rune ᚹ, radost u staroengleskoj pjesmi o runama
Samo staroengleska pjesma o runama ima strofu o osmoj runi: blaženstvo uživa onaj tko ne poznaje patnju ni tugu, a ima uspjeh, sreću i dovoljno dobru kuću. U natpisima znak stoji u imenima i u riječi „napisao“.
Ukratko
- Wunjo je osma runa starijeg futharka i označava glas w. Oblik „wunjo“ je rekonstrukcija i ne stoji u citiranim izvorima; posvjedočeno je staroengleski wyn, u Hickesovu prijepisu pjesme u obliku wenne. [1]
- Samo staroengleska pjesma ima strofu o tom znaku: blaženstvo uživa onaj tko ne poznaje patnju, tugu ni tjeskobu te ima uspjeh, sreću i „dovoljno dobru kuću“. Norveška i islandska pjesma nemaju strofu za w: u njima hagall dolazi izravno iza kauna. [1]
- Na natpisima iz Kylvera i Vadstene w je osmi znak niza; u Kylveru ga Rundata bilježi u zagradi. Znak stoji i u riječi wrait, „napisao“, na kamenu iz Istabyja. [2][3][4]
- Glas: w
- Mjesto u nizu: osma runa
- Ime: radost, blaženstvo (staroengleski wyn)
Ime wyn staroengleska je riječ koja se kao znak zadržala i u rukopisnom pismu: Dickins bilježi da je wyn, poput þorn, preuzet iz runskog pisma u anglosaksonsko. [1]
Što tradicija kaže
Staroengleska pjesma o runama (Dickinsov prijevod): blaženstvo „uživa onaj tko ne poznaje patnju, tugu ni tjeskobu, a ima uspjeh i sreću i dovoljno dobru kuću“. [1]
Dickins uz stih bilježi da u Hickesovu prijepisu stoji wenne, dativ od wen, što drži kentskim oblikom imena wyn iz Salzburškog kodeksa. [1]
Birkett napominje da su imena znakova u rukopisu pjesme vjerojatno dodana kao pomoć čitatelju neko vrijeme nakon prepisivanja, a da je izvorni rukopis uništen u požaru Cottonove knjižnice 1731. [5]
Pjesma opisuje znak anglosaksonskog futhorca; ne svjedoči izravno o imenu starije rune i ne govori o bacanju ili izvlačenju znaka. [1][5]
Što znamo o stvarnoj uporabi
Na kamenoj ploči iz grobne škrinje u Kylveru (Gotland, 375./400. do 460./470.) Rundata čita niz fuþark…; w je osmi znak, ali ga Rundata navodi u zagradi. [2]
Na zlatnom privjesku iz Vadstene (6. stoljeće) niz je podijeljen u tri skupine po osam znakova; w je osmi znak prve skupine. [3]
Na kamenu iz Istabyja (Blekinge, 520./530. do 560./570.) Rundata čita završetak kao „wrait runaz þaiaz“, „napisao ove rune“, a w stoji i u imenima Haþuwulfz i Heruwulfiz. [4]
Na zlatnom rogu iz Gallehusa (izgubljen, 375./400. do 460./470.) w stoji u imenu Hlewagastiz. [6]
Natpisi pokazuju znak kao običan glas w; značenje radosti poznaje se samo iz pjesme zapisane mnogo kasnije. [2][3][4][6][1]
Povezane stranice
- Rune: starije futhark, značenje i povijest
- Fehu: značenje rune ᚠ i što se zna o njezinoj uporabi
- Uruz: značenje rune ᚢ, tur, šljaka ili kiša
- Raido: značenje rune ᚱ, jahanje i putovanje u pjesmama o runama
- Kenaz: značenje rune ᚲ, baklja ili čir u pjesmama o runama
- Gebo: značenje rune ᚷ, dar i darežljivost u staroengleskoj pjesmi o runama
- Odinovih osamnaest čarolija: Ljóðatal u Hávamálu i runske formule u Eddi
Izvori
- Dickins, B. (ur.). Runic and Heroic Poems of the Old Teutonic Peoples. Cambridge: Cambridge University Press, 1915. (staroengleska, norveška i islandska pjesma o runama, bilješke uz wyn)
- Rundata, G 88 (Kylver)
- Rundata, Ög 178 (Vadstena)
- Rundata, DR 359 (Istaby), datacija i tekst
- Birkett, T. (2017). Rune Poem. U: The Encyclopedia of Medieval Literature in Britain, ur. S. Echard i R. Rouse. Chichester: Wiley
- Rundata, DR 12 (Gallehus, zlatni rog, izgubljen)